U izdanju Medžlisa Islamske zajednice u Zagrebu i Instituta društvenih znanosti “Ivo Pilar” krajem 2007. godine u Zagrebu objavljen je nešto izmijenjen i prilozima i fotografijama dopunjen magistarski rad Zlatka Hasanbegovića pod nazivom Muslimanska zajednica u Zagrebu 1918-1945, koji je odbranjen 2005. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Sam autor navodi da je to knjiga o staroj i prvoj muslimanskoj zajednici u Zagrebu, najmlađem izdanku zagrebačkog građanskog društva potopljenog 1945. godine u valu komunističkog revolucionarnog nasilja i odmazde. (str. 13)

Muslimanska zajednica u Zagrebu niti u bosanskohercegovačkoj niti u hrvatskoj historiografiji nije bila predmet historijskog istraživanja, pa je zbog toga ova knjiga izuzetno značajna.

Knjiga Muslimani u Zagrebu 1878-1945, doba utemeljenja napisana je na temelju istraživanja obimne arhivske građe u Arhivu Medžlisa islamske zajednice u Zagrebu, Državnom arhivu Zagrebu, Arhivu grada Zagreba, Arhivu Bosne i Hercegovine u Sarajevu, Historijskom arhivu u Sarajevu i Arhivu Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu. Sam popis korištenih arhivskih fondova kao i pregled u radu citiranih bibliografskih jedinica (knjiga i periodike) govori o njenoj historiografskoj vrijednosti. Osim toga, ova je knjiga napisana lijepim, jednostavnim i odmjerenim stilom, što je čini interesantnom ne samo uskom krugu historičara već i široj čitalačkoj publici. Autor je najviše koristio rezultate vlastitih istraživanja u brojnim arhivima, ali i u dostignućima dosadašnje historiografije, a svaka navedena činjenica potvrđena je navođenjem historijskih izvora. Objavljena 42 dokumenta u Prilozima, 285 fotografija, knjizi daju dodatnu historiografsku vjerodostojnost i ljepotu.

U predgovoru je Hasanbegović naveo da je u knjizi opisan postanak i razvitak zagrebačke muslimanske zajednice, različiti oblici muslimanske “nazočnosti” u gradu Zagrebu te djelovanje muslimanskih društava, ustanova i pojedinaca. Autor, također, u uvodnim napomenama navodi da se pojmovi musliman/muslimani i muslimanska zajednica isključivo odnose na muslimane iz Bosne i Hercegovine i Novopazarskog sandžaka, tj. na Bošnjake.

Nakon uvodnih napomena u kojima su objašnjeni osnovni ciljevi istraživanja i tema knjige, prikupljena historijska građa hronološki je izložena kroz šest poglavlja.

Prvo poglavlje Uvod odnosi se na hrvatski susret s islamom, do austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine.

U drugom poglavlju, koje se odnosi na Austrougarsko razdoblje (1878-1918), autor je utvrdio da su muslimani iz Bosne i Hercegovine u Zagreb i Hrvatsku počeli dolaziti nakon okupacije, ali su tamo sve do 1916. godine imali položaj privremene nastanjenosti, jer je hrvatsko-slavonska zemaljska vlada dodjelu gradske zavičajnosti uvjetovala pripadnošću jednoj od zakonom priznatih vjera, među kojima nije bio islam. Nakon što je u Hrvatskom saboru 7. marta 1916. godine usvojen Zakon o priznavanju islamske vjeroispovijesti u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji, muslimanima je dopušteno da javno ispovijedaju vjeru, samostalno uređuju vjerske, nastavne i druge poslove i njima upravljaju, ali sve u skladu s vrhovnom državnom kontrolom.

Sve do 1918. godine u Zagrebu su najznačajnije muslimanske skupine bili studenti koji su studirali na Zagrebačkom sveučilištu. U knjizi su navedeni svi zagrebački studenti iz Bosne i Hercegovine, njihove kratke biografije i fotografije.

Jugoslavensko razdoblje (1918-1941) opisano je u trećem poglavlju.

Nakon što je 1916. islam u Hrvatskoj zakonom priznat kao konfesija, muslimanima je omogućeno dobijanje hrvatskog državljanstva (zavičajnost) banske Hrvatske, i mnogi su to i ostvarili. Period Kraljevine SHS i Jugoslavije (1918-1941) obilježen je snažnim valom muslimanskog useljavanja iz Bosne i Hercegovine prema Zagrebu. Useljavanje je postalo trajno, pa je ovom periodu započelo oblikovanje muslimanske zajednice i njezinih vjerskih, kulturnih i društvenih ustanova u sklopu cjeline zagrebačkog građanskog društva. Za prvog građanskog imama imenovan je Ismet Muftić, koji je imao u početku poseban položaj u sklopu cjeline islamskog vjerskog ustrojstva u državi te prostornu nadležnost na cijelom području Hrvatske. Organizacija islamskog vjerskog života u Hrvatskoj okončana je 1935. godine, kad je u Zagrebu započeo s radom državni Kotarski šerijatski sud nadležan za muslimanske obiteljske, ženidbene i nasljedne imovinsko-pravne stvari u skladu s Ustavom propisanom primjenom šerijatskog prava. U knjizi je i fotografija jednog šerijatskog vjenčanja obavljenog u Zagrebu 1941. godine.

Četvrto poglavlje, U Nezavisnoj državi Hrvatskoj (1941-1945), odnosi se na ratno razdoblje muslimana u Hrvatskoj, na period kad je nastala podjela među njima u skladu s političko-nacionalnim prilikama. Došlo je do međusobnog sukobljavanja kad je hrvatska nacionalna ideologija bila isključivi okvir u kojem se oblikovalo shvaćanje zagrebačkih muslimana o vlastitom identitetu. Ovo razdoblje obilježeno je pojačanom migracijom muslimana iz Bosne i Hercegovine prema Zagrebu. Godine 1944. u Zagrebu je otvorena novosagrađena džamija (u knjizi su i fotografije koje prate njenu izgradnju i svečano otvaranje) sagrađena neposrednim zalaganjem ustaškog režima.

Peto je poglavlje Epilog – Komunistička represija 1945. Ovo poglavlje odnosi se na pregled represija koje su nastupile nakon što je 1945. pobijedio komunistički režim. Nastale su značajne političko-socijalne promjene koje su snažno zahvatile i zagrebačku muslimansku zajednicu. Društva i ustanove raspušteni su zagrebački muftija osuđen je na smrt, a džamija je zatvorena, pa je ovim završeno prvo razdoblje muslimanske prisutnosti u Zagrebu.

U šestom poglavlju, Muslimani saradnici u zagrebačkom novinstvu i publicistici prije 1945, bio-bibliografske crtice, navedeni su svi saradnici koji su objavljivali u Zagrebu do 1945. godine.

U knjizi su detaljno obrađeni osnivanja i rad muslimanskih kulturnih društava u Zagrebu. Zagrebački pododbor Muslimanskog kulturno-prosvjetnog društva Gajret utemeljen je 1921. kao prvo muslimansko društvo u Zagrebu. Kad su u Sarajevu upravu ovog društva preuzele pristaše Radikalne stranke i srpske nacionalne ideologije, zagrebački pododbor Gajreta prekinuo je svoju djelatnost.

U Zagrebu je 1923. godine formiran Mjesni odbor Muslimanskog kulturnog društva Narodna uzdanica. U početku je djelovala kao sveučilišni klub, a tridesetih godina Uzdanica je prerasla akademske okvire i oblikovala se kao građansko kulturno društvo.

Muslimani u Zagrebu okupljali su se od 1931. i oko Društva zagrebačkih muslimana. Ovo je društvo 1939. preimenovano u Hrvatsko muslimansko društvo. U društvu su, opet, najagilniji bili studenti.

Knjiga Muslimani u Zagrebu 1878-1945. tehnički je lijepo opremljena, upotpunjena brojnim fotografijama, indeksom ličnih imena i prilozima arhivskih dokumenata. Na naslovnoj strani nalazi se slika Zagrebačke džamije, a u prilozima (od 25 do 32) nalaze se dokumenti koji se odnose na gradnju, otvaranje i ukrašavanje Zagrebačke džamije.

 

Autor: Mina Kujović