Individualna i društvena sreća ljudi u osnovi je usko povezana sa sigurnim i povjerljivim okruženjem. Osoba koja je svjesna svog vlastitog postojanja, smisao i važnost postojanja drugih ljudi razumjet će bolje ukoliko je njen život siguran. Svaki čovjek na kraju dana kada spusti glavu na jastuk želi osjetiti sigurnost. Prisjetimo se da najslabiju stranu čovjekove sigurnosti predstavlja njegovo vrijeme provedeno u snu. Uloga sna, između ostalog, je pružiti čovjeku odmor i pomoći mu u artikuliranju misli. Poslanikova, a.s., molba da se pokrije i osigura odmor prilikom dobivanja prve Objave govori i o ovoj dimenziji, u kojoj se Poslanik, a.s., osjeća sigurno u mjestu i s ljudima s koji ga okružuju.

U sigurnom okruženju - cvjetamo

Svako ljudsko biće želi živjeti u slobodnom i sigurnom okruženju u kojem su njegov život, imovina i čast sigurni, a osnovna prava i slobode posebno zaštićene. Jer jedino u slobodnim i sigurnim okruženjima čovjek može razvijati svoje kreativne sposobnosti. Budući da se smisao života krije u čovjekovim kreativnim sposobnostima, on ne trpi nikakve prepreke i reperkusije koje će ga udaljiti od traganja za životnim smislom. Upravo historija, kao najbolja učiteljica života, ukazuje na istinu da kultura i civilizacija svoje cvjetove mogu generirati samo u sigurnom okruženju, gdje je razvijena svijest o vladavini zakona i pravde. Svjedoci smo da je nauka, kao i novac, uvijek usidrena u sigurnim lukama. Zato je prirodno da svaka osoba želi znati da će, kad god doživi bilo kakvu nepravdu, na kraju dobiti svoje pravo, i da počinioci neće proći nekažnjeno. Bez tačnosti i poštenja nema pravde; a bez pravde i slobode se ne mogu kreirati trajne vrijednosti koje će obezbijediti život dostojanstven čovjeku. Ukratko, u odsustvu vladavine zakona i društvene pravednosti, društvo je osuđeno na ambis, počevši od nauke, religije, etike, kulture, umjetnosti itd. Zapitajmo se kakvu li tragediju i poraz doživljavaju muslimani u većinskim muslimanskim zemljama kada su prinuđeni da pravednost i sigurnost traže u većinskim nemuslimanskim zemljama! 

Da li je razlog ovakvog stanja pogrešno razumijevanje i interpretiranje religije, etike i zakona koji trebaju osigurati siguran društveni ambijent. Valja napomenuti da se bez znanja i spoznaje teško može govoriti o ispravnom vjerovanju, jer čovjekov potencijal razmišljanja, tj. spoznaje jeste temeljna osobina koja ga razlikuje od drugih stvorenja- pa tako i životinja. Pravilo glasi: Čovjek se približava svojoj ljudskosti u mjeri u kojoj razvija svoju spoznaju; odnosno čovjek se udaljava od svoje ljudskosti u onoj mjeri u kojoj napušta razmišljanje. Dakle, više znanja i spoznaje čini čovjeka čovjekom; manje znanja i spoznaje čovjeka udaljava od njegove (ljudske) svrhe postojanja a približava ga animalnim stvorenjima. Prema tome, sigurnost se generira znanjem, sviješću i principima. Zato islam od svojih vjernika traži da u vjeri i svojim poslovima budu principijelni. Prisjetit ćemo se da je prvi korak principijelnosti- znanje i spoznaja o samoj principijelnosti. Zatim dolazi ispravno razumijevanje koje proizvodi ispravno postupanje. Ukratko, čini nam se da je, najkraća formula za principijelnost- biti pravedan i vjerovati u jednoću Stvoritelja (tevhid).

Biti čovjek - biti pouzdan/povjerljiv

Prisjetimo se da riječ islam znači mir, sigurnost i povjerenje. Allah, dž.š., sve ljude zajedno poziva na "mir" i "vjerovanje". S jedne strane, vjerovanje (iman) nosi značenje sigurnosti, dok s druge strane ukazuje da onaj ko vjeruje mora biti čovjek od povjerenja i principa. Prema tome, povjerenje se nalazi u srži vjere; onaj ko vjeruje da Bog postoji, zna da je Njegova milost obuhvatila sve stvoreno. Mudrost stvaranja se očituje kroz Božiju milost koja je sve obuhvatila. Bez Božije milosti sve je osuđeno na propast. Zato se od čovjeka traži da bude pravedan jer je i Stvoritelj pravedan i voli pravednost. Bez mira (selam) nema islama; bez sigurnosti (emana) nema vjerovanja (imana). Iskreno vjerovanje u jednoću Stvoritelja (tevhid) bi trebalo uzdići čovjeka u viši okvir povjerenja. Jedna od poruka hadisa u kojem se kaže da je: "Musliman onaj od čijih ruku i jezika su sigurni drugi ljudi", mogla bi se sažeti kroz rečenicu: Vjernik vjeruje Bogu. Vjernik vjeruje sebi. Vjerniku - vjeruju ljudi. 

Poznato je da je jedno od osnovnih i temeljnih odlika razvijenih kultura pravednost i tačnost. Kur'an ističe pravdu i tačnost kao najvažnije temeljne individualne i društvene principe. Sama činjenica da sve religije uče svoje sljedbenike tačnosti izvršavanja određenih normi i akcija u tačno propisano vrijeme na ispravan način, samo pokazuje da je za čovjeka prirodnije i lakše da bude u stalnoj pravednosti, doslovno kazano - na Pravome putu (sirat-i mustakimu). 

Na ovo nam ukazati ajet sure Hud u kojem se Allah, dž.š., obraća Poslaniku, a.s., i drugovima njegovim. (Vidi Kur’an, 11/112-113).

Kultura povjerenja može se razvijati u sredinama koje su zasnovane na principu života i mira i u kojima su zabranjeni elementi koji su čak i u ratu nespojivi s ljudskim dostojanstvom. Važno je naglasiti da islam na rat gleda kao na "vanrednu" situaciju koja ima za cilj uspostavljanje mira i slobode. Biti čovjek od principa znači biti udaljen od svih ekstremnih stvari. Ajet Kur’ana nas uči. (Vidi Kur’an, 2/190). Islamski princip je jasan: Ubistvo jednog nevinog čovjeka je kao ubistvo cijelog čovječanstva, odnosno spas jednog čovjeka je kao spas cijelog čovječanstva.

Važno je znati da se kultura povjerenja može graditi u sredinama u kojima je razvijena svijest o vrijednosti svakog čovjeka, gdje je pravda djelotvorna, a rat se vodi isključivo za uspostavljanje mira. Islam nas uči da kultura povjerenja može biti moguća jedino uz poštivanje principa. Prema tome, prilike u kojima je izgrađena kultura povjerenja doprinijet će olakšavanju shvatanja života i aktiviranja kreativnih sposobnosti ljudi koji će biti u stanju doprinijeti izgradnji globalne civilizacije. Oni koji ne vide da je povjerenje egzistencijalna potreba svakog čovjeka, lahko mogu pasti u san da povjerenje može pružiti samo zakon i sigurnosne snage. Islam uči da ljudima treba vjerovati sve dok se ne utvrdi suprotno. Istinsko povjerenje mora se generirati u svijesti ljudi da biti čovjek znači biti pouzdan/povjerljiv (el-emin). 

Piše: Samed Omerdić