Liječio je bolesne, slijepima vraćao vid i podizao iz mrtvih. Izgovarao je cijele rečenice još kao beba u koljevci, oglašavajući svojoj majci Mariji da mu je Bog podario Sveti spis i učinio ga poslanikom. Isus nije ni svemoćan niti vječan. Isus je Mesija. Isus je musliman.

Ovo je Isus iz Kurana. Devedeset i tri njegova stavka (ajeta) se  odnose na njega – više nego što je posvećeno bilo kom drugom poslaniku osim Muhammeda – ai kur'ansko izvješće o Isusovom životu poklapa se sa Evanđeljima u čak mnogo više detalja nego što mnogi muslimani misle. Moja supruga je muslimanka koja je godinama pohađala medresu, ali kad sam joj spomenuo Isusovo djevičansko rođenje bila je skeptična. „Da li to Kur'an uistinu kaže?" - upitala je. Krenuo sam da to potražim, ali samo nakon pet sekundi, odmahnula je rukom. "Nemoj se mučiti", rekla je, "našla sam na Vikipediji". I tako stoji.

Budući se bližio Uskrs, počelo me kopkati šta Kuran kaže o raspeću. Pozvao sam jednog mog poznanika imama, Ibrahima Sayara i našli smo se da popijemo turski čaj. Sayar je mnogo angažiran na međuvjerskom radu, od čega veliki dio obuhvata i okupljanje ljudi različitih vjera da zajedno jedu kebabe. U društvu kršćna, kaže on, pominjanje statusa Isusa u islamu može da bude odlična tema za početak razgovora. "Uvijek govorim ljudima da su milioni muslimana dobili ime po Isusu i Mariji – koje mi nazivamo Isa i Merjema“, kaže on, "A niko ne daje imena djeci po nekome koga ne voli."

U islamu, naglašava on, "vjerovanje u Isusa je apsolutno nužna. Ako ne vjerujete u njega, automatski niste musliman." Prema hadisu – tj. izrekama Poslanika, iznad kojih je po islamskom učenju samo Kur'an – Isus je podignut na nebesa i vratiće se na kraju vremena istočno od Damaska, rukama oslonjenim na ramenima dva anđela. Kada ga vidi, Antikrist će se rastopiti kao so u vodi i Isus će četrdeset godina vladati Zemljom. Međutim, muslimani ne vjeruju da je Isus umro na križu. Jasno je zapisano, kaže Sayar, u kur'anskoj četvrtoj suri, stavak 157: "Nisu ga ubili, niti su ga razapeli."

Biblija se smatra svetom knjigom u islamu. Kako onda, pitao sam ga, ovaj stavak Kur'ana pomiriti sa opisima Isusove smrti u Evanđeljima? Sayar kaže da je ključ u rečenici koja slijedi poslije izraza "niti su ga razapeli": "premda se njima tako učinilo." Muslimanski učenjaci, objašnjava on, tumače ovaj pasus na različite načine. Neki smatraju da neko jeste bio razapet, ali da to nije bio Isus; možda je to bio Juda. Ko god da je to bio, kažu oni, Bog mu je izmjenio lik tako da liči na Isusa, a sâm Isus je bio pošteđen. Druga varijanta ovoga je da je Bog izmjenio viziju onih koji su bili prisutni i svjedočili raspeće, kako bi ih naveo da pomisle da gledaju Isusa. Drugi smatraju da je Isus jeste bio prikovan na križ, ali da je preživio; to što se desilo na Uskršnju nedjelju nije bilo uskrsnuće, nego oporavak. Neki kažu da niko nije bio razapet. "Naravno", kaže Sayar, "svi oni podastiru svoje vlastite dokaze.“

Za muslimane, konkretni detalji vezani za raspeće su uvelike akademske prirode. Međutim, neslaganje kršćana i muslimana u vezi sa prirodom Isusa je suštinsko, bez obzira na sve paralele. Za muslimane, Isus nije, niti može biti božanstvo. On je poslanik, ali je ipak smrtnik, i Bog nije njegov otac. "Razumijem da, ako verujete da je neko Bog, a drugi kažu da nije, da to može da bude uvrijedljivo“, kaže Sayar, "Ali ako pogledate iz muslimanske perspektive, nema razlike između Isusa, Abrahama i Muhammeda." U Kur'anu se pominje dvadesetipet poslanika, i gotovo sve njih poznajemo i iz Biblije: Adam i Noa, Mojsije i Abraham, David i Solomon, Lot i Job, Ivan Krstitelj. "Sve su to poslanici", kaže Sayar. Ali za kršćane, Isusova poruka je nerazdvojiva od njegovog raspeća i uskrsnuća.

Kada se sretnu muslimani i krišćani, kaže Sayar, oni preko Isusa mogu samo djelomično pronaći zajednički jezik. Ako previše duboko zađu u to šta se desilo sa Isusom u Evanđeljima i Isusom u Kur'anu, to će samo proširiti jaz koji ih razdvaja. "Pokušavamo da učimo jedni od drugih, ovakvih kakvi jesmo," kaže Sayar, "Ne radimo to zbog života na Onom svijetu. To činimo zbog života na Ovome. Poslije smrti ćemo svakako vidjeti ko je bio u krivu, a ko u pravu, te šta je Isus – sve ćemo tamo saznati“. Dok taj trenutak ne dođe, možda je najbolje da se posvetimo kebabima.

 

Autor: Rollo Romig

Preveo: M. Kovač

The New Yorker, 06. april, 2012.