Arapski jezik čak nije ni razvio vlastiti naziv za stasajući fenomen islamizma. U arapskoj literaturi i kada se govori o sljedbenicima ove ideologije koristi se pojam islamijûn (isla- misti). Također, kada govore o pokretima tê vrste kažu harekât islamije, ali razlika između islamskog i islamističkog nije jasna.
Ovo ne znači da, čak i u krugovima uleme, nije bilo raspravlja- nja o tome da li uz tradicionalni islam postoji i nešto što su oni nazivaju fikr (misao, ideja ili ideologija) ili islamska ideologija (el-fikr el-islamî).1 Međutim, pravdi na volju, najveći broj tih autora i kada koristi pojam fikr islami, stječemo dojam da govori o islamskoj misli, bez pokušaja da se upozori na ideološke konotacije “ljudske interpretacije Božije volje i svetog teksta”.2 Upravo zato, odgovore na to šta je to islamizam, kakva je razlika između islama i islamizma te da li postoji jedinstvena definicija ove pojave moramo tražiti u zapadnim naučnim krugovima.
U tom kontekstu, prvo za čim moramo tragati jesu sami počeci korištenja riječi islamizam, odnosno kada se prvi put islamizam spominje u zapadnim naučnim krugovima i u kojem kontekstu.
Termin islamizam se, prema Melvinu E. Matthewsu, prvi put javlja u Francuskoj sredinom osamnaestog stoljeća, a služio je kao sinonim za muslimansku religiju, koja je do tada nazivana muhamedanizam. Naziv muhamedanizam za vjeru koju je propovijedao Muhamed, a.s., ustvari je bio simbol nastojanja (a kao rezultata re- nesanse) da se islam kao religijski sistem poistovjeti sa svojim osni- vačem, kao što je to slučaj sa kršćanstvom. Ovaj termin se udomaćio u skoro svim evropskim naučnim krugovima, iako je iz perspektive islamske doktrine – kao i objektivnog naučnog pristupa, bilo po- grešno tvrditi da Muhamed, a.s., u islamu zauzima istu poziciju kao što Krist zauzima u kršćanstvu (engleski: Christ - Christianity)3.
Tako, naprimjer, nalazimo da čak i francuski filozof Volter4, ina- če poznat po svom interesovanju za islam i nerijetkim favorizova- njima islama nad ostalim religijama, u jednom od svojih osvrta na islam kaže: “Ova religija se naziva islamizam.”5

Nadalje, Martin Kramer primjećuje, govoreći o korištenju ter- mina islamizam (Islamism i islamisme) u devetnaestom stoljeću: “Iako je u prvi mah preciznije označavao islamsku doktrinu, ovaj termin nije u potpunosti obuhvatao karakter islama (...) i pored toga islamizam nije čak uspio u potpunosti potisnuti muhamedanizam (Mohammedanism i mahometisme), čak ni u naučnim krugovima…” Ovi pojmovi su iščezli tek polovinom stoljeća, i to prvenstveno zbog toga što su zapadni pisci shvatili da imaju i muslimanske čitaoce, koji su osjećali odbojnost prema takvim nazivima.
Početkom dvadesetog stoljeća upotreba islamizma kao naziva za religiju muslimana polahko je bila potisnuta izvornim arapskim terminom islam.6 Međutim krajem prošlog stoljeća islamizam se kao pojam po- novo vraća u medijski i naučni diskurs, samo ovog puta kako bi označio ideologiju koja je nastala oko islama. Svi koji tada koriste termin islamizam pokušavaju naglasiti razliku između njega i tradicionalnog islama, kao samo još jednog religijskog sistema. I pored toga, u tom periodu postojalo je dosta nejasnoća oko toga šta tačno islamizam podrazumijeva. Tako, npr., nalazimo da su se u debati koju je 1990. godine organizovao The Middle East Forum mogle čuti sljedeće definicije islamizma:

Tako, npr., prema Johnu Espositu, islamizam je zapravo “islam interpretiran kao ideologija kako bi se podržao politički i društveni aktivizam”.
Profesor istraživač na Univerzitetu Tel Aviv Martin Kramer kaže: “To je islam koji je preformulisan kao moderna ideologija.
Dok je islam tradicionalno nastao u klasi judaizma i kršćanstva, islamizam je odgovor na ideologije koje su nastale na modernom zapadu – kao što su komunizam, socijalizam ili kapitalizam.” Gruham Fuller, savjetnik na RAND Corporation: “Islamizam je najvećim dijelom sinonim za politički islam – pokušaj da se iz islama izvedu rješenja za savremene državne, društvene i politi- čke probleme.”7 Ono što možemo primijetiti u svim ovim definicijama jeste insistiranje na ideološkoj prirodi islamizma te impliciranje svih negativnosti, koje svaki izam za sobom povlači.
Drugo što je zanimljivo primjetiti, jeste da tada još nije bila u potpunosti sazrela predstava o nužnosti raščlanjivanja islamizma na jednu ideologiju u rangu svih ostalih izama i opravdani društveni i vjerski aktivizam na temeljima islama, tako da vidimo da se nerijetko i puki islamski aktivizam dovodi u istu ravan sa ideološkim sistemom islamizma.
Zanimljivo je kako čak i u izvještajima Internacionalne krizne grupe nalazimo da su tek u periodu 2005. godine autori njihovih izvještaja priznali da se islamizam mora redefinisati. Svjesni da pojam islamizam evoluira sa vremenom te nespremni da se uhvate ukoštac sa islamizmom kao ideologijom, zbog sve kompleksnosti njenog sadržaja, odlučuju da ga definišu kao islamski aktivizam, koji je prema njima, “aktivno promovisanje uvjerenja, propisa, za- kona ili politike, koji se smatraju po svojoj prirodi islamskim.”8 Ovo su objasnili na sljedeći način: “Raniji izvještaji Krizne grupe općenito su islamizam definirali uže, kao ‘politički vid/oblik islama’. Ali postala su očita dva problema sa tom definicijom. Prvi je da je ona pretpostavljala kako je islam per se nepolitičan, mada je on zapravo inherentno zainteresiran za pitanja vlasti.

Drugi problem je što ona pretpostavlja da su sve forme islamizma jednako politične, dok, ustvari, postoje značajne razlike u vezi s ovim pitanjem između onih oblika koji daju za pravo političkom aktivizmu, misionarskoj aktivnosti i nasilju. Dok je raniji izvještaj o islamizmu Krizne grupe, pogotovo u sjevernoafričkom kontekstu, počeo uzimati u obzir implikacije postojanja različitih oblika islamizma i njihovih ogranaka, trenutni izvještaj čini korak dalje u svojoj analizi.”9 Ono sa čim se nerado iko od pojedinaca koji pišu i govore o islamizmu hvata ukoštac jeste pokušaj da se jasno precizira razlika između islama, islamskog aktivizma i ideolološkog sistema koji sve agresivnije stupa na muslimansku scenu. To je zato što nije jednostavno povući jasnu crtu između islama i islamizma kao ideologije. Jako je teško razlučiti gdje prestaje islam kao vjera, a počinje ideologija inspirisana islamom. To je i šire sociološko pitanje o tome kada jedna religija prerasta u ideologiju, koja religijsko učenje koristi samo kao sredstvo ostvarivanja vizije vlasti- tog političkog, ideološkog ili društvenog sistema.
Možda je jedna od rijetkih definicija islamizma na tom fonu ona koju su dali Caroline Cox i John Marks. Oni u svojoj studiji u kojoj pokušavaju dati odgovor na pitanje da li je “ideološki islam” kompatibilan sa liberalnom demokratijom kažu: “Islami- zam i islamisti su termini koji se sada široko koriste da označe radikalnu, militantnu ideološku verziju islama, onu verziju kako je interpretiraju oni koji ga praktikuju, a u kojoj se nasilna djela, poput terorizma, samoubilačkih napada i revolucionizma ekspli- citno zagovaraju, praktikuju i opravdavaju korištenjem religijske terminologije. Arapski prefiks, koji se odnosi na religiju islama veže se na latinski sufiks, koji ukazuje na politizaciju aspekata religioznosti. Promjene oblika riječi i pojmova slične ovoj možemo vidjeti kod riječi ‘komunizam’, ‘fašizam’ i ‘socijalizam’. U sva tri slu- čaja, riječima koje su izvorno neutralne, daje se ideološko znače- nje, koje često obiluje implikacijama nasilnih ili revolucionarnih političkih aktivnosti.”10


RAZLIKA IZMEĐU ISLAMA I ISLAMIZMA

Kada su se bavili fenomenom islamizma kao ideologije kroz prizmu tzv. islamskog fundamentalizma, mnogi autori su napra- vili korisne opaske koje bi mogle biti osnova za gore spomenutu distinkciju između islama i ideologije. Tako, npr., nalazimo da su mnogi od njih primijetili zajedničku tendenciju svih religioznih fundamentalizama da prenaglašavaju jednu od vrijednosti reli- gije, postavljanjem iste kao temeljne, da bi potom na račun njenog postizanja kršili principe cjelokupnog religioznog sistema. Fun- damentalisti svih rasa i ideologija obično izvuku jedan princip iz mora principa i na njemu posebno insistiraju. Onda čitavu tradiciju stavljaju u službu zaštite i implementacije tog elementa (izdvojenog iz bogatstva tradicije), kojeg nazivaju srž.11 Tako, npr., nalazimo da među židovskim fundamentalistima takvo mjesto zauzima ideja zemlje ili države Izrael. Kod nekih kršćanskih fundamentalističkih učenja, preraslih u ideologiju, nalazimo da taj status primarne vrijednosti ima život. Tako da je apsurdno da vidimo kako prolife pojedinci i organizacije pod krinkom zaštite života postavljaju požare i bombe u ginekolo- škim ordinacijama ili ubijaju doktore koji istrajavaju na izvođenju abortusa.


Takvo nešto možemo primijetiti među muslimanskim fundamentalistima kao temeljni metod razvoja ideologije. Ako želimo naći primjer dovoljno je da pogledamo u neke islamističke pokrete koji su, npr. kao srž ili najbitniji element usvojili uspostavu “islamske države“ ili ponovnu uspostavu hilafeta, te su na tom putu spremni žrtvovati skoro sve principe islama. Želja za uspostavom pravedne države ih navodi na metode koje su nepravedne. Na tom putu spremni su ubijati nedužne, činiti samoubistvo i kršiti mnoge druge vjerske zabrane.
Kod militantnih islamista, takav prenaglašeni status vrhovnog cilja ima institucija džihada. Kod njih džihad nije sredstvo ili metoda koja se koristi u opravdanim okolnostima kako bi se zaštitila vjera, život, čast i imetak muslimana, nego nalazimo da je džihad sam sebi cilj, tako da nisu rijetki slučajevi da se odlučuju na ulazak u konflikt bez opravdanog razloga i bez jasnog cilja, tek toliko da bi se “skinula obaveza borbe na Božijem putu sa musliman- skog ummeta”.
Drugim riječima, jedan od osnovnih kriterija koji bi mogli po- služiti svakom onom ko bude pokušao razlučiti islam od islamizma može biti primjetna tendencija da u islamizmu cilj opravdava sred- stva, dok je islamski princip u potpunosti suprotan ovome.
Još neke zajedničke smjernice svih ideologija mogle bi se kori- stiti kao kvalitetan kriterij za razlikovanje islama i ideologije isla- mizma. Sve ideologije pretenduju da daju crno-bijelu sliku svijeta, ukalupljenu u jednostavnu matricu sukoba dobrih i loših, “nas” i “njih”. Sve one, pa i uspinjući islamizam, nude “utopijska rješenja za sve probleme”, iako je očito da svim ideološkim sistemima ite- kako manjka konkretnih rješenja. U više navrata smo mogli biti svjedoci ove realnosti kada su politički orijentisani islamistički pokreti dolazili na vlast u nekim muslimanskim zemljama. Tada se jasno mogla vidjeti sva nerealnost njihove vizije preporoda i demagoška zaslijepljenost utopijskim idejama bez konkretne razrade.
Ovo su samo neke od smjernica na osnovu kojih bi se moglo ići ka razumijevanju razlike između islama i islamizma, a sve u cilju zaštite islama od instrumentalizacije i zloupotrebe u političke i ideološke svrhe.
Sudeći po dosadašnjoj genezi termina islamizam, on će se i dalje nastaviti razvijati i to, vjerovatno, u pravcu označavanja ideo- logije nastale oko islamskog učenja. Bitan moment u tom procesu svakako će biti granica koja će biti postavljana između legalnog islamskog učenja, islamskog aktivizma i ideološki motivisane zlo- upotrebe islama.

Autor: Muhamed Jusić

Takvim 2007.

1 O tome u kojem kontekstu se pojam el-fikr el-islam  koristi u arapskom svijetu vidi: Nasir ibn ‘Abdul‘aziz Âl-‘Abdulkerim, “Al-Fikru al-matlub”, Al-Bejan, 1988., br. 14, str. 112.


2 Vidi u kojem kontekstu, npr., dr. Muhamed Hamidullah koristi pojam islamska ideo- logija u knjizi Uvod u islam, Zagreb, 1993., str. 43

3 Melvin E. Matthew, What Is the Difference Between Islam and Islamism?

4 Voltaire ili pravim imenom – François Marie Arouet – (Pariz, 21. novembar 1694. - Pariz, 30. maj 1778.), francuski književnik, historičar i filozof.

5 Melvin E. Matthew, What Is the Difference Between Islam and Islamism?

6 Melvin E. Matthew, What Is the Difference Between Islam and Islamism?

7 Is Islamism a Threat? (debata) The Middle East Quarterly decembar 1999., tom VI, br. 4.
8 Izvještaj Krizne grupe za Bliski istok Middle East/North Africa Report N°37 – 2. mart 2005., str. 1.

9 Za ranije izvještaje Krizne grupe koje su u tom kontekstu govorile o islamizmu vidi: Islamism in North Africa I: The Legacies of History, 20 april 2004.; Islamism in North Africa II: Egypt’s Opportunity, 20 april 2004.; Crisis Group Middle East and North Africa Report N°29, Islamism, Violence and Reform in Algeria: Turning the Page, 30 juli 2004.; also, Crisis Group Asia Report N°83, Indonesia Backgrounder: Why Sala- fism and Terrorism Mostly Don’t Mix, 13 septembar 2004., and Crisis Group Middle East Report N°31, Saudi Arabia Backgrounder: Who Are the Islamists?, 21. septembar 2004.


10 The ‘West’, Islam and Islamism – Is ideological Islam compatible with liberal demo- cracy?, Caroline Cox i John Marks, Civitas: Institute for the Study of Civil Society, London, 2003.

11 Više o islamskom fundamentalizmu i fundamentalizmu uopće vidi: Islamski fundamentalizam – šta je to? Priredili: N. Čanćar i E. Karić, Sarajevo, 1990.