Govorili smo o Mukaddimi imama Ibnul-Džezerija i njenoj raširenosti u islamskom svijetu i kako je punih 600 godina bila glavno djelo prilikom izučavanja tedžvida. Sada ćemo se malo više zadržati na biografiji ovog imama, gdje opet možemo vidjeti, između ostalog, važnost Mukaddime. Ona se vidi u tome što je to jedno od njegovih posljednjih djela koje je napisao pred kraj svog života.

Izvori za biografiju Ibnul-Džezerija

Prije no što počnem pisati o samom životu ovog imama osvrnuo bih se na izvore za ovu biografiju. Najvažni izvor jeste njegovo djelo Gajetu-nihaje fi tabekatil-kurra, u kojem je spomenuo vlastitu biografiju. Zatim, u ostalim djelima Ibnul-Džezerija nalazimo dosta važnih podataka, kao što su oni koji su vezani za historijat pisanja njegovih djela te oni koji su vezani za njegova putovanja i učenja pred šejhovima.

Pored  toga, imamo ono što su o njemu napisali njegovi učenici i savremenici. Tu bih izdvojio ono što je napisao njegov učenik Ebul-Kasim en-Nuvejri u uvodu na komentar djela Tajjibetu-nešr. Hafiz Ibn-Hadžer na nekoliko mjesta pisao je o biografiji ovog imama, u djelu El-medžma el-muesses i u djelu Inbaul-gumur bi enbail-umur. Hafiz Šemsudin es-Sehavi obuhvatio je sve te biografije u svom djelu Ed-davel-lami. Ovi izvori koje sam spomenuo smatraju se osnovom za biografiju imama Ibnul-Džezerija.

Biografija Ibnul-Džezerija

Njegovo puno ime je Muhammed ibn Muhammed ibn Muhammed ibn Ali ibn Jusuf ibn el-Džezeri, Šemsudin, Ebul-Hajr, ed-Dimaški, eš-Šafi'i, poznat kao Ibnul-Džezeri. Rođen je poslije teravije namaza u ramazanu 751. h. g, u Damasku, gradu koji je dao veliki broj velikana kroz historiju islama, današnjem glavnom gradu Sirije. S naukom je počeo u ranom djetinstvu. Postao je hafiz Kur'ana u svojoj 13. godini, a klanjao hatmom već u četrnaestoj. U 15. godini počinje s izučavanjem kiraeta pred šejhovima u Damasku, među kojima je jedan od njegovih najpoznatih šejhova, Abdul-Vehhab es-Sellar. U 17. godini završava hatmu, cijeli Kur'an na 7 kiraeta pred šejhom Ibn-Lebbanom.

Ono što je jedna velika karakteristika Ibnul-Džezerija jeste mnoštvo putovanja u potrazi za naukom, a posebno za kiraetskom. Nije se bio ograničio samo na kiraetske nauke, nego je izučavao i druge, poput fikha (islamskog prava), tefsira (komentara Kur'ana), hadisa (islamske tradicije), mustaleha (terminologije islamske tradicije), te arapskog jezika. Koliko je bilo njegovo izučavanje svih drugih nauka vidimo i iz toga što su veliki islamski autoriteti izdali dozvole Ibnul-Džezeriju za izdavanje fetvi, poput hafiza Ibnul-Kesira, imama Bulkinija, Kazvinija i drugih. Također, 793. postaje kadija u Kamsku, a kasnije i u Širazu.

Ibnul-Džezeri je kao veoma mlad počeo s podučavanjem, pa je tako imao svoje mjesto u poznatoj emevijskoj džamiji u Damasku, gdje je podučavao Kur'anu i kiraetima. Također je bio i "mešjehatul-ikra", šejh svih karija Damaska, što je itekako velika titula koja se daje samo najučenijim osobama među svom ulemom Kur'ana i kiraeta. Ibnul-Džezeri, kako sam to već spomenuo, istakao se i kao vakif, pa je tako za vrijeme svog djelovanja u Damasku sagradio medresu za izučavanje Kur'ana i kiraetskih nauka, koju je nazvao Darul-Kur'anil-kerim. Poslije ćemo posebno govoriti o njegovim putovanjima, međutim, ono što je sada bitno istaći jeste da poslije Damaska odlazi u Bursu, u današnjoj Turskoj, koja je tada bila sjedište sultana Bajezida, sina Muratovog. Ovaj period je jedan od bitnih perioda u životu ovog velikog imama, jer nakon što je sultan vidio veličinu Ibnul-Džezerija i njegovog znanja i nakon što ga je ugostio i počastio onako kako to dolikuje ulemi njegovog ranga, ovaj imam širi svoje znanje u tom djelu islamskog svijeta. Tu iza sebe ostavlja veliki broj učenika i u tom periodu i mjestu piše svoje kapitalno djelo En-nešr fil-kiraatil-ašr, a piše i Mukaddimu o kojoj govorimo.

Za vrijeme njegovog boravka u Bursi dolazi do velikog događaja u historiji islama, a to je da Mongoli, predvođeni Timurlenkom, ulaze u ovaj dio islamskog svijeta. Tačnije, 19. zul-hidždžeta  804. h. g. u bici između Osmanlija i Mongola Ibnul-Džezeri pada u ruke Mongola kao zarobljenik. Međutim, i sami Timurlenk, koji je bio poznat po svojoj nepravdi, osorosti, prolijevanju krvi, odaje veliko priznanje Ibnul-Džezeriju, pa ga vodi sa sobom kao zarobljenika, kako bi, vjerovali mi to ili ne, širio svoje znanje!

Timurlenk ga prvo ostavlja u gradu El-Kešš, u kojem jedna grupa učenika pred njim završava 10 kiraeta. Poslije toga odlazi u Samarkand, zatim Herat, potom u Bezd, onda u Asfahan, a na kraju završava u Širazu. Širaz postaje njegovo sjedište, u njemu postaje i kadija, iz njega će kasnije još putovati, ali se na kraju opet vraća u Širaz i tu će dočekati smrtni čas. U svim navedenim mjestima Ibnul-Džezeri iza sebe ostavlja veliki broj učenika koji su pred njim učili Kur'an i kiraetske nauke, a pored toga je u ovom dijelu islamskog svijeta proširio nauku o hadisu.

Iz Širaza odlazi na hadždž, međutim, kad je stigao do mjesta Unejze, u današnjoj Saudijskoj Arabiji, blizu Rijada, pada u ruke drumskih razbojnika, koji su ga zamalo ubili. Međutim, ni to ga ne odvraća od znanja, pa tom prilikom, dok je bio u njihovim rukama, završava svoje djelo Ed-durre el-mudijje fil-kiraat es-selasi el-merdijje iz oblasti kiraeta Ebu-Džafera, Jakuba i Halefa. O ovom događaju govori na kraju ovog djela, koje je inače djelo u stihovima, pa kaže:

I razbojnici me po noći uhvatiše,

ništa ne ostaviše i skoro me ubiše.

Zatim biva pušten od strane ovih razbojnika i dolazi do svetih mjesta. U njima boravi jedan period i iza sebe ostavlja još jednu grupu učenika. Poslije toga se vraća u Širaz, odakle poslije još jednom odlazi na hadždž, ali se opet vraća u Širaz, gdje umire u petak, prije džume-namaza, 5. rebiul-evvela 833. h. g.

Ibnul-Džezerijeva putovanja

Iako smo već spomenuli jedan dio, radi lakšeg pregleda i zbog bitnosti ovih putovanja spomenut ćemo ukratko i hronološki putovanja imama Ibnul-Džezerija, kako bismo imali jasniji prikaz života ovog velikana.

- 751. h. g. – rođenje Ibnul-Džezerija.

- Za vrijeme boravka u Damasku još kao mladić imao je želju da putuje u Španiju kako bi učio od Muhammeda ibn Jusufa ibn Abdullaha, velikog imama Španije iz oblasti kiraeta, o čemu kaže: "Htio sam putovati do njega kako bih učio pred njim, ali mi roditelji nisu dozvolili."

- 768 – odlazi na hadždž, gdje uči pred Ebu-Abdullahom, Muhammedom ibn Salihom, šejhom svih karija Medine.

- U Egipat putuje više puta; međutim, potrebno je istaći 3 njegova putovanja:

-  769 – prvi put, gdje uči pred svojim poznatim šejhovima, Ibnul-Džundijem, Ibn-Saigom i Bagdadijem. Prilikom ovog putovanja piše djelo Et-temhid fi ilmi tedžvid.

- 771 – drugi put; ponovo uči pred Ibn-Saigom i Bagdadijem.

- 778 – treći put; odlazi do Aleksandrije i uči pred ulemom tog grada.

- 798 – odlazi u Bursu, kako smo već spomenuli. Tu se nastanjuje kod sultana Bajezida. Kod njega ostaje malo više od 6 godina i s njim učestvuje u vojnim pohodima kao gazija, sve do 19. zul-hidždžeta 804. h. g, kad u bici između Osmanlija i Mongola pada kao zarobljenik u ruke Mongola. 

- 804 – odlazi u zarobljeništvo, gdje ostaje 2,5 godine. U tom periodu boravu u El-Keššu, gdje iza sebe ostavlja grupu učenika.

Poslije zarobljeništva putuje po okolnim mjestima gdje širi nauku, a posebno iz oblasti hadisa, zbog velike potrebe stanovnika tih mjesta za hadisom.

- 808 – u ramazanu dolazi u Širaz, u kojem se i nastanjuje i gradi školu za izučavanje Kur'ana i kur'anskih nauka, koju naziva "Darul-Kur'an"; u isto vrijeme postaje i kadija.

-Širaz napušta dva puta;

- 822 – prvi put obavlja hadždž i to je putovanje na kojem je pao u ruke drumskih razbojnika.

- 827 – drugi put napušta Širaz, također radi obavljanja hadždža i tom prilikom posjećuje svoj rodni Damask, skoro 30 godina nakon što ga je napustio (798. h. g). Također, tom prilikon posjećuje Egipat i Jemen.

- 829 – vraća se u Širaz i u njemu ostaje do smrti.  

- 833 – u rebiul-evvelu preseljava na Ahiret.

 

Autor: hfz. Dževad Gološ