Značenje riječi hidžāb: Od semantike do semiotike hidžāba

Osnovno značenje riječ hidžāb (ar. حِجَاب), koja je derivirana iz korijena h-dž-b, jeste el-men': sprječavanje (Ibn Faris, Meqājīsu l-luga, 2/142) i es-sātir: k. pokriva, k. krije, (El-Mu'džemu l-vesīt, 177).

Teufik Muftić u svome Rječniku donosi slijedeća značenja riječi hidžāb: ''zastor, zavjesa, veo, koprena, zaslon, poklopac, pregrada, zaklon, prepreka; ošit, dijafragma, opna, membrana, svjetlost /sunca/; zapis, amulet, talisman; čednost, stidljivost, zatvarač – fot.; kraj vulkanskog kamenjara; dug pješčani trak; isturena uzvisina'' (267). U predislamskoj poeziji riječ hidžāb upotrijebljavala se u značenju zastora, dakle, u svom osnovnom značenju.

 Iz ovog navoda je vidljivo da riječ hidžāb, pored svog osnovnog značenja, ima i svoja srodna ili relaciona značenja (T. Izutsu) koja imaju bližu ili dalju značenjsku vezu sa njezinim osnovnim značenjem sprječavanja i pokrivanja. Zapravo, sve ono što je u funkciji sprječavanja i pokrivanja te zaštite i odvajanja bilo koje vrste povezuje se sa riječju hidžāb i sa njezinim osnovnim značenjem. Također, primijetno je da riječ hidžāb ima svoje konkretno i metaforičko značenje, odnosno značenja.

Riječi hidžāb u Kur'anu

Riječ hidžāb u Kur'anu se spominje sedam puta, i to na slijedećim mjestima:

1. a između njih bit će hidžāb (El-E'arāf, 46);
2. A kad učiš Kur’an, Mi stavimo između tebe i onih koji ne vjeruju u Onaj svijet hidžāb skriveni (El-Isra', 45);
3. i uze (Merjema) od njih hidžab (Merjem, 17);

• A ako od njih tražite nešto, tražite to od njih iza hidžaba! (El-Ahzāb, 53);

1. i ono se (Sunce) izgubi iza hidžaba (Sād, 32);
2. I govore oni: "Srca naša su pod prekrivačima od onoga čemu nas ti pozivaš, a u našim ušima je gluhoća, i između nas i tebe je hidžab'' (Fussilet, 5); 

• Nijednom čovjeku se Allah ne obraća osim nadahnućem ili iza hidžaba ili da pošalje izaslanika koji objavljuje, Njegovom dozvolom, ono što On hoće (Eš-Šūrā, 51).

Prvo što se uočava u ovim ajetima jeste da riječ hidžāb ima različita kontekstualna značenja (wudžūh) u kur'anskome Tekstu. Radi se o slijedećim značenjima:

1. hidžāb pod rednim brojem 1 označava es-sūr, tj. zid ili bedem;
2. pod rednim brojevima 2, 3, 4, 6 i 7 hidžāb ima svoje osnovno značenje (es-sitr): zastor, prekrivač, zavjesa, pregrada;
3. značenje hidžāba pod rednim brojem 5 jeste el-džebel: brdo, planina (Ibn Abbas, Ibnu l-Dževzi)

Koncizna semantičko-tefsirska analiza

Prema tome, riječ hidžāb ima tri kontekstualna značenja u navedenim kur'anskim ajetima. Ukoliko ova tri značenja usporedimo sa osnovnim značenjem ili značenjima riječi hidžāb dolazimo do slijedeća dva nalaza: a) u većini kur'anskih ajeta koristi se osnovno značenje riječi hidžāb i b) u kur'anskome Tekstu proširuje se relaciono konkretno značenje riječi hidžāb na pojam zida (El-E'arāf, 46) i pojam brda ili planine (Sād, 32). A oba ova pojma, opet, imaju vidljivu relaciju sa osnovnim značenje riječi hidžāb, jer i zid i brdo npr. sprječavaju viđenje i, također, nešto prekrivaju ili zastiru.

 Zid o kome je riječ, prema pretežnijem tefsirskom mišljenju, jeste zid između stanovnika Dženneta i Džehennema, što znači da riječ hidžāb ima i svoje metahistorijsko ili eshatološko značenje. 

Kontekst 32. ajeta sure Sād govori o Sulejmanu, a. s., koji je, kako se navodi, bio zaokupljen posmatranjem svojih konja, te mu je, zbog toga, nenamjerno prošao ikindija-namaz. Predmetni ajet završava se riječima: i ono se (Sunce) izgubi iza hidžāba, tj. iz brda, čime se aludira na prolazak ikindijskog doba.

U suri Merjem, 17, opisuje se situacija u vezi sa hazreti Merjemom. Naime, prema komentarima Kur'ana, hazreti Merjema – koja je obično boravila u džamiji u Jerusalemu i samo radi nužnih potreba izlazila na jedno mjesto napolju – skrila se iza jednog zida ili iza nečega što ju je sklanjalo od pogleda drugih (hidžāb), i tu se pred njom pojavio melek Džibril.

Prema navedenim kur'anskim ajetima zapaža se da postoje dvije vrste hidžāba: vidljivi i nevidljivi. Vidljivi hidžāb intendira se, kako smo vidjeli, u ajetima: El-E'arāf, 46, Merjem, 17, Sād, 32, te u El-Ahzāb, 53, o kome ćemo kasnije govoriti.

Što se tiče nevidljivog hidžāba, u 45. ajetu sure El-Isra' eksplicitno se kaže skriveni hidžab/zastor ili hidžab/zastor koji skriva (sātir). Značenje ovog ajeta jeste da oni koji ne vjeruju u Ahiret ne razumiju ono što se govori u Kur'anu zato što između njih, njihovog razumijevanja i Kur'ana postoji skriveni hidžab. Identično je značenje i u 5. ajetu sure Fussilet. Drugim riječima, posrijedi je metaforičko značenje riječi hidžāb kojim se sugerira spriječenost spoznaje Istine, odnosno odvojenost Istine od neistine. Ovdje hidžāb ima negativnu konotaciju u odnosu na one koji ne vjeruju u Onaj svijet. 

Nasuprot toj negativnoj konotaciji, u suri Eš-Šūrā, 51, imamo pozitivnu konotaciju riječi hidžāb u odnosu na Božije poslanike. Naime, jedan od tri načina na koji su poslanici primali Objavu jeste i min verā'i hidžāb, doslovno ''iza zastora'', kada poslanik čuje Božiji govor ali ne vidi Govornika (slučaj sa Musaom, a.s.). Taj zastor je svjetlosne naravi i njime se sugerira odvojenost Svjetlosti od tmine, odnosno Upute od zablude. U sufijskim komentarima Kur'ana hidžāb se često elaborira i promatra kao zastor ili barijera između ljudi i njihove spoznaje Uzvišenog Allaha.

Ajet hidžāba

Ajet iz sure El-Ahzāb, 53, u tefsirima se označava kao ajetu l-hidžāb (ajet o hidžabu, zastiranju). On ima i svoj povod objave. U komentarima Kur'ana najčešće se spominju dva takva povoda: prvi, predugo sjedenje i razgovaranje jedne grupe ljudi u sobi hazreti Zejnebe na dan njezine svadbe, kada se Poslanik, a. s., sa njome oženio, i drugi: Omerovo, r. a., ukazivanje Allahovom Poslaniku, a. s., da zakloni svoje žene od ljudi koji mu ulaze, među kojima je bilo i dobrih i loših, i njihove nametljivosti pa je objavljen ovaj ajet u podudarnosti sa Omerovim, r. a., prijedlogom. 

Ovaj ajet je bio predmet mnogih tumačenja, pogotovo u tefsirima pravne provenijencije jer sadrži šeri'atske propise ili odredbe iz domena kulture ponašanja i komuniciranja (edeb). Naime, od objave ovog ajeta vjernici više nisu mogu ulaziti u Vjerovjesnikove, a. s., kuće, tj. kuće njegovih žena, bez dozvole, već onda kad ih Poslanik, a. s., pozove radi jela, a nakon jela više se nisu mogli zadržavati, ni međusobno bespotrebno razgovarati, niti, pak, direktno komunicirati sa Vjerovjesnikovim, a. s., suprugama; a ako žele da ih nešto upitaju ili zatraže nešto od njih, onda to treba biti ''iza hidžaba''. Ajet, također, sadrži i zabranu ženidbe sa Vjerovjesnikovim, a. s., suprugama nakon njegove smrti.

O kakvom se, zapravo, hidžābu radi u riječima: tražite to od njih iza hidžāba? Radi se o hidžābu u značenju da Vjerovjesnikove, a. s., žene, ''majke vjernika'', ne mogu u svojim kućama uopće biti viđene od strane ljudi koji su ušli u njihove kuće. Isključen je bilo kakav direktni kontakt jer je to čišće i za vaša srca i za njihova srca. Taj hidžāb mogao je biti u vidu vrata, zida ili zastora/prekrivača/zavjese na vratima i prozorima.

Postavilo se jedno važno pitanje: da li se ovaj propis o potpunom hidžābu odnosi(o) samo na Vjerovjesnikove, a. s., žene ili na sve žene, vjernice općenito? U komentarima Kur'ana, kao i u muslimanskoj praksi, susreću se različiti odgovori, ali kontekst ovog ajeta ustvari govori da je to propis koji se odnosi(o), iz posebnih šeri'atskih razloga i zbog posebne počasti, samo na Vjerovjesnikove, a. s., supruge. ''Ovim su one specificirane u odnosu na druge žene'' (Ibn Džuzejj).

Hidžāb kao zaštitni znak

Iz prethodnih razmatranja uočljivo je da se u kur'anskom Tekstu ne susreće značenje riječi hidžāb u smislu odjeće ili odjevnog predmeta. Takvo značenje ne sadrži ni, kako je nazvan, ajet hidžaba. Bilo bi zanimljivo istražiti kada se u muslimanskoj tradiciji i historiji počeo upotrjebljavati termin hidžāb u smislu pokrivanja cijeloga ženskog tijela, izuzev lica, šaka i stopala, pred onima sa kojima žena može stupiti u brak, a koje je jasno propisano Kur'anom (En-Nur, 31, 60; El-Azhab, 55, 59) i potvrđeno Sunnetom. Danas je ovo uobičajeno značenje riječi hidžāb kod nas i u svijetu. 

Očigledno, Tradicija ili, još preciznije, tradicije: jezička, pravna i interpretativna, učinile su svoje; riječ hidžāb doživjela je svojevrsnu transformaciju: od svog osnovnog značenja, tj. od svoje semantike, do svoje semiotičke vrijednosti i značaja. Ovo nije nepoznat slučaj; i druge riječi doživljavale se takvu vrstu transformacija. I prije objavljivanja Kur'ana bile su poznate i u upotrebi riječi kao što su salat, hadž, savm, kafir, mu'min itd., a zatim su one, Objavom, dobile svoja posebna značenja, semantička i semiotička. Također, i neke kur'anske riječi u ''postkur'anskoj eri'' doživjele su sličnu sudbinu. U lingvistici je poznat fenomen ''razvoja značenja'' koji se javlja onda kada neke riječi protokom vremena zadobiju nova, posebna značenja.

Riječ hidžāb jeste doživjela svojevrsnu značenjsku tranformaciju, ali ta transformacija nije nimalo zatomila ili skrila njezino osnovno značenje. Štaviše, optimalno ga je afirmirala i proširila. Na koji način? Odgovor je jednostavan: i hidžāb u svom osnovnom značenju i odjeća kao odjevni predmet dijele iste pozitivne i plemenite vrijednosti i ideje sprječavanja, zaštite i pokrivanja. Otuda je njihovo poistovjećivanje i stapanje bilo sasvim očekivano i neminovno, tradicijski i jezički. Proces tog stapanja, dakako, uključivao je i dva eksplicitna kur'anska termina za žensku odjeću: džilbāb i humur.

Na ravni semiotike, između ostalog, hidžāb je odavno postao spoljašni zaštitni znak jedne muslimanke, njezine pobožnosti i njezinog vjerskog identiteta, ali i mnogo šire, znakom čitave islamske kulture i civilizacije u kojoj i ona unutarnja značenja hidžāba, poput čednosti, stidljivosti i obaranja pogleda, treba da se snažno reflektuju i potiču u društvenom životu na svim nivoima.

Autor: Almir Fatić

Keywords & Tags

Contact Us