Bio je amidžić Resulullahov, s.a.w.s... Rodio se tri godine prije Hidžre...Njegova tetka po majci, Mejmuna, bila je jedna od Poslanikovih, s.a.w.s., supruga. Kada je Poslanik, s.a.w.s., preselio na Ahiret, imao je Ibn 'Abbas trinaest, a neki kažu petnaest godina. Na Ahiret je preselio 68. godine po H., kada je imao sedamdeset godina. Ukopan je u Taifu. U kabur ga je spustio Muhammed ibn El-Hanefijje, koji je nakon toga rekao:” Tako mi Allaha, danas je umro ukras ovog ummeta (habru hadhihi'l-ummeti)!”

...

Njegov nadimak bijaše dvojak: el-habr (veliko dobro, ukras, nakit,veselje, blagodat...) i el-bahr ( more, more znanja). Bio je na velikoj deredži u idžtihadu i spoznaji smislova Allahove Knjige, zbog čega je bio prvak u donošenju fetvi i u tefsiru. Jednom je Omer, r. a., sjedio u društvu sa starijim ashabima, pa mu se Abdullah ibn 'Abbas približio, a Omer tada reče:” Ti si naš mladi plemić! Od svih mladića, najljepšeg si ahlaka i najbolje razumijevaš Allahovu Knjigu!...Ovo je mladić u punoj snazi! Njegov jezik je radoznao, a srce mu je razumno!” Bio je tako lijepog edeba da bi, kada bi ga hazreti Omer nešto upitao pred ashabima, odgovarao:” Nije moje da govorim dok oni ne budu rekli svoje!”

...

Buhari prenosi preko Se'ida ibn Džubejra da je Ibn 'Abbas pripovijedio:” Jednom me je Omer uveo u društvo učesnika Bedra. Neki od njih su bili njegovih godina. Neko je upitao: “Zašto si uveo tog mladića kod nas? Mi imamo sinova koji su njegovih godina!” Nato je Omer odgovorio:” On je neko ko vas može podučavati!” Istog dana ih je pozvao još jednom, i opet mene uveo kod njih. Mislio sam da me je pozvao samo da ih vidim. Tada je upitao:” Šta vi mislite o riječima Uzvišenog:Idhaa džaa'e nasrullaahi we'l-feth?” Neki su odgovorili:” Ovim riječima nam Uzvišeni naređuje da Mu zahvaljujemo i da od Njega oprost grijeha molimo nakon što nas je pomogao i dao nam da osvojimo Mekku.” Drugi su šutjeli, a Omer na to nije ništa rekao. Zatim se obratio meni:” Misliš li i ti ovako, Ibn 'Abbase?” Rekoh:” Ne!” “Nego šta kažeš?” Rekoh:” Ove riječi – to Allah, dž. š., podučava Svoga Poslanika da mu se približio edžel (tj. da uskoro seli sa ovoga svijeta), a kao alamet njegova edžela su riječi: fe sebbih bi hamdi Rabbike we-stagfirh, innehuu kaane tewwaaba!” Omer tada reče:” Ja to nisam znao dok to ti nisi objasnio!” Ovaj slučaj ukazuje na moć Ibn 'Abbasova razumijevanja i oštroumnosti...

'Abdullah ibn Mes'ud je o njemu rekao:” Ni'me terdžumani'l-Qur'ani Ibn 'Abbas – Najbolji tumač Kur'ana je Ibn 'Abbas!” A 'Ata' je o njemu rekao:” Nisam vidio časnijeg druženja od onog s Ibn 'Abbasom! On je bio poznavalac fikha; on je bio poznavalac Kur'ana; on je bio poznavalac poezije; svaku od ovih oblasti je široko poznavao!” ...Hazreti Alija je posebno cijenio Ibn 'Abbasov tefsir Kur'ana, i o njemu je rekao:” Ke'ennema jenzuru ile'l-gajbi min sitrin reqiq – Ibn 'Abbas tumači Kur'an kao da gleda u gajb kroz neku nježnu koprenu!” ...Hazreti Omer je o njemu rekao:” Ibn 'Abbas podučava Ummet Muhammedov onome što je objavljeno Muhammedu, s.a.w.s.!”

...

Uzroci ovakve Ibn 'Abbasove nadarenosti su brojni, i ovdje ćemo ih ukratko navesti.

Prvi od njih je dova koju je Allahov Vjerovjesnik, s.a.w.s., uputio Uzvišenom Allahu:

“Allahumme 'allimhu'l-Kitabe we'l-hikmete – Jarabbi, poduči ga Kur'anu i mudrosti!” a u drugoj verziji ova dova glasi:” Allahumme feqqihhu fi'd-dini we 'allimhu't-te'wile – Jarabbi, uputi ga da dobro razumijeva vjeru i poduči ga te'vilu (tj. dubokoumnom tumačenju Kur'ana)” . Ko god proučava tradicionalni tefsir može se uvjeriti u rezultat ove Poslanikove, s.a.w.s., dove.

Drugi uzrok je taj što je Ibn 'Abbas, r. a., rastao u kući Vjerovjesnikovoj, s.a.w.s., što je bio u bliskim odnosima sa Resulullahom, s.a.w.s., od onoga časa kada je on počeo primati Objavu. Mnogo je slušao o Objavi od samog Poslanika, s.a.w.s., i bio prisutan mnogim događajima i u mnogim situacijama kada su objavljivani ajeti Kur'an-i kerima.

Treći uzrok je njegova bliskost sa najstarijim ashabima nakon što je Poslanik, s.a.w.s., preselio na Ahiret; od njih je uzimao i prenosio, od njih je saznavao mjesta objavljivanja Kur'ana, hroniku objavljivanja šeri'atskih propisa (tewari ikhu't-tešri'i) i povode objavljivanja pojedinih ajeta, čime je uspijevao nadoknaditi iz znanja ono što je prekinulo Vjerovjesnikovo, s.a.w.s., preseljenje...

Četvrti uzrok je njegovo pamćenje arapskoga jezika, njegovo poznavanje neobičnih riječi toga jezika (garibuha), zatim poznavanje arapske književnosti, njezinih karakteristika i stilova i mnogo toga drugog iz arapske versifikacije i poezije što mu je pomagalo da shvata smislove kur'anskih riječi.

Peti uzrok je njegov visoki domašaj u idžtihadu, lišenost stješnjavanja u njemu, hrabrost da izrazi ono u što je vjerovao da je istina ne obazirući se na mrzovolju onih koji su ga prekoravali i kritizirali kad god je tvrdo vjerovao da je istina na njegovoj strani. I hazreti Omer ga je često upozoravao da ne bude toliko odvažan u tefsiru Kur'ana, ali on nije pridavao preveliku važnost njegovoj kritici. Pa i pored toga, hazreti Omer se koristio njegovim stavovima cijeneći stepen njegova znanja.

Prenosi se da je neki čovjek došao hazreti Omeru i upitao ga šta znače riječi Uzvišenoga:

“E we lem jerelledhiine keferuu enne's-semaawaati we'l-erda kaanetaa retqan fe fetaqnaahumaa – Zar ne znaju nevjernici da su nebesa i Zemlja bili jedna cjelina, pa smo ih Mi raskomadali...?! “(El-Enbija', 30 ), a Omer, r. a., mu je rekao:” Idi i pitaj Ibn 'Abbasa, pa mi se vrati i reci mi šta ti je on odgovorio!” Taj čovjek je otišao do Ibn 'Abbasa, uputio mu isto pitanje, a on mu je odgovorio:” Nebesa su bila jedna cjelina (retq) u kojoj nije bilo kiše, a Zemlja je isto tako bila jedna cjelina (retq) na kojoj nije bilo rastinja, pa su nebesa razdvojena kišom, a Zemlja rastinjem.” Dotični čovjek se vratio Omeru, r. a., obavijestio ga o Ibn 'Abbasovom odgovoru, a Omer, r. a., je rekao:” Divim se Ibn 'Abbasovoj odvažnosti u tumačenju Kur'ana! Ja sam i danas shvatio da se njemu daruje znanje!”

Ovo su bili najvažniji razlozi zbog kojih je Ibn ' Abbas postao poznat u tefsiru Kur'ana. Treba im još dodati njegov boravak u Resulullahovoj kući i sa njegovom porodicom, gdje se susretao sa izvorom upute i svjetla, zatim blistavu nadarenost kojom ga je Allaha, dž. š., nadario, njegov pronicljivi razum, ispravno promišljanje, duboki iman i čvrsto vjerovanje.

...

O vrijednosti Ibn 'Abbasova tefsira rekli su:

Mudžahid, njegov učenik:

“Kada je on nešto tumačio (iz Kur'ana), ti si mogao vidjeti kako se sav ozari u licu!”

Alija, r. a.:

“On je tumačio Kur'an tako kao da gleda u gajb kroz jednu nježnu koprenu!”

Hazreti Omer:

“On je podačavao Ummet Muhammedov onome što je objavljeno Muhammedu,s.a.w.s.!”

Isto tako su brojni ashabi i tabi'ini iznijeli svoje mišljenje o njegovom razumijevanju onih teških (muškil) mjesta u Allahovoj Knjizi, o kojima su ga pitali.

Neki učenjaci, npr., nisu nikako mogli da odgonetnu ono kazivanje o Musau i Šuajbu, a. s., tj. koliko godina je Musa proveo kod njega, osam ili deset, pa kako nisu znali, odlučili su da se obrate Ibn 'Abbasu, koji je bio istinski tumač Kur'ana (terdžumanu'l-Qur'an), i da ga pitaju za ovu teškoću. Et-Taberi o ovome donosi predaju od Se'ida ibn Džubejra, koji je rekao:

“U Kufi, gdje sam se pripremao za hadždž, susreo sam jednog jevrejskog učenjaka koji me je pitao koliko godina je Musa proveo kod Šuajba, a. s. Odgovorio sam mu da ne znam, nakon čega sam se zaputio prema Habru'l-'Arebi - tj. Ibn 'Abbasu – da ga pitam o tome. Čim sam stigao u Mekku, pitao sam Ibn 'Abbasa o onome što je mene pitao onaj jevrej. Ibn 'Abbas mi je odgovorio:” Proveo je više godina (od deset ) i te su godine bile još udobnije za njega, jer kad vjerovjesnik nešto obeća, on ne iznevjerava ono što je obećao.” Se'id kaže:” Vratio sam se u Irak, pronašao onog jevreja i rekao mu šta je meni Ibn 'Abbas rekao, a on mi reče:” Istina je što ti je taj rekao o Musau. Tako mi Boga, to je neki veliki učenjak!”

Jednom je hazreti Omer pitao ashabe o smislu jednog ajeta iz Allahove, dž. š., Knjige, pa kako ni kod jednog od njih nije našao zadovoljavajući odgovor, obratio se Ibn 'Abbasu, koji je bio najpouzdaniji u tefsiru. O tome Et-Taberi pripovijeda:

Omer je pitao ljude o tome šta znače riječi Uzvišenoga: Ejeweddu ehadukum en tekuune lehuu džennetun min nekhiilin we e'anaabin... – Kome bi od vas bilo drago da posjeduje bašču punu palmi i grožđa, kroz koju teku rijeke i u kojoj ima svakojakih plodova a da je ostario i da ima nejaku djecu, a da onda naiđe vatrena oluja preko nje i ona izgori? (El-Beqare, 266) i nije mogao naći nikoga ko bi udovoljio njegovoj želji, sve dok iza njega nije progovorio Ibn 'Abbas: “Vladaru pravovjernih, ja bih pokušao o tome nešto da kažem.” Omer se okrenuo prema njemu i rekao mu:” Odmah nam to kaži, što si tako bojažljiv?!” Ibn 'Abbas je rekao:” Ovo je jedan primjer (methel) koji nam Allah, 'azze we dželle, donosi, pa kaže: Kome bi od vas bilo drago da čitav svoj život provede radeći kao sretnik, i taman kad je htio da svoj život završi nekim dobročinstvom, završi ga nekim djelom nesretnika i sav svoj život upropasti sprživši sve što je dotle od dobra bio stekao?”

Isto tako se hazreti Omer pred ashabima raspitivao za smisao riječi Uzvišenoga: Idhaa džaa'e nasrullaahi we'l-feth... – Kada Allahova pomoć i pobjeda dođu,...(En-Nasr, 1) tražeći odgovore o tome kod najpoznatijih od njih, ali je samo Ibn 'Abbas izvadio skriveni smisao ove kratke sure, smisao na koga aludira Kur'an-i kerim (juširu ilejhe'l-Qur'an), a do koga dolazi samo onaj čiji ruh nadahne Allah, dž. š. (Šire o tome u Bejdavijevom komentaru ove sure – op. prir.)

Kao i ostali ashabi koji su postali poznati u tefsiru, i Ibn 'Abbas se u razumijevanju i tumačenju Kur'ana oslanjao na ono što je čuo od Resulullaha, s.a.w.s., zatim na ono što mu je Allah, dž. š., slao putem njegova samostalnog intelektualnog napora i spekulacije, zatim je smislove tražio iz povoda i okolnosti objavljivanja pojedinih ajeta ili skupina ajeta..., ali on se, isto tako, tražeći smislove kur'anskih ajeta i sura, obraćao i ehl-i kitabijama (kršćanima i jevrejima) i uzimao od njih. U ovom posljednjem izvoru on je razviđao ono u čemu se Kur'an, Tevrat i Indžil slažu, pri čemu mislimo na ona brojna mjesta koja su u Kur'anu data na sažet, a u Tevratu i Indžilu na detaljan način. To obraćanje ehl-i kitabijskim izvorima bilo je ograničeno na relativno uzak prostor; ashabi su uzimali ono što se slaže s Kur'anom i ono što Kur'an potvrđuje, a ono što je u suprotnosti sa Kur'anom i što se ne slaže sa šeri'atom, Ibn 'Abbas nije ni prihvatao ni uzimao.

Autor: Muhammed Husejn edh-Dhehebi

Preveo Dž. L.

 (Et-Tefsiru we'l-mufessirun, I, Kairo, Mekteba Wehbe, 70-76.)