Stvaranje mušice je nadnaravno djelo Božije. Časni Kur'an iznosi tu činjenicu na jedan upečatljiv način: mušicu navodi kao primjer Božije moći ali i ljudske nemoćnosti,  neznatnosti  da stvore nešto slično. Allahovu šifru stvaranja mušice ljudi ne mogu otkriti, ni imitirati. Mušica je sićušno  i neznatno stvorenje  ali oni koji prizivaju druga božanstva mimo uzvišenog Allaha nisu u stanju, makar radi nje se i sakupili, da stvore mušicu tako malo stvorenje. Nadnaravnost Kur'ana u ovom slučaju daje primjer mušice a ne deve i slona jer mušica iako sićušna ima tajnu šifru života koja je izjednačava sa najvećim životinjama.

Mušice, poput mnogih ostalih insekata,  nerijetko čovjeku predstavljaju dosadna stvorenja koja ga samo uznemiravaju. Mušice se razmnožavaju u velikim količinama a Allahova mudrost tako određuje. Činjenica je da na ovom svijetu količina pokazuje i vrjednost nečega (i knjiga se štampa u velikom tiražu s obzirom na njenu vrijednost). Da je insekata u velikim količinama, da uznemiravaju ljude (kako to ljudi već razumjevaju) je znak Božije mudrosti. Ono što je znano svima nama jeste da je, upravo, to sićušno stvorenje porazilo oholog Nimruda i opravdalo svrhu svoga postojanja. Ima jedna zgodna hikaja u ovom kontekstu. Kad se Musa, a.s., požalio na njihovo uznemiravanje i rekao: ' Gospodaru moj, zašto si dao da se razmnoži potomstvo ovih dosadnih stvorenja', nadahnućem je dobio odgovor: 'Ti si jedanput prigovorio muhama, a one mnogo puta pitaju-Bože, ovaj veliki čovjek ima ogromnu glavu a spominje Te samo jednim jezikom, pa i to nekada zapostavi!? Da si samo od njegove glave načinio stvorenja poput nas, na hiljade stvorenja bi Te spominjalo?

U suri el-Bekare (26) navodi se primjer komarca: „ Allah se zbilja ne stidi da kao primjer komarca navede / en jadribe meselen ma be'ūdaten/ ili nešto od njega sićušnijeg“. 

To su primjeri posredstvom ovih stvorenja koji su po njihovom ( nevjerničkom) mišljenju slabašna, prezrena i sićušna stvorenja. Nevjernici se zapitaju, dalje se kaže u ajetu: „ Šta je Allah htio sa primjerom ovim (māzā erādel-Lāhu bihāzā meselen/“

U tim sićušnim stvorenjima je znakovlje Allahove moći. Naime, u njima ljudski um dokučuje divotu sazdanja i stvaranja, osvjedočujući se u modrost Stvoritelja, uzvišenog Allaha.

Kaže se da je muha (ez-zubāb ) nazvana tim imenom zbog mnoštva svojih pokreta. Prenosi se da je neki halifa pitao imama Šafiju: 'Radi čega je stvorena muha'? A on je odgovorio: 'Radi poniženja kraljeva'. U tom trenutku je neka muha dosađivala tom halifi. Pa je Šafija kasnije kazao: 'Pitao me, a ja nisam imao odgovor te sam ga izvukao iz postojeće situacije'.

Stoga, svi sićušni insekti pa tako i muhe imaju važne i uzvišene funkcije podarene od Stvoritelja a kojih čovjek počesto nije ni svijestan. Ne treba gledati koliko su sićušna određena stvorenja već treba  (sa)gledavati važnost funkcija koje imaju na ovom svijetu. Evo još jedne zanimljivosti o kojoj ne razmišljamo kada je posrijedi  Stvoriteljeva mudrost stvaranja različitih stvorenja. Mnoge grabljive mesožderne životinje izvršavaju svoje zadatke savršeno. One čiste kopno i more raznih uginulih životinja. Tako je i sa pticama grabljivicama koje čiste lice zemlje od milijarde uginulih životinja. Isto tako, mušice imaju svoju funkciju pretvarajući otrovne materije u neotrovne. Mnoge neznane funkcije današnja moderna nauka otkriva pa ni muhe nisu ona dosadna stvorenja koja (samo) truju ljudsku hranu.

Poznato je Poslanikovo upozorenje o zagnjurivanju mušice onda kada padne u posudu. To zato što je u jednom njenom krilu bolest a u drugom lijek. Ovu činjenicu potvrđuje i savremena  nauka.

Ebu Hurejre r.a., prenosi da je Poslanik,a.s., rekao:

 “Kada nekom od vas upadne muha u njegovu posudu pa neka je svu zagnjuri a zatim neka je izbaci. Jer zaista je u jednom njenom krilu bolest a u drugom lijek“.

Ali, ako bismo na trenutak skrenuli našu pažnju sa teme koja se dotiče i naučnih saznanja, trebamo imati na umu jednu upozoravajuću funkciju mušice. Naime, kad god čovjek utone u san nemarnosti, stanje kad navali  lutanje misli, mušica je tu da opomene čovjeka  svojim pokretima potirući svoja krilca što nalikuje uzimanju abdesta. Podsjeća čovjeka  na ljudske dužnosti, na namaz i abdest.

Komentatori Kur'ana su nastojali proniknuti u razloge zašto je baš mušica spomenuta u Kur'anu, nabrajali su oni  i razne oblike drugih insekata koja nam se  čine sićušnim i beznačajnim kao muhe. Takva je jedna vrsta insekata koja svjetluca u mraku, to čudesno stvorenje koje privlači pogled i tjera na razmišljanje. Zatim, tu je komarac i osa naoružani kopljima. Da ovi insekti nisu pod nadzorom uzvišenog Allaha, Slavljen neka je On, svojom nasrtljivošću prema ljudima nanijeli bi ogromnu štetu. U tom smislu je moguće razumjevanje djela časnog ajeta ' A ako bi im mušica nešto ugrabila, od nje to oni izbaviti ne bi mogli'. Rod insekata koji obuhvaća stotine zajednica koji posjeduju spomenute specijalne odlike zavređuju da budu spomenuti u Kur'anu.

Predmetni ajet-kerim ukazuje na nemoć idolopoklonstva i kumira jer ne mogu stvoriti niti najmanje živo biće. Završetak ajeta je 'Slab je i onaj koji traži i ono što se traži'/da'ufe t-tālibu ve-l matlūb/. Prema većini komentatora, ovaj završetak je u značenju da je slab i štovatelj kipa kao i sam kip koji je obožavan.

Predmetni ajet-kerim na najslikovitiji način je istakao sve uzaludnosi i prizemnosti ideja, principa, djelovanja onih koji su štovali kipove ali i  beznačajnost samih kipova. Dakako, današnji idoli se razlikuju oblikom od onih  kamenih arabljanskih, ali ne i svojom suštinom i ciljem. Prizemnost takvih ideja i beznačajnost takvih božanstava je jasno i nedvosmisleno u Kur'anu izrečena.

„  Allah i njegovi meleki blagosiljaju Vjerovjesnika, o vjernici, blagosiljajte ga i vi, i pozdrav mu šaljite! „ (el-Ahzab, 56);

Allahovo blagosiljanje Muhammeda, s.a.v.s., zatim, blagosiljanje njega od strane meleka, odnosno, melekanska dova za Poslanika, a.s., kod uzvišenog Allaha, snažno ukazuju na njegov (Poslanikov) položaj i mjesto kod Allaha, dž.š. Naredba ljudima da blagosiljaju Poslanika (sallū 'alejhi) je počast njima da  kroz svoj blagoslov i pozdrav priključe se nebeskom skupu koji odašilja blagoslove i pozdrave. Odmah iza ajeta-kerima koji je predmet ovog našeg promišljanja, slijedi kur'ansko upozorenje da vrijeđanje Poslanika je, ustvari,  vrijeđanje i uzvišenog Allaha, a kazna je protjerivanje iz Allahove milosti na ovom i onom svijetu. Kur'an je nadalje obilježio one koji vrijeđaju vjernike i vjernice kao klevetnike i griješnike. 

Allahov salavat (blagosiljanje) Njegova je pohvala njemu, Njegova milost i zadovoljstvo, kako kažu komentatori Kur'ana. Salavat od meleka ( blagosiljanje meleka) je dova i traženje oprosta. Salavat od vjernika je dova, poštivanje i uvažavanje.

Pored  spomenutih značenja termina 'salavat'  pomalja se na stranicama Kur'ana i u značenju milosti/er-rahme/, zatim, u smislu hvale i uzdizanja /temdžīd/:

„....i  blagoslovom ti ih se sjeti. Blagoslov tvoj, dosta, njima je smiraj.../ve salli 'alejhim. Inne salāteke sekenun lehum/“ (9:103):

„ Takvima pripadaju blagoslovi /'ulāike 'alejhim salevātun/ od Njihova Gospodara i milost. Takvi su na Pravoj Stazi“ (2:157);

Kada uzvišeni Allah kaže 'Allah i njegovi meleki blagosiljaju Vjerovjesnika', po većini komentatora Kur'ana to znači da uzvišeni Allah izvještava Svoje robove o položaju koji kod Njega u Visokom društvu zauzima Njegov poslanik, Muhammed,s.a.v.s. On ga hvali kod bliskih meleka a meleki ga blagosiljaju.On je ovim ajetom ukazao posebnu čast Muhammedu, s.a.v.s., za vrijeme njegova života i nakon njegove smrti. Na takav način je osujećeno svako vrijeđanje Poslanika i njegove porodice. Zatim, Allah naređuje stanovnicima 'nižeg svijeta' da ga blagosiljaju i selam mu šalju.

Uzvišeni Allah izvještava da On blagosilja Svoje robove vjernike a i meleki:

 „ On vas blagosilja (donosi salavat na vas) a i meleki Njegovi /Huvel-lezī  jusallī 'alejkum ve melāiketuhu/ da bi vas iz tmina na svjetlo izveo- On je prema vjernicima Milostiv“/33:43/; Ove kur'anske riječi jesu podsticaj na zikrullah, salavat ( blagosiljanje od Allaha, dž.š.) spomenuto u ajet-kerimu je Njegova pohvala robovima pred melekima. To je milost koju zaslužuju Njegovi robovi. Salavat meleka jeste traženje oprosta i upućivanje  dove za ljude      ( pogledaj Kur'an, 40:7-9). 

Abdullah ibn Abbas, r.a., navodi da kada je objavljen ajet (56) sure el-Ahzab, ljudi su rekli: 'Poslaniče, ovo je specijalno za tebe, a nama od toga ne pripada ništa?'. Tim povodom je objavljen pomenuti ajet (43) iz iste sure u kojem je spomenut i salavat na Allahove robove.

Ljubav prema Poslaniku je temeljni element islamske duhovnosti. Muslimani u Poslanikovoj osobi vide prvolik i uzor vrlina koje tvore toemorfnu narav čovjekovu. 

Blagosiljanje (salavat) na Poslanika znači da sve dariva životne blagoslove na njega. Ko blagosilja Poslanika taj se uključuje u kosmičko blagosiljanje. Počevši od najviših nebesa, koja su najbliža Božanskom, hijerarhija Bića prema muslimanskim ezotericima, spušta se kroz nebeske sfere-simbolizirane melekima-dolje do svijeta četiri elementa od kojih je najteži, zemlja, najudaljeniji od čiste svjetlosti nebesa. Duša potom elemente smješa u različitim omjerima, iz kojih su postojanje izvodi tri carstva. Čovjek je veza između tri carstva i nebesa, pa i kanal milosti ovozemaljskom okruženju. Ustvari, čovjekov salavat i zikr se probija kroz sve pomenute nivo Bića dok ne stigne do Izvora svega. U tom smislu ezoterici su  postavljali pitanje  zašto je ime Muhammeda popraćeno i 'blagoslovom' i 'pozdravom' ( salli ve sellim)? Blagosiljanje je transcedentna, vertkalna kvaliteta, dok pozdravljanje podrazumjeva imanentnu i horizontalnu kvalitetu. Blagosiljanje podrazumjeva 'unutarnjost' ili 'sadržaj' a pozdravljanje ono  'vanjsko' ili 'potporu'. Svaki musliman treba da zna, kada spomene Allaha, mora spomenuti: Uzvišeni. Kada spomene Muhammeda obavezno dodaje: sallala alejhi ve sellem, a kada spomene nekog drugog od Allahovih poslanika, dodaje: alejhi-s-selam.

Muhammed, s.a.v.s.,  podučio nas je situacijama i prilikama u kojima se donosi salavat na njega. Podučio nas je formi salavata koju trebamo učiti. Ovdje podsjećamo vjerne čitaoce na tekst objavljen u Takvimu (2012, str. 111-139) koji detaljno govori o tome.

Podsjećamo na jednu situaciju u nekim našim džamijama u vrijeme teravih –namaza kada mnogi klanjači ( iz neznanja) ne uče salavat. Tada izostavljaju jedan farz. Naime, poslije selama svaka četiri  rekata teravih namaza, muezzin uči 'salli 'ala Muhammed' a mnogi samo ustaju i nastavljaju klanjati. Zato je bolja praksa da se poslije selama prouči tekbir zajedno a potom  muezzin da donese salavat kako bi se izbjeglo nedonošenje salavata na Poslanika, s.a.v.s.

Za kraj još nekoliko hadisa.

Od Ebu Hurejre  se prenosi da je rekao Muhammed, a.s.: „Ko na me jedanput donese salavat , Allah će na njega deset puta.“

„Škrtica je onaj kod koga  budem spomenut, a on ne donese salavat na me.“ (Tirmizi)

„ Na gubitku je onaj kod koga budem spomenut pa ne donese salavat na me. Na gubitku je onaj ko dočeka ramazan i isprati ga prije nego što mu bude oprošteno. Na gubitku je onaj kod koga roditelji dočekaju starost a ne uvedu ga u džennet.“ (Tirmizi)

Autor: Rifat Šahinović