U prošlosti

Međutim, Martin Luter (1483.-1546.), njemački reformator rimske crkve, bio je taj koji je uvidio da bi ovaj latinski prijevod trebao biti objavljen, po prvi puta 1543., tačno četiri stotine godina poslije, od Theodora Bibliandera (u. 1564.) u Baselu. Kopija ovog historijskog izdanja nalazi se na izložbi Bayt al-Qur’an u al-Manami (Bahrein). Tu je kur’anski tekst natiskan između drugih tekstova, čime se aludira na njegovo anuliranje. Zapravo, četiri petine sadržaja predstavlja dodatni materijal u namjeri da time ospori islam. Ovo uključuje i osporavanje od velikog luteranskog humanističkog naučnika Philipa Melanchthona (1497.-1560.) i veoma iskrivljenu “saracensku” historiju. Luter nije bio bez rizika da odbrani objavljivanje ovog djela. Što se tiče samog objavljivanja, izdanje teksta Kur’ana nema takvih neprijateljskih, polemičkin “komentara”, što se, također, smatralo isuviše rizičnim.

Takav razvoj događaja ne bi trebao biti iznenađujući. Nakon svega, objavljivanje prijevoda Kur’ana 1543. bilo je načinjeno bez ikakvih simpatija prema islamu. Ustvari, to je poslužilo kao sredstvo u borbi protiv islama na bojnim poljima centralne Evrope, premda, i za Martina Lutera, glavni neprijatelj toga vremena nije bio islam već papa. On je, zapravo, na otomansku kampanju protiv Beča gledao kao na Božiju kaznu zbog nebožanskog “papizma” prakticiranog u Rimu.

Ovim prvim objavljivanjem prijevoda Kur’ana načinjen je historijski korak u literarnom smislu budući da je on poslužio kao temeljni tekst za naredne prijevode: italijanski prijevod Andrea Arrivabenesa (Venecija,1547.) i njemački prijevod Solomona Schwiggera (Nurnberg, 1616.). Ovaj početni napor imao je prilično različitu posljedicu: umjesto da legitimira i motivira križare, on je doveo do širenja Allahove riječi širom Evrope.

Nijemci su napravili veći historijski korak u vezi s tim onda kada je u Hamburgu 1649. bio objavljen arapski tekst Kur’ana. Ne postoji stariji štampani primjerak Kur’ana, iako se vjeruje da se prvo (ali nedistribuirano) štampanje Kur’ana na arapskome dogodilo već 1530. u Veneciji.

Drugo arapsko izdanje Kur’ana, koje je izdao njemački orijentalist Gustav Flugel, i koje je bilo objavljeno 1834. u Lajpcigu, također je historijsko, iako je prikazan broj ajeta koji se razlikuje od sadašnjeg standardnog broja utemeljenog na izdanjima objavljenim u Kairu. Ova činjenica katkada izaziva zabunu, čak i danas, i uvijek kada je riječ o kur’anskim ajetima nekih prijevoda iz XIX ili ranog XX stoljeća koji slijede Flugelovu numerizaciju kur’anskih ajeta.

Javni interes za Kur’an u Njemačkoj ponovo je izbio na površinu u XVII stoljeću, kada je Njemačka imperija morala da se odbrani protiv ponovnih otomanskih napada. Turska lahka konjica već je bila u Bavariji, području pored Beča, austrijskog glavnog grada, koji je prvi puta od Otomana bio opsjednut 1529. i ponovo 1683. godine. Nijemci su od tada na islam počeli gledati kao na tursku religiju, a na Kur’an kao tursku Bibliju.

Da bi udovoljio znatiželji u vezi s Kur’anom, prvi prijevod Kur’ana na njemački jezik, poslije Solomona Schwiggera, načinio je Johann Lange (Hamburg, 1688.), a on se zasnivao na poznatom francuskom prijevodu Kur’ana od Andrea du Ryera (Paris, 1647.). Čak i kasnije njemačke verzije prijevoda, kao što su one od Davida Nerretera (Nurnberg, 1703.) i Theodora Arnolda (Lemgo, 1746.), još uvijek nisu bile prevođene izravno s arapskoga, već s latinskog (verzija prijevoda Ludovica Marracija iz 1698.), odn. s engleskog.

Zapravo, prvi njemački prijevod Kur’ana izravno s arapskog teksta objavljen je 1772. god. od Davida Fridricha Megerlina u Frankfurtu kao “turska Biblija”. Odmah nakon ovoga, slijedio je prijevod Eberharda Boysena (Halle, 1773.). Megarlinova verzija prijevoda bila je ta koja je impresionirala njemačkog pjesnika i mislioca Johanna Wolfganga Goethea (1749.-1832.) tako snažno, da je on postao jedan od prvih ozbiljnih i gorljivih studenata islama u Njemačkoj. Njegov West-Ostlicher Divan (Zapadno-istočni divan) (1819.), dijalog s iranskim pjesnikom Hafizom (725.-729./1325.-1390.), ispunjen je navodima i asocijacijama iz Kur’ana.[1]

Tokom XIX stoljeća, dominirajući njemački prijevod Kur’ana u Njemačkoj bio je prijevod rabina Leona Ullmana (Krefeld, 1840.). Ovaj prijevod često je bio reprintovan, čak sve do 1998. Međutim, ova jevrejska verzija – kao i ona od rabina Lazara Goldschmmidta, prvi puta izdata 1920. u Berlinu i kasnije reprint izdanje 1993.[2] – bila je nepouzdana i očigledno antiislamska. Obje ove verzije nisu imale veću ulogu u njemačkim akademskim krugovima niti među muslimanima koji govore njemački jezik.

Praznina koja je egzistirala u Njemačkoj u pogledu Kur’ana ispunjena je onda kada je njemački orijentalni pjesnik, Friedrich Ruckert (1788.-1866.), načinio (nažalost, nepotpun!) ritmični prijevod Kur’ana, blisko slijedeći uzorke jezika originala, ali s određenom “pjesničkom slobodom”. Verzija ovog prijevoda, u fotokopiranom izdanju, još uvijek se može naći u marketima[3] i nedavno je ponovo izdata od strane profesora Hartmuta Bobzina (1995.)

U sadašnjosti

Još uvijek popularan među njemačkim muslimanima, nekih stotinu godina poslije njegova pojavljivanja, jeste prijevod Kur’ana koji je prvi put objavljen u 1901. u Lajpcigu, pod pseudonimom prevodioca Maxa Henninga. Vjerovatno se radi o orijentalisti Augustu Mulleru, profesoru na Univerzitetu Konisberg (sada Univerzitet Kalinigrad) u istočnoj Pruskoj. Sam prevodilac možda se pitao da li bi bilo “politički korektno” da pokaže svoje doboko zanimanje za islam, za religiju koja se općenito smatrala zastarjelom i na izdisaju tokom njegovog životnog doba.

U svom uvodu Henning izražava svoj skepticizam u pogledu budućnosti islama, a njegove podnožne bilješke, koje su bile ispunjene israilijjatima, također ne ukazuju da autor vodi mnogo računa za islamske doktrine. Ipak, u svome prijevodu on je uspio zadržati bliskost kako sa značenjem, tako i sa sintaksom Kur’ana; u svakom slučaju, riječ je o bliskosti koja je bila moguća u to vrijeme. Čak i kada nije mogao naći njemačku imenicu ili glagol potpuno ekvivalentan arapskom izvorniku, izbjegavao je da kvalifikuje ili ukalupljuje neodgovarajuće njemačke riječi putem pridjeva u slučaju da takvo rješenje vodi razaranju lakonskog izražavanja kur’anskog teksta. Otuda, da bi zadržao bliskost s kur’anskom sintaksom, Henning predlaže pojedinačna značenja za izraze koji u arapskom imaju više značenja, ili čak više suprotnih značenja.

Ispravke koje je uradila Annemarie Schimmel (1960.) i, nešto kasnije, novi uvod Kurta Rudolpha (1968.) doprinijeli su da ovaj prijevod doživi dvanaest izdanja, i još uvijek je aktualan, čak i među muslimanima. (Zato što je pogodan za upotrebu i malog obima, nosio sam ga sa sobom na hadž 1992. godine.)

Nakon više od tri godine rada na ovom prijevodu, ponovo sam izdao Max Henningov prijevod u Istanbulu (Turska) i Munichu (Njemačka) u dvije verzije: na njemačkom[4] i arapsko-njemačkom, s jednakim arapskim i njemačkim tekstom na svakoj strani.[5] Prilikom rada na ovom prijevodu morao sam ispraviti numerizaciju ajeta kroz čitav prijevod i modernizovati jezik kako bi zastarjelo biblijsko sazvučje njemačkog jezika izmijenio u savremeni standardni njemački jezik. Također, morao sam “islamizirati” oba prijevoda zajedno s fusnotama. U tom cilju, provjerio sam dvadeset sedam prijevoda Kur’ana na engleskom, njemačkom i turskom jeziku pokušavajući se odrediti prema nekim kur’anskim ajetima u smislu da li se Henningovo razumijevanje tih ajeta podudara s tumačenjem makar i jednog muslimanskog učenjaka. Kad god bih zapazio da se njegovo razumijevanje određenog ajeta podudara s tumačenjem najmanje jednog muslimanskog učenjaka, ostavio bih njegov prijevod. A ako ne, ispitao bih da li postoji islamski konsenzus u vezi s tim. U slučaju da konsenzus postoji, postupao bih shodno tome. U protivnom, vratio bih se na arapski tekst da bih identifikovao izvore prevodilačkog problema. Često sam, ali ne i uvijek, prihvatao značenja koja sugeriše Muhammed Asad.[6] Osim toga, Henningov kratki komentar – za koji sam ustanovio da je često nekonzistentan islamskim naučavanjima – zamijenio sam manjim tefsirom (koji sadrži 744 bilješke) i pripremio indeks koji uključuje terminologiju nepoznatu Kur’anu, ali suštinski povezanu s njim, kao što su npr. izrazi abortus i homoseksualizam.

Max Henningov prijevod ostavio je jak utjecaj na čitavu seriju kasnijih prijevoda Kur’ana na njemački jezik. Ovo se odnosi i na ahmedijsku verziju utemeljenu na engleskom prijevodu Mewlana Muhammeda Alija (1917.),[7] prvi put objavljenu od Sadru’d-Dina u Berlinu (1939.), kao i 1945. u izdanju Mirze Nasira Ahmeda.[8] Značajan je lingvistički nivo ovih prijevoda, ali su oni, usljed udaljavanja od temeljnih doktrina islama, kao takvi neprihvatljivi.

Henning je također bio duhovni otac prijevoda koji je načinio Adel Theodor Khoury, libanonski katolički svećenik koji predaje na Munster Univerzitetu.[9] Ova iznenađujuće objektivna verzija sada je dostupna u višetomskom izdanju zajedno s komentarom. Jedan od tomova ove verzije sadrži 60 strana hadisa. Ovo je nešto što jedan musliman ne bi mogao opravdati. Zbog velike važnosti riječi Poslanika, a.s., muslimani ih moraju držati izdvojeno od Božije riječi kako ne bi doprinijeli uvećanju bilo kakve konfuzije kada je glede ovog dvoga.

Henningov prožimajući utjecaj također je očigledan u prvom njemačkom prijevodu Kur’ana objavljenom 1986. od muslimana egipatskog porijekla Muhammeda Ahmeda Rassoula, imama koji radi u Dizeldorfu i Cologneu. Ovaj je prijevod 2000. god. doživio već devet arapsko-njemačkih izdanja.[10] Korisna odlika ovoga prijevoda ogleda se u tome da se arapski i njemački tekst nalaze na uporednim stranicama.

Rassoul, također, u svome prijevodu konstantno naginje da ostvari blisku vezu s arapskim tekstom, čak i kada to vodi ka nekim pogreškama u njemačkom jeziku i literarnoj upotrebi. Naprimjer, kur’ansko we lakin zvuči neobično u njemačkom ako se to prevede kao “und aber” zato što, gramatički gledano, njemački jezik ne prihvata združivanje “and” i “but”. Zapravo, može se upotrijebiti jedno ili drugo. Njemački književni stil nije pogodan za arapsku literarnu upotrebu započinjanja rečenica s we. U drugom slučaju, naglašeno ponavljanje poput “al-hasidin idha hased” ili “idha zulzilet al-erdu zilzaleha” nije samo prihvatljivo već prilično snažno i odlično zvuči u arapskome. Međutim, njihov leksički prijevod na njemački jezik zvuči nezgrapno. U svim ovakvim slučajevima, Rassoul, ipak, zadržava osobenosti arapskog jezika. Sumarno rečeno, dok Rassoulov prijevod ne znači puko prevođenje riječ za riječ, ono istovremeno ostvaruje priličnu blizinu s kur’anskim rječnikom, što često nezgrapno zvuči njemačkom uhu.

Komentar uz ovaj prijevod, najavljivan mnogo prije, doista je veoma potreban. Za to vrijeme Rassoul je svoj tekst učinio više dostupnim objavljujući ga 1993. kao veliko komplementarno djelo od 1259 strana pod naslovom “Len tebur”.[11] Naslov “Len tebur” znači, naravno, da vaše istraživanje “neće biti uzaludno”. U predmetnom indeksu od 1612 izraza i pojmova, pod svakim naslovom mogu se pronaći svi relevantni ajeti citirani u cijelosti. Otuda, kada se čovjek priprema za diskusiju ili da održi govor, pa fotokopira nekoliko stranica ovoga indeksa, omogućeno mu je da ima pregled relevantnih ajeta o određenoj temi.

Oba ova navedena prijevoda, od Khouryja i Rassoula, u određenoj mjeri trpe zbog činjenice da njihovim prevodiocima njemački nije maternji jezik.

Vratimo se ponovo Henningovom prijevodu, čije trajanje i prožimajuće zanimanje odaju utisak da je riječ o izvanrednom prijevodu. Prilično drukčija sudbina zadesila je prijevod Rudija Pareta. Kao veliki njemački orijentalist, on je većinu svoga života proveo pripremajući se za “naučni” prijevod Kur’ana s komentarom; oboje je objavljeno posebno 1966. Godine.[12] Izgleda iznenađujuće, Paretov prijevod nije imao zapažen utjecaj. Problem ovoga prijevoda počiva u činjenici da je on stvarno nečitljiv zato što, umjesto navođenja fusnota, Paret riječi ili čitave pasaže stalno umeće unutar oblih zagrada a, onda, oble zagrade umeće unutar četvrtastih zagrada. Postupajući tako, on sugerira nekoliko mogućih značenja – karakteristika koja običnog čitaoca ostavlja u krajnjoj nedoumici. Moguće je zamisliti osjećaj laičkog čitaoca u smislu da, ako veliki profesor poput Pareta nije mogao iznaći bilo koje specifično značenje, ili ga makar osjenčiti, kako onda da laički čitalac postigne bilo kakav rezultat?! Još gore od ovoga, estetski kvalitet Kur’ana i njegova literarna moć skoro su u potpunosti umanjene Paretovom suhim, neinspirativnim, knjiškom prijevodom. Kuriozitetnim se može činiti da su mnogi od ovih slabih prijevoda Kur’ana, i pored toga, naveli mnoge ljude da prigrle islam. To je bilo stoga što moć Allahove riječi sija kroz ove prijevode uprkos njihovim mahanama. Međutim, nikada se nije čulo da je bilo ko konvertirao u islam nakon usvajanja prijevoda Rudija Pareta!

Dakle, do 1986., kada je Rassoulov prijevod bio objavljen, njemački muslimani mogli su se osloniti samo na prijevode Kur’ana urađene od nemuslimana. Ovo je bilo doista nezadovoljavajuće stanje. Danas je ovo stanje u potpunosti promijenjeno i još se mijenja nabolje. Pored prijevoda Rassoula i moje vlastite islamizirane verzije Maxa Henningena (1988.), sada postoji više od pet muslimanskih prijevoda koji su već dostupni ili u pripremi za izdavanje.

Nakon kolektivnog napora koji je započet 1976. a dovršen 1996., tim od deset njemačkih muslimanskih žena (pet od njih imaju njemačko porijeklo, a pet drugih arapsko) zajedno s Fatimom Grimm (Heeren), Halimom Krausen i Evom el-Shabasi, objavio je konačno njemački, ali ortodoksni prijevod u četiri velika, zlatom ukrašena, toma s 3057 strana.[13] Egipatski izdavač dr. Abdulhalim Khafadži u Munichu rasprodaje ovaj prijevod po pristupačnoj cijeni od 175 eura (oko 170 američkih dolara). Posebna odlika ovoga prijevoda, pored milozvučnog njemačkog jezika, jeste u tome što ima detaljne objašnjavajuće bilješke preuzete od Abdulaha Jusufa Alija, Muhammeda Asada, Al-Qurtubija, Sayyida Qutba, Daryabadija, Ibn Kethira, Mawdudija, Al-Sujutija i Abdul Hamida Siddiqa. Prema tome, premda nema uklona prema sufijskim i šiitskim komentarima, mogu se sresti značenja Kur’ana derivirana iz različitih perspektiva tako da sve to ovo djelo čini iznenađujuće dobrim. Međutim, ono što je problematično u ovom djelu jeste da se u njemu nalazi neobičan broj krajnjih gluposti, čak i užasnih štamparskih pogrešaka, od kojih su mnoge prenesene i u drugo izdanje. Za očekivati je da se to popravi u trećem izdanju, koje je upravo u pripremi.

Islamski centar “Ahmad von Denffer” u Munichu i izdavač magazina Al-islam na njemačkom jeziku, objavili su 1996. svoj vlastiti njemački prijevod Kur’ana (bez arapskog teksta). Zajedno s prijevodom kur’anskog teksta, dat je kratki komentar uglavnom utemeljen na Taberijevom i Dželalijevom komentaru.[14] Ova verzija, suštinski namijenjena za svako njemačko domaćinstvo, dostupna je po vrlo razumnoj cijeni (oko 7 dolara). Drugo izdanje ovog djela pojavilo se samo nekoliko mjeseci poslije. Sada je dostupno izdanje koje sadrži i kur’anski tekst i njegov njemački prijevod.

Von Denfferov prijevod drži se isuviše blisko arapskom tekstu s izvanrednom slobodom u njemačkom jeziku. Ovo se tako često ponavlja da bi se, možda, opravdano moglo reći kako Von Denffer nudi najmanji prijevod Kur’ana na njemački jezik u prevođenju njemačkim riječima. Međutim, najveća odlika ovog prijevoda predstavlja Von Denfferovo nekonvencionalno i čak inventivno prevođenje određenih ključnih izraza. Naprimjer, drugi ajet sure Al-Ikhlas (Allahu’s-samed) on čita na ovaj način: “Allah, Koji uvijek jeste”; u ajetu o Prijestolju (2, 255) riječ al-kursi neceremonijalno prevodi riječju “stolica”.

Ukratko, ova je verzija kao takva jedinstvena, također, lingvistički ekstravagantna tako da teško može poslužiti uspješnom komuniciranju sa značenjem Kur’ana, pogotovo nemuslimanima. Zapravo, neke ljude možda i odvraća od toga. S druge strane, ova verzija prijevoda izvanredno pomaže onim muslimanima koji žarko žele naučiti arapski jezik Kur’ana.

Amir Zaidan, porijeklom Sirijac i bivši predsjednik udruženja Muslim Association of the State of Hesee u Frankfurtu, također je 2000. objavio ponešto osoben njemački prijevod Kur’ana.[15] Glavna odlika ovog prijevoda jeste da prevodilac ne prevodi ključne riječi Kur’ana kao što su: ajet, iman, din, hadž, halal, haram, mušrikun, munafikun, kafir, Džennet, Džehennem, džin, rizk, rukja, kijam, sudžud, salat, tavaf, ummet, Zebur, zekat itd. Ovo korespondira pristupu koji su primijenili Abdullah i Aiša Bewley u svom prijevodu Kur’ana na engleski jezik.[16] Oni su, također, izostavili prevesti oko pedeset arapskih izraza.

Ovo odbijanje da se daju ekvivalenti nekolicine arapskih riječi temelji se na pretpostavci da je jedan dio kur’anskog vokabulara tako specifično islamske naravi da on nema odgovarajuće ekvivalente u drugim jezicima. Ustvari, želi se kazati da bi se ovi arapski izrazi trebali postepeno integrirati u njemački ili engleski jezik, kao što se to već dogodilo s riječima poput: Koran, khalif, islam ili muezzin. Ovaj se pristup uveliko preporučuje. Razmotri, naprimjer, kako je nezadovoljavajući prijevod riječi al-kafiruun (ili al-kuffar) riječju “nevjernici”, ili riječi “zekat” riječju “taksa za siromašne”, ili riječ din prevesti samo kao “vjera”. Ali, ova strategija ima i svoje nezgode: dok musliman može čitati Zaidanov prijevod, zato što je on blizak arapskom vokabularu, pridošlica pak može biti frustriran činjenicom da mu je ovaj prijevod, možda, postao smetnja jasnom razumijevanju Kur’ana, predstavljajući mu na taj način islam kao religiju samo za strance. Loš stil, zajedno s neprevedenim arapskim izrazima, čak i muslimanima može predstavljati poteškoće u određivanju šta oni znače u specifičnom kontekstu. Prema mom mišljenju, odgovornost je prevodioca da jedan ili isti izraz koji ima različita značenja prevede onako kako to data situacija zahtijeva, a potom u fusnotama da objasni razlog(e) takvog postupanja.

Zaidan je jedinstven u još jednom smislu. Za razliku od svih prijevoda Kur’ana na koje sam nailazio, on ne prevodi riječ bismillah rječima “u ime Allaha” (“in the name of Allah”), ili kao “au nom d’Allah”, na francuskom, već kao “s imenom Allaha” (“with the name of Allah”). Ideja koja počiva iz toga jeste da “u ime Allaha” može biti pogrešno shvaćana na način da to znači kao da musliman govori u ime Boga, tj. da su ljudi poslani od Boga kao Njegovi predstavnici. “S imenom Allaha”, s druge strane, jasno predstavlja da muslimani zazivaju samo Allahovo ime i, stoga, traže Njegov blagoslov. Ovaj je prijevod najbliži jednom drugom prijevodu, u tom smislu, koji sam pronašao u prijevodu šejha Si Hamze Boubakeurea, koji, na francuskom, ima istovjetnu formulaciju: “De par le nom d’Alah”.[17]

Dva druga vrlo poštovana muslimana, dr. Nadeem Elyas, predsjednik Centralnog savjeta muslimana u Njemačkoj, i saudijski ljekar iz Meke, i Abdullah Bubenheim, Nijemac koji živi u Amanu, priredili su svoj vlastiti prijevod Kur’ana na njemačkom jeziku. Ovaj zajednički rizik razlikuje se po tome što oni više koriste kolokvijalni njemački koji je, za moj ukus, previše prizemljen.[18] Čovjek doista može kritikovati prijevode poput onih od Muhammeda Asada, Abdullaha Jusufa Alija i Pikthala zbog njihovog arhaičnog, kitnjastog, ceremonijalnog ili čak biblijskog stila. Drugi pak, kao onaj od Jacquesa Berqueama, može se promatrati u smislu da koristi isuviše intelektualan i apstraktan vokabular.[19] Istovremeno, nedopustivo je uzvišenost Božije riječi reducirati na banalan vokabular.

Jedan drugi njemački musliman, zapravo njihov doajen u izrazima anciennite, Muhammed Aman Herbert Hobohm, završio je svoj vlastiti prijevod Kur’ana mnogo prije.[20] Ali on je preskroman, također i isuviše savjestan da bi ga objavio. Možda on ne vidi nijedan razlog više da bi to učinio, jer sa svim prijevodima koji su sada dostupni, imamo li zaista potrebu za još jednim?

Zaključak

Kao što smo vidjeli, sada su dostupni njemački prijevodi Kur’ana za svačiji ukus (i za svačiji novčanik), uključujući najmanje pet prijevoda od muslimanskih naučnika. Ova raznovrsnost obogaćuje budući da ona podstiče muslimane na novo čitanje Kur’ana u pluralističkom kontekstu i gledanje na Kur’an iz različitih perspektiva, stare i nove, jer se nikada u potpunosti ne mogu obuhvatiti sva moguća značenja Kur’ana.

Već od drugog Zaljevskog rata 1991. prijevodi Kur’ana postali su bestseleri u Njemačkoj. Danas čak i osrednja knjižara u ovoj zemlji na svojim policama posjeduje prijevode Kur’ana. Katolički (sic!) klub knjige u Njemačkoj 2000. god. naručio je najmanje 5000 primjeraka njemačkog prijevoda Kur’ana u izdanju koje sam priredio. Ovo je, po dozvoli, uradio i još jedan knjiški klub.[21] Nakon šokirajućih svjetskih incidenata od 11. septembra 2001., kada su obje zgrade Svjetskog trgovačkog centra bile na meti terorostičkih napada, potražnja za njemačkim prijevodom Kur’ana narasla je najmanje za hiljadu odsto. Moj vlastiti izdavač zatražio je od mene da osiguram poseban uvod za Kur’an s obzirom na povećanje trenutnog interesovanja.[22] U ovom kontekstu, sve više i više ljudi u kršćanskom svijetu konačno je u stanju razumjeti da je autentičnost Kur’ana daleko nadmašila pouzdanost njihove vlastite svete knjige i otuda, zapravo, samo neosporna i stvarno nepobitna Sveta knjiga kruži planetom.[23]

Doprinos ovakvom razvoju događaja, koji teško može biti precijenjen, u posljednje vrijeme čini Kompleks kralja Fahda za štampanje časnog Kur’ana u Medini el-Munevveri. Međutim, za razliku od engleskog i francuskog jezika, saudijsko Ministarstvo za vakufe, da‘vu i upućivanje još nije odlučilo koji bi njemački prijevod ono trebalo promovirati. Ova odluka možda će biti donesena na konferenciji o njemačkim prijevodima Kur’ana koja će se održati u periodu 23.-25. aprila 2002.

Autor: Murad Wilfried Hofmann

Prijevod: Almir Fatić

[1] Njemačka profesorica filologije dr. Katharina Mommsen, koja je specijalist za Goethea i predavač na Stanford Univerzitetu u Kaliforniji, u svom djelu Goethe und die Arabiche Welt (Goethe i arapski svijet) (III. Izdanje, Frankfurt, Insel Verlag, 2001.), Goethea je ocijenila kao ljubitelja islama općenito, a Kur’ana posebno.

[2] Rabbi Leon Ullman, Der Koran, Wiesbaden, Fourier, 1993.

[3] Friedrisch Ruckert, Der Koran, Hildesheim, Gerstenberg, 1980.

[4] Der Koran, Das Heilige Buch des Islam, Istanbul, Cagri Yayinlari, 1998; treće izdanje objavljeno je 2002. god. Der Koran, Das Heilige Buch des Islam, Munich, Diederich, (1999.), 2001.

[5] Der Koran, Arabicsh-Deutcsh, Istanbul, Cagri Yayinlari, 1998; drugo izdanje: Munich, Diederichs, 2001.

[6] Muhammed Asad, The Message of the Qur’an, Gibraltar, Dar al-Andalus, 1980.

[7] Maulana Muhammed Ali, The Holy Qur’an, Columbus, OH, Ahmadiyyah Anjuman Isha’at Islam, 1995.

[8] Der Heilige Qur’an, Rabwah Oriental & Religious Publishing Corporation, 1954.

[9] Ovaj prijevod prvi put objavljen je 1987. u Guterslohu (Njemačka), samo na njemačkome.

[10] Al-Qur’an al-Karim und ungefahre Bedeutung in Deutcher Sprache, Cologne, Islamische Bibliothek, 1986.

[11] Lan Tabur, Themenreregister des al-Qur’an al-karim, Cologne, Islamische Bibliothek, 1993.

[12] V. Rudi Paret, Der Koran (Ubersetzung) and Der Koran (Kommentar) und Konkordanz), Stuttgart, Kohlhammer, 1966.

[13] Die Bedeutung des Qur’an, II. izdanje, Munich, SKD Bavaria Verlag, 1998.

[14] Der Koran, pp. 548. Sada je dostupan i u arapsko-njemačkoj verziji, Der Koran mit arabischem Text, Munich, Islamisch Zentrum, 2000.

[15] At-Tafsir: Eine philologische, islamologisch fundiefte Erlauterung des Qur’an Textes, Offenbach, ADIB Verlag, 2000.

[16] The Noble Qur’an, A New Rendering of its Meaning in English, Norwich, Bookwork, 1999.

[17] Le Coran, Paris, Fayard, 1972., III. izdanje, II tom, 1985.

[18] Do danas ovaj prijevod još nije objavljen.

[19] Le Coran, Paris, Sindbad, 1990.

[20] Hobohm je već nekoliko godina kulturni ataše njemačke ambasade u Rijadu.

[21] Der Koran, Uberarbeitet und herausgegeben von Murad Hofman, RM Buch und Medien Vertrieb GmbH, 2001, Book Nr. 04688 8.

[22] Ovaj uvod pojavio se u martu 2002. po naslovom Koran kompakt u izdanju izdavača Hugenbudela Verlag u Munichu.

[23] Radikalne kritike prema Kur’anu od ljudi kao što su John Wansbrough, Michael Cook i Patricia Crone ne uzimaju se zaozbiljno, čak i od njihovih savremenika orijentalista.