Prva stvar: Vatra

Kada Allah poredi iman sa vatrom, On kaže: Primjer njihov je kao primjer onog ko potpali vatru, pa pošto osvijetli ono oko njega, ukloni Allah svjetlo njihovo i ostavi ih u tminama...[2], a u drugom ajetu veli: I ono što ljudi tope na vatri...[3] U ovome se nalaze dva išareta:

  1. Kada se u vatru stavi patvoreno zlato, ona spali sve ono što se nalazi u njemu od nečistoće, a ostaje samo čista osnova zlata (ğawheru-ḏ-ḏahab), u potpunosti zaštićena od sagorijevanja. Tako će biti i na Sudnjem danu kada grješnik bude izložen vatri; ona će sagorjeti njegove grijehe i nepokornosti, a ostat će iman, spašen od sagorijevanja;
  2. Vatra svojim plamenom sagorijeva sve, a tako je i sa imanom; kada je jako njegovo svjetlo, ono spaljuje sve izuzev ljubavi prema Allahu koja se nalazi u srcu. Reci: “Allah!” Zatim ih ostavi neka se lažima svojim zabavljaju.[4]

Druga stvar: Svjetlost

Allah kaže: Primjer Njegove svjetlosti...[5]

Brojni su razlozi zbog kojih Allah pripisuje spoznaju (svjetlost) Sebi:

  1. Allah Sebi pripisuje spoznaju (al-m'arifa) kako bi odvratio od pohlepe za njom jer je spoznaja vrijedni dragulj čija je cijena visoka, a njen posjednik često biva nemaran; s druge strane šejtan je prevarant i spletkaroš čiji je cilj da oduzme spoznaju od ‘ārifa (onoga koji posjeduje spoznaju) i ispriječi se između njega i spoznaje. Stoga je Allah uzeo spoznaju pod Svoju zaštitu, kako bi odvratio Iblisa od pohlepe za njom.

Potvrda tome je kada Gospodar kaže: Ti nećeš imati nikakve vlasti nad robovima Mojim.[6] Pa kada je prisvojio robove Sebi prekinuo je time Iblisovu žudnju za njima, a potom je Iblis odgovorio: „E tako mi dostojanstva Tvoga” – reče – “sigurno ću ih sve na stranputicu navesti, osim Tvojih među njima robova iskrenih!“[7] Tako i ovdje, kada Allah pripisuje iman Sebi riječima: Primjer Njegove svjetlosti... nema sumnje da je time Iblis udaljen od njega (imana).

  1. Sve što je dato robu ono u stvarnosti pripada Hakku, jer je do toga došao Njegovim stvaranjem. Pa kada rob dostigne stepen na kojem se osvjedoči o ovome stanju, tada se to njegovo stanje upotpunilo, i biva mu rečeno: “Sve što je za njega, ono je za Nas, a sve što je za Nas ono je za njega, i njegova spoznaja pripada Nama”, pa nema smetnje da spoznaju Allah pripiše Sebi i kaže: Primjer Njegove svjetlosti...
  2. Isticanje nečega putem njegovog pripisivanja Allahu je uzrokom njegovog uzdizanja/pohvale, kao što je došlo u Božijem govoru: Očisti Moju kuću...[8] i Njegove riječi: Ova kamila Allahova...;[9] a kad je Allahov rob ustao...[10] Tako i ovdje, pripisivanjem imana Sebi, Allah upućuje na njegovu veliku čast.

Dakako, postoje i neka pitanja u vezi s ovim, poput:

Prvo: Kakva se mudrost nalazi u poređenju svjetlosti spoznaje sa svjetlošću svjetiljke, jer se u Kur'anu kaže: Primjer svjetlosti Njegove je udubina u zidu u kojoj je svjetiljka?[11]

Odgovor ima više aspekata:

  1. Doista se lopov neće usuditi da zakorači u kuću u kojoj se nalazi svjetlo, iz straha da ne bude osramoćen i primijećen. Tako je i sa srcem u kojem se nalazi svjetiljka spoznaje, šejtan se ne usuđuje ući u njega iz straha da bude osramoćen;
  2. Kada se u kući nalazi svjetiljka ona upućuje svog vlasnika prilikom potrage i pronalaska stvari. Tako i srce u kojem se nalazi svjetlo spoznaje upućuje svog vlasnika na pokornost Bogu;
  3. Kada se u kući nalazi svjetiljka njenom svjetlošću se svi mogu okoristiti a da se nimalo ne umanji korist koju ona donosi svome vlasniku. Pa tako i svako srce u kojem se nalazi svjetlost spoznaje donosi korist i drugima pored svog vlasnika, a da njemu nimalo ne umanjuje svjetlost;
  4. Kada se u kući nalazi svjetiljka koja je postavljena u udubini u zidu i okružena staklom, tada ona obasjava unutrašnjost kuće, ali i van nje, pa tako i svjetiljka spoznaje obasjava srce i van njega, sve dok se ta svjetlost ne manifestuje na ušima, jeziku i očima, pa se i pokornost manifestuje na ovim udovima, a na to upućuju riječi Poslanika a.s.: Allahu moj, podari mi svjetlost u srcu mome, i u sluhu mome, u vidu mome, i u kostima mojim, i u umu mome;
  5. Kada se u kući nalazi svjetiljka onda je vlasnik kuće sretan i zadovoljan, a ako se svjetiljka ugasi, on postane usamljen i napušten; tako je i sa srcem, sve dok je u njemu svjetiljka spoznaje vlasnik srca je smiren i sretan, a ako ga svjetlost spoznaje napusti, utječemo se Allahu od toga, postaje tužan i zabrinut. Allah, dž.š., rekao je: Onome koga Allah želi uputiti – On srce njegovo prema islamu raspoloži, a onome koga želi u zabludi ostaviti – On srce njegovo stegne i umornim učini kao kad čini napor da na nebo uzleti;[12]
  6. Fitilj svjetiljke je malehan, ali njena svjetlost se rasprostire na sve strane. Tako se i svjetlost spoznaje iz srca rasprostire na sve strane, a Allah kaže: A Allahov je i istok i zapad; kuda god se okrenete, pa – tamo je Allahova strana.[13] A posebno ona gornja strana, jer Allah kaže: K Njemu se dižu lijepe riječi.[14]

Drugo pitanje: Kakva je razlika između dunjalučke svjetiljke, odnosno Sunca, i svjetiljke spoznaje?

Razlika se ogleda u više aspekata.

  1. Sunce prekrivaju oblaci, a spoznaju ne zastire ni sedam nebesa;
  2. Sunce iščezne tokom noći, ali spoznaja ne nestaje ni tokom noći ni tokom dana, nego je ona noću još više izražena. Allah dž.š. u Kur’anu kaže: Ta, ustajanje noću, zaista, jače djeluje i izgovara se jasnije,[15] i Njegove riječi: Hvaljen neka je Onaj Koji je u jednom času noći preveo Svoga roba...[16] te riječi: Noć Kadr je bolja od hiljadu mjeseci;[17]
  3. Sunce će jednom nestati, jer Allah, dž.š., kaže: Kada sunce sjaj izgubi,[18] a spoznaja ne nestaje, jer Allah dž.š. kaže: Svaka stvar će propasti, izuzev lica Njegovog!,[19] izuzev svega onoga što sa sobom nose te Božije riječi;
  4. Sunce se može pomračiti, ali spoznaja ne može biti pomračena;[20]
  5. Sunce vremenom učini stvari tamnim, a spoznaja ih stalno osvjetljava;
  6. Sunce prži, a spoznaja spašava od prženja (tj. džehenema);
  7. Sunce ponekad donosi korist a ponekad štetu, dok spoznaja isključivo donosi korist a nikada štetu;
  8. Sunce donosi korist na ovome svijetu, a spoznaja donosi korist i na dunjaluku i na ahiretu;
  9. Sunce na nebu je ukras stanovnicima Zemlje, a spoznaja je ukras stanovnicima nebesa;
  10. Sunce je na visini i obasjava ono što se nalazi ispod njega, a spoznaja koja se nalazi u srcu vjernika obasjava sve ono što je iznad nje;
  11. Sunce otkriva postojanje stvorenja, a spoznajom se otkriva postojanje Stvoritelja. Dokaz za to je govor poglavara vjernika Ali Me‘ina kada je bio upitan o tome da li je vidio svoga Gospodara, pa je odgovorio: “Ne obožavam Gospodara kojeg nisam vidio.”[21]
  12. Svjetlost Sunca pada i na (Božijeg) prijatelja (el-welijj) i na neprijatelja (el-‘aduww), a svjetlost spoznaje samo na evliju;
  13. Carstvo Sunca je prisutno samo na dunjaluku, bez ahireta, dok je spoznaja na ovom svijetu samo početak, a njen vilajet i njeno carstvo je na onom svijetu.

Zatim, doista su nebeska tijela svjetiljke stvorenja (ẖalka), dok je spoznaja svjetiljka -Ḥakka.[22]

Nebeska tijela isijavaju svoju svjetlost iz riznice neba, a spoznaja obasjava i širi svjetlost iz riznice Vladara. Nebeska tijela su za čovjeka znak ('alamet), a spoznaja je počast (keramet).

Nebeska tijela su mjesto prema kojem se usmjeravaju pogledi stvorenja, a spoznaja je mjesto pogleda Gospodara svjetova. Poslanik, a.s., kaže: „Doista Allah ne gleda u vaša tijela i imetak, već u vaša srca i djela.“[23]

 

Treće pitanje: Kakva je razlika između svjetiljke i spoznaje?

Odgovor se ogleda u više aspekata:

Prvi: Svjetlost dunjalučke svjetiljke je uprljana tamom koja dolazi od dima iznad nje, dok svjetiljka spoznaje isijava čistu svjetlost i nije uprljana tamom;

Drugi: Dunjalučka svjetiljka sama sebe izgara da bi se drugi njome okoristili, a svjetiljka spoznaje sagorijeva grijeh, otkriva tajnu i obasjava prsa;

Treći: Dunjalučka svjetiljka jenjava usljed sunčeve svjetlosti, dok usljed svjetlosti spoznaje i tevhida jenjava i sama svjetlost Sunca;

Četvrti: Dunjalučka svjetiljka nema odanosti, jer može opržiti onoga ko je upali i ko je održava, kao i onog koji je ne raspiruje i ne održava, dok je svjetiljka spoznaje odana svome vlasniku: nikada ga ne prži nego ga spašava od prženja, što je potpuna razlika između ove dvije svjetiljke.

Četvrto pitanje: Kakva se mudrost krije u poređenju spoznaje sa svjetiljkom?

Odgovor također ima više aspekata:

Prvi: Svjetiljci škodi vjetar (jer je gasi), a spoznaji mogu naškoditi vesvese i šubhe;

Drugi: Svjetiljka ne opstaje bez ulja, a spoznaja ne opstaje bez Božijeg tevfiqa;[24]

Treći: Svjetiljka čuva onoga koji brine o njoj, a s druge strane svjetiljka spoznaje sama po sebi ima onoga koji je čuva a to je Allah, Njegova Uzvišena dobrota i Njegova milost.

Peto pitanje: Kakva mudrost se nalazi u poređenju srca sa kandiljom (staklenkom lampe)?

I ovaj odgovor ima više aspekata.                                          

Prvi aspekt: Doista zlato i srebro, iako su vrijedni i skupocjeni, ipak su masivni i neprozirni (postavljaju zastor), a staklenka lampe, iako je manje vrijednosti od srebra i zlata, ipak je to staklo nježno i čisto te ne postavlja zastor (tj.providno je), čime se jasno vidi njena unutrašnjost sa vanjske strane, a i obratno. Allah ovaj primjer navodi u kontekstu podizanja koprene a ne njenog spuštanja;

Drugi aspekt: Nije staklena posuda vrijednost kao takva, već je vrijednost ono što se nalazi u posudi; tako i srce samo po sebi nije vrijedno već je vrijedan iman koji se u njemu nalazi;

Treći aspekt: Kada se staklo razbije ne može se popraviti osim topljenjem i primjenom vatre, pa tako i srce kada se pokvari ne može se popraviti osim vatrom i topljenjem, jer Allah, dž.š., kaže: I svaki od vas će do njega (džehennema) stići! Gospodar tvoj se, sigurno, tako obavezao! Zatim ćemo one koji su se grijeha klonili spasiti...;[25]

Četvrti aspekt: Vlasnik zlata i srebra se ne boji njihovog loma jer zna da njihova vrijednost neće biti umanjena uslijed lomljenja, dok je vlasnik staklenke na oprezu i u strahu, jer zna da će njenim lomom i njena vrijednost biti umanjena; tako i vjernik treba biti na oprezu poput vlasnika staklenke, a ne poput vlasnika zlata i srebra;

Peti aspekt: Razlog poređenja (srca) sa staklenkom nalazi se i u tome što je svjetlost iz staklenke ljepša i potpunijeg sjaja od svjetlosti zlata i srebra. A staklenka upravo zbog svoje male vrijednosti i njene podložnosti lomljenju pruža ljepšu svjetlost, i u tome je išaret Božijih riječi u hadis-i kudsijju: Ja sam uz one slomljenog srca...

Šesto pitanje: Kakva je mudrost u poređenju staklenke sa blistavom zvijezdom?

Odgovor opet ima više aspekata.

Prvi aspekt: Jer je blistava zvijezda putokaz stanovnicima zemlje, kao što je Uzvišeni rekao: ...i putokaze, a i po zvijezdama se oni upravljaju,[26] a stanovnicima nebesa ona je ukras: Uistinu! Mi smo najniže nebo ukrasili ukrasom – zvijezdama.[27] Tako i srce vjernika jeste uzrokom upute njegova vlasnika prema dobrim djelima, a stanovnicima nebesa je ugođaj, jer se prenosi da spoznaja arifa svijetli stanovnicima nebesa poput blistava zvijezda stanovnicima zemlje.

Drugi aspekt: Šejtan nema moć nad zvijezdama, nego su zvijezde te koje spaljuju šejtane, kao što Allah, dž.š., kaže: ...i učinili da vatra iz njih pogađa šejtane.[28] Tako i srce vjernika: šejtan nema načina da dospije do njega, jer svjetlost njegovog srca i njegovog imana spaljuje šejtane. Zato Allah dž.š. kaže: Ti nećeš imati nikakve vlasti nad robovima Mojim.[29]

Allah je također rekao : ...koji zle misli unosi u prsa ljudi.[30] a nije rekao u srca ljudi. I rekao je: Oni koji se Allaha boje, čim ih sablazan šejtanska dodirne, sjete se, i odjednom dođu sebi.[31] Takvo sjećanje je manifestacija svjetlosti imana, a riječi ...odjednom dođu sebi, upućuju na spaljivanje šejtanskih vesvesa;

Sedmo pitanje: Kakva je mudrost u poređenju srca sa zvijezdom a ne sa suncem ili mjesecem?

Prvo: Jer su zvijezde skrivene u toku dana a postaju vidljive u toku noći. Tako je i arif prikriven danju, a kada ga prekrije tama noći on biva otkriven kroz molitvu i robovanje;

Drugo: Zato što su zvijezde ukras nebesa, a srce je ukras arifa;

Treće: Jer su zvijezde svjetiljke nebesa: Mi smo vama najbliže nebo sjajnim zvijezdama ukrasili.[32],  a srce arifa je također svjetiljka: ...udubina u zidu u kojoj je svjetiljka...[33]

Osmo pitanje: Da li je u poređenju imana sa svjetiljkom (sirāğ) radosna vijest za onoga koji posjeduje iman?

Odgovor i ovdje ima više aspekata.

Prvi: Sunce je svjetiljka kojom Allah obasjava ono što je prolazno i niko ga nije u stanju ugasiti, a spoznaja je svjetiljka koju je Allah osvijetlio za vječnost, pa kako onda da je Iblis ugasi?

Drugi: Allah je učinio Sunce svjetiljkom na nebesima i ono otklanja tamu od tvoje kuće, pa kada On osvijetli Sunce spoznaje u tvom srcu kako onda da ono ne bude u stanju otkloniti tamu grijeha od tebe, a srce ti je mnogo bliže od Sunca.

Treći: Onaj koji je upalio svjetiljku dužan je da se o njoj brine i održava je. Svjetiljku spoznaje osvijetlio je Uzvišeni Allah, pa se iz Svoje milosti obavezao da je održava: On je u njihovim srcima propisao iman.[34] On Uzvišeni je iz Svoje milosti propisao da iman čuva i održava, i ta je veza čvrsta i jaka: Mi smo ga objavili i Mi ćemo nad njim bdjeti.[35]

Četvrti aspekt: Kada lopov ugleda svjetiljku u kući onda se ne usuđuje da nešto iz nje ukrade, a svjetlo tvoje spoznaje osvijetlio je Allah, pa kako onda da ti se šejtan približi?

Peti aspekt: Ako vatropoklonici (medžusije) pale vatru i ne dopuštaju da se ona ugasi, pa kako onda da Sveti Vladar (Al-Mālik al-Quddūs) bude zadovoljan da plamen spoznaje kojeg je On raspirio bude ugasnut?

Šesti aspekt: Onaj koji želi upaliti lampu potrebno mu je sedam stvari: kresivo, kamen, potpala, šibica (sumpor), stalak za lampu, stijenjak, ulje.

Pa kada rob želi upaliti svjetiljku spoznaje ne može to učiniti bez kresiva/truda, borbe (ğuhd): One koji se budu zbog Nas borili (ğāhadū) Mi ćemo, sigurno, putevima koji Nama vode uputiti,[36] kao što to ne može učiniti ni bez kamena/dove, molitve: Molite se ponizno i u sebi Gospodaru svome, ne voli On one koji se previše glasno mole.[37] A što se tiče potpale, ona se odnosi na izgaranje duše suzdržavanjem od njenih prohtjeva, kao što Uzvišeni kaže: A onome koji je pred dostojanstvom Gospodara svoga strepio i dušu od prohtjeva uzdržao.[38] Četvrto navedeno sredstvo je šibica a ona simbolizira pokajanje (al-‘inābah): Pokajte se Gospodaru svome...[39] Peto navedeno sredstvo je lampa, odnosno sabur/strpljivost: I strpljivi budite, Allah je sa strpljivima.[40] Zatim fitilj zahvalnosti – šukra: I budite zahvalni Allahu na blagodatima Njegovim,[41] te mazivo/ulje, odnosno zadovoljstvo odredbom Gospodara tvoga: A ti strpljivo čekaj presudu Gospodara tvoga.[42] A Muhammed, a.s., rekao je: „Zadovoljstvo Božijom odredbom je Allahova najveća kapija.“[43] Ovaj simboličan čin paljenja vatre je povezan sa tobom u tvom čuvanju zavjeta robovanja (‘ubūdijet), a On Uzvišeni je preči da ispuni Svoj zavjet rububijeta, kao što kaže Uzvišeni: ...i ispunite zavjet koji ste Mi dali – ispunit ću i Ja Svoj koji sam vama dao.[44]

Zbog toga čuvaj ovu spoznaju u svome srcu i ovaj spomen (zikr)[45] na svome jeziku i učini ga vječnim svjetlom koje će te pratiti u tvome kaburu i u tami Sudnjega dana.

Treća stvar: Zemlja

Od stvari s kojim Allah poredi iman jeste i zemlja. Allah, dž.š., kaže: U plodnom predjelu raste bilje voljom Gospodara njegova...[46]

Prvi oblik poređenja: Doista je zemlja povjerljiva: ko u nju posadi i zakopa nešto, ona mu vrati mnogostruko. Uzvišeni kaže: U svakom klasu je 100 zrna.[47] Tako i vjernik kada uradi dobro djelo, to djelo mu se na Sudnjem danu mnogostruko uveća, a Uzvišeni Allah kaže: Samo oni koji budu strpljivi biće bez računa nagrađeni.[48]

Drugi: Jedna od karakteristika zemlje jeste da se na nju bacaju svakojaki otpaci i prljavštine a ona uzvraća svakojakim dobrom. Tako i zemlja imana: zasipa je prljavština grijeha i kufra, a zatim iz nje rađaju plodovi magfireta, rahmeta i zadovoljstva. Kaže Uzvišeni: Allah će njihova hrđava djela u dobra promijeniti.[49]

Treći: Od karakteristika zemlje jeste da je ona poput majke koja brine o tebi, pa je i kao bešika: Zar Zemlju posteljom nismo učinili,[50] te je poput riznice potčinjene tebi: On je za vas sve što postoji na Zemlji stvorio,[51] te poput majke koja čezne za tobom: Od zemlje vas stvaramo i u nju vas vraćamo i iz nje ćemo vas po drugi put izvesti.[52] Tako je i s imanom, iz njega prozilazi svako tvoje dobro ovoga i onoga svijeta.

Četvrta stvar: Voda

Od stvari sa kojim Allah poredi iman i Kur’an jeste i voda. Kaže Uzvišeni Allah: On spušta kišu s neba, pa rijeke teku koritima s mjerom, i bujica nosi otpatke koji plivaju po površini. I ono što ljudi tope na vatri u želji da dobiju nakit ili oruđe ima također otpatke, slične onima. – Tako Allah navodi primjer za istinu i neistinu;[53] tj. za iman i kufr: otpaci su kufr, a iman je voda. U ovome poređenju nalazi se također nekoliko aspekata.

Prvi: Voda otklanja nečistoću s odjeće: I Mi s neba čistu vodu spuštamo.[54] Te ajet: I haljine svoje očisti![55] Tako i iman otklanja nečistoće nevjerstva i griješenja od čovjekovog srca. Poslanik, a.s., rekao je: Islam briše ono što je prije njega.

Drugi: Allah s neba spuštenu kišu naziva milošću, pa kaže: On je Taj koji šalje vjetrove kao radosnu vijest milosti Svoje.[56] A također i Kur’an naziva milošću, pa kaže: ...uputstvo i milost vjernicima.[57] Zatim je i iman nazvao milošću i uzrokom milosti: Njima je On u srca njihova vjerovanje usadio,[58] i kaže: Gospodar vaš je sam Sebi propisao da bude milostiv.[59] Pa nema smetnje da se Kur’an i iman, iz ovoga razloga, porede sa vodom.

Treći: Allah Kur’an naziva blagoslovljenim pa kaže: A i ovaj Kur’an je blagoslovljena pouka koju objavljujemo.[60] A za vodu kaže: Mi s neba spuštamo vodu kao blagoslov.[61] Stoga nema smetnje da se iman a samim tim i Kur’an, porede sa vodom, jer sve od spomenutog je blagoslovljeno.

Četvrti: Voda je lijek za duše, a Kur’an lijek za srca, a Uzvišeni Allah kaže: Mi objavljujemo u Kur’anu ono što je lijek i milost vjernicima,[62] pa je on lijek za njihova srca i milost za njihove grijehe.

Peti: Uzvišeni spušta sa neba kišu, a niko to nije u stanju učiniti osim Njega.

Šesti: Kao što Uzvišeni Allah spušta kišu iz neba i niko nije u stanju da je zaustavi, tako i kada spušta Kur’an niko nije u stanju da Ga u tome spriječi, ili da ubaci u njega nešto što mu ne pripada: A on je, zaista, knjiga zaštićena, laž joj je strâna, bilo s koje strane, ona je Objava od Mudroga i Hvale dostojnoga.[63]

Sedmi: Doista stvorenja nisu u stanju prebrojati kapi kiše, pa tako je i sa Kur’anom, niko nije u stanju obuhvatiti u potpunosti njegove tajne i suptilnosti njegovih istina.

Osmi: Kao što se kiša spušta kap po kap, te se slijeva postepeno kroz zemlju u vidu rijeka a zatim i mora, pa tako se i Kur’an sa neba spušta ajet po ajet, zvijezda po zvijezda, te postaje skupina mora i rijeka. A i u predaji se kaže: Doista je Kur’an more bez dna.

Deveti: Kao što bi kiša, kada bi se odjednom spustila, polomila drveće i razrušila kuće te bi njena šteta bila veća od koristi, tako i Kur’an: da je spušten odjednom zbunio bi ljudske umove i oni bi se izgubili u svojim iluzijama. Kaže Uzvišeni Allah: Da ovaj Kur’an kakvom brdu objavimo, ti bi vidio kako je strahopoštovanja puno i kako bi se od straha pred Allahom raspalo.[64]

Deseti: Kao što Allah kišom oživljava zemlju nakon mrtvila njena, tako i mrtva srca oživljava Kur’anom. Uzvišeni Allah kaže: Kao onaj koji je bio mrtav pa smo ga Mi oživili.[65]

Jedanaesti: Kao što kiša pada na jednu zemlju, pa iz te zemlje niču i ruža i bosiljak, a na drugoj zemlji niče trnje i otrovno bilje, tako biva i sa Kur’anom: kada se spusti na srce predanog vjernika onda iz njega niču ruže pobožnosti i bosiljci pokornosti, a ukoliko dotakne nevjerničko srce, iz njega niče otrov nevjerstva i bodlje nepokornosti, pa Allah kaže: Mnoge njime u zabludu dovodi, a mnoge upućuje.[66]

Dvanaesti: Kao što voda koja se spušta sa neba predstavlja osnovu za sve druge ovozemaljske vode, tako i Kur’an predstavlja osnovu za sve druge knjige i znanosti.

Trinaesti: Ukoliko u veliku vodenu površinu bude uronjen onaj koji ne zna plivati, bit će uništen; isto tako je i s onim koji o Kur’anu kaže nešto bez znanja. Kaže Alejhisselam: Ko tumači Kur’an po svom nahođenju neka sebi pripremi mjesto u vatri.[67]

Četrnaesti: Kao što je prekomjerno pijenje vode štetno i ne donosi korist, tako i govor o Kur’anu iznad razumijevanja i pronicljivosti donosi štetu i ne koristi. Rekao je Alejhisselam: Naređeno mi je da se ljudima obraćam prema mogućnostima njihovog razumijevanja.[68]

Petnaesti: Kada se kiša spusti tada prestaje suša i pojave se biljke, opskrba i voće; tako je i prije objave Kur’ana vladala suša vjere, pa kada je spušten Kur’an ta suša je prestala, te su se pojavili raznovrsni plodovi i voćke za duše, a to su obrazloženja tevhida, poslanstva i šerijata.

Šesnaesti: Kao što voda gasi vatru tako iman i Kur’an spašavaju vjernika – nosioca Kur’ana i imana, od džehenemske vatre.

Peta stvar: Uže

Allah kaže: Svi se čvrsto Allahovog užeta držite.[69]

Aspekti ovog poređenja se ogledaju u sljedećem:

Prvo: Za onoga koji želi da se uzdigne iz nizina ka visini i koji se boji pada, njegov strah će nestati i bit će siguran ako se uhvati za uže. Pa tako i rob, ako želi da se izdigne iz nizine ljudske prirode u svijet visina i slave, a pri tome se boji pada i posrtanja, pa on će se voditi svojim razumom, i ako čvrsto bude privržen Kur’anu, bit će siguran od straha.

Drugo: Ako bi slijepac išao na neko mjesto, a između njega i tog mjesta se nalazi dugo uže uz koje se drži prilikom svog hoda, on će doista doći do tog mjesta bez ikakvog straha. Tako je i sa ljudskim razumom na putu tevhida i spoznaje, ako se uhvati za uže Kur’ana, biva oslobođen od bilo kakvog straha.

Treće: Onaj ko upadne u bunar može se izvući tako što će mu se spustiti uže za koje će se čvrsto uhvatiti, i tako biti izvučen iz bunara. Tako su i ljudske duše upale u ponor ovog tjelesnog svijeta, a Uzvišeni Gospodar im je poslao uže Kur’ana. Onaj ko se uhvati za njegovo uže i uspije se izvući, pa on se i spasio, a onaj ko se ne uhvati za njega ostaje u ponoru i jami tmina te tako biva od propalih.

Šesta stvar: Drvo masline

Uzvišeni Allah kaže: ...i drvo koje na Sinajskoj gori raste, koje zejtin daje i začin je onima koji jedu.[70]

U pogledu aspekata ovog poređenja spomenute su dvije stvari:

Prva: Uzvišeni poredi iman sa ovim stablom jer ovo stablo u velikom broju slučajeva raste samo na čistim mjestima, pa tako i stablo spoznaje ne pušta svoje korijenje u bilo kojem srcu, nego samo u čistim srcima.

Druga: Stablo masline daje plodove iz kojih rađa zejtin koji predstavlja vrhunac čistoće; tako i se i iz srca vjernika izrađaju iman i spoznaja, a to dvoje predstavlja dvije najblistavije, najčišće i najčasnije svjetlosti.

 

Prijevod sa arapskog:  hfz. Zekija Krvavavac - Ljevaković

[1] Iz komentara Kur'ana Fahruddina Razija Esrāru-t-tenzīl ve enwāru-t-te'vīl.

[2] El-Bekare, 17.

[3] Er-Ra‘d, 17. (ovaj ajet ukazuje na to da vatra uklanja nečistoće a ostavlja ono što koristi ljudima.)

[4] El-En‘ām, 91.

[5] En-Nūr, 35.

[6] El-Ḥidžr, 42.

[7] Ṣād, 82–83.

[8] El-Ḥadždž, 26.

[9] El-A‘rāf, 73.

[10] El-Džinn, 19.

[11] En-Nūr, 35.

[12] El-En‘ām, 125.

[13] El-Bekare, 115.

[14] Fāṭir, 10.

[15] El-Muzzemmil, 6.

[16] El-Isrā’, 1.

[17] El-Kadr, 3.

[18] Et-Tekvīr, 1.

[19] El-Kaṣaṣ, 88.

[20] Osim u nekim srcima, koja prekrivaju strasti.

[21] Op. prev.: Ovdje se misli na srčani vid (el-baṣīra) i na spoznaju o Njegovoj egzistenciji.

[22] Zrake prve svjetiljke spuštaju se prema dolje, dok se zrake druge svjetiljke uzdižu prema gore.

[23] Bilježe ga Eṭ-Ṭaberānī i Ebu Ja‘lā od ‘Imrāna ibn Huṣajna.

[24] Op. prev.: U ovom smislu, tevfik od Allaha svome robu jeste da mu pomogne u izbjegavanju lošeg i da mu olakša činjenje dobra.

[25] Merjem, 71.

[26] En-Naḥl, 16.

[27] Es-Ṣāffāt, 6.

[28] El-Mulk, 5.

[29] El-Ḥidžr, 42.

[30] En-Nās, 6.

[31] El-A‘rāf, 201.

[32] El-Mulk, 5.

[33] En-Nūr, 35.

[34] El-Mudžādele, 22.

[35] El-Ḥidžr, 9.

[36] El-‘Ankebūt, 69.

[37] El-A‘rāf, 55.

[38] En-Nāzi‘āt, 40.

[39] Ez-Zumer, 54.

[40] El-Enfāl, 46.

[41] En-Naḥl, 114.

[42] Eṭ-Ṭūr, 48.

[43] Nije prisutan ovaj tekst u izvorima koji se nalaze kod nas.

[44] El-Bekare, 40.

[45] La ilahe illallah.

[46] El-A‘rāf, 58.

[47] El-Bekare, 261.

[48] Ez-Zumer, 10.

[49] El-Furkān, 60.

[50] En-Nebe’, 6.

[51] El-Bekare, 29.

[52] Tā-Hā, 55.

[53] Er-Ra‘d, 17.

[54] El-Furkān, 48.

[55] El-Muddessir, 4.

[56] El-A‘rāf, 57.

[57] Jūnus, 57.

[58] El-Mudžādele, 22.

[59] El-En‘ām, 54.

[60] Al-Anbijā’, 50.

[61] Kāf, 9.

[62] El-Isrā’, 82.

[63] El-Fuṣṣilet, 41–42.

[64] El-Ḥašr, 61.

[65] El-En‘ām, 122.

[66] El-Bekare, 26.

[67] Bilježi Muslim, od Ibn Omera.

[68] Bilježe Ibn Madždže i Tirmizi, od Ibn Mes‘ūda.

[69] Ālu ‘Imrān, 103.

[70] El-Mu’minūn, 20.