Sura Et-Tekāsur je mekanska sura, ima osam ajeta, objavljena je poslije sure El-Kevser. Cilj ove sure, a Allah najbolje zna, jeste da ukaže na određene uzroke propasti čovjeka. Upravo, početak sure ukazuje da čovjek pohlepno sakupljajući imetak, prepuštajući se pri tome dunjaluku i uživanju na njemu, ide ka svojoj sopstvenoj propasti. Kako navodi Vahidi u svom Esbābu-n-nuzūlu (najpoznatijem djelu o povodima objavljivanja Kur’ana) ova sura se odnosi na dvije kurejšijske familije čiji su se prvaci sporili oko toga ko je brojniji. Međutim, usljed nezadovoljstva jednih nakon što se ispostavilo da su brojniji oni drugi, dolazi prijedlog da se broje mrtvi. Jednostavno, išlo se do te mjere da su posjetili mezarje i brojali svoje mrtve. Radilo se o familijama Benu Abd Menaf i Benu Sehm.

U jezičkom smislu riječ tekasur nosi značenje nadmetanja (u nečemo), prepirati se o broju, smatrati mnogobrojnim.

Komentatori Kur’ana su posvetili mnogobrojne stranice svojih komentara dočaravajući nam značenje ljudskog nadmetanja.

Klasični mufessiri Kur’ana, uglavnom, navode slična kazivanja o značenju tekasura (navode iste ajete, hadise, služe se sličnom argumentacijom). Tako poznati mufessir Taberi u svom tefsiru Džami’u-l-bejan, značenje tekasura vidi u ljudskoj želji za preimućstvom. On navodi riječi Katade: „Neki ljudi, nadmećući se govore: ‘Imamo više imetka od tih i tih’ a nisu primjećivali da svaki dan neko od njih preseli na onaj svijet. Tako mi Allaha nisu prestali biti u tom stanju sve dok nisu svi pomrli.’“ On također veli: „Govorili su: ‘Imućniji smo od tih i tih ljudi’ sve dok nisu radi toga umrli u zabludi.“. نحن أكثر من بني فلان، وبنو فلان أكثر من بني فلان، ألهاهم ذلك حتى ماتوا ضلالاً U Taberijevom tefsiru čitamo riječi Mutarref bin ‘Abdullah Eš-Šuhajra koji prenosi da je njegov otac došao Poslaniku,a.s., u trenutku dok je on učio suru Et-Tekasur. Poslanik, a.s., je tada rekao: „Sine Ademov, tebi od ovog svijeta ne pripada do ono što si pojeo i tako uništio, ono što si obukao i poderao i ono što si podijelio kao sadaku i sačuvao za onaj svijet.“ ابنَ آدم، ليس لك من مالك إلا ما أكلت فأفنيت، أو لبِست فأبليت، أو تصدّقت فأمضيت.

Ubejj bin Ka‘b veli: „Sljedeće Poslanikove riječi smatrali smo Kur’anom (sve dok nije objavljena sura Et-Tekasur). Kada bi sin Ademov imao dvije doline pune imetka, poželio bi da ima treću dolinu. Ljudsku utrobu ne može napuniti do prašina. A Allah prima pokajanja onih koji Mu se kaju.“.لو أن لابن آدم واديين من مالٍ، لتمنى وادياً ثالثاً، ولا يملأ جوفَ ابنِ آدم إلا التُّراب، ثم يتوب الله على من تاب

Poznati mufessir Ibn Kesir, tumačeći drugi ajeti-kerim sure Et-Tekasur (حَتَّىٰ زُرْتُمُ الْمَقَابِرَ), veli da ljude konstantno zaokuplja nadmetanje u umnožavanju imetka, da više imetka i djece steknu. To im odvraća pažnju od onog svijeta te ih takav osjećaj proganja dok ne pomru.

Prema tome, u svim klasičnim tefsirima nalazimo vrlo zanimljiva i bremenita značenja prva dva ajeta sure Et-Tekasur, kao na primjer: zaokuplja vas nadmetanje imecima i djecom, sve dok ne umrete i u kabure pokopani ne budete. Oni redovito naglašavaju da je to put čovjekove propasti jer želja za nadmetanjem odvraća ga od onoga što bi ga stvarno trebalo zanimati (ako ikako razmišljamo o onome svijetu, ahiretu, koji u svom imenu na arapskom jeziku ukazuje da dolazi na kraju - ahireh).
Pod tekasurom - nadmetanjem i umnožavanjem se misli na ono što zaokuplja od Allaha,  وهو التكاثر بما يشغل عن الله. Izraz elhākum u ovoj suri je specifičan za ono što zaokuplja od zikrullaha, spominjanja Allaha i spremanja za ahiret. Ako se, pak, dunjaluk koristi za spominjanje Allaha, onda dunjaluk nije pokuđen i tada on nije zabava. Zbog toga je u hadisu rečeno: الدنيا ملعونةٌ ملعون ما فيها إلاّ ذكر الله وما والاه „Dunjaluk je proklet. Prokleto je sve što je na njemu osim spominjanja Allaha, zikrullaha i onoga što je njemu u službi.“

Mufessiri Kur’ana primjećuju da nisu precizirane stvari koje zaokupljaju ljudsku pažnju na ovome svijetu, u smislu nabrajanja onoga šta zaokuplja, naprimjer, zaokuplja vas nadmetanje u tome i tome. Kur’anski izraz u suri Et-Tekasur je općenit, kako bi se pod njim podrazumijevalo sve ono što ovaj izraz može označavati i to je stilogenije (ebleg). Tada misao ide na mnogo strana, kao na primjer: Zaokuplja vas od zikrullaha, od razmišljanja o (Smaku svijeta) i spremanju za taj dan i spremanju za taj dan, i tako dalje. ولم يقل: ألهاكم التكاثر عن كذا، بل تركه مطلقاً؛ ليدخل تحته جميع ما يحتمله اللفظ، فهو أبلغ؛ لأنه يذهب فيه الوهم كُلَّ مذهب، أي: ألهاكُم عن ذكر الله، وعن التفكًّر في أمور القارعة، وعن الاستعداد لها، وغير ذلك. هـ. (el-Bahru-l-medīd, Ibn Adžībe)

Ono što želimo ovdje ukazati, onoliko koliko smo kadri svojim znanjem, jeste današnje značenje tekasura. Naime, koji su to vidovi današnjeg međusobnog nadmetanja, odnosno, šta je to što ponajviše danas zaokuplja čovjekovu pažnju odvraćajući ga od vjere u uzvišenog Allaha? Ako pozornije posmatramo današnju situaciju, prekomjerne ljudske želje koje su puki izrazi zabave i igre (lehv ve le’ib), njihove težnje u vidu pohlepe i isticanja u imetku, broju djece, u znanju, časti i dostojanstvu, zaista se pitamo šta je današnji tekasur i koje je njegove značenje i manifestacije? Ako imamo na umu da se ljudi danas sve više povlače u sebe, udaljuju se jedni od drugih, jednostavno, izgubljen je osjećaj međusobne solidarnosti, možemo napraviti link između neutaživih ljudskih želja i poriva (rekli bismo, današnjih tekasura) s neminovnim posljedicama od kojih smo već neke nabrojali. Evo konkretne posljedice: mi kao vjernici zaduženi smo djeliti milostinju, sadaku. Koliko-toliko ispunjavamo tu dužnost. Međutim, u svijetu današnjeg takasura zaboravljamo na osnovno islamsko pravilo - osmijeh je sadaka. To smo izgubili u međusobnim komunikacijama. Ko nas više pita šta je s nama iako je sasvim primjetno da baš nije sve u redu. A kamoli da ga interesira da nam matrijalno pomogne! Ovo su očite posljedice naše zaokupljenosti dunjalukom. Počesto smo u situaciji kada ljudi iz tih razloga, sasvim svjesno i savjesno prešućuju istinu. Evo jednog primjera u tom kontekstu. Ljudi neće da kaže ni ono šta misle, niti javno posvjedočavaju istinu pred svojim pretpostavljenim, šefom ili direktorom iz bojaznosti da će im biti uskraćene pohlepne i neutažive želje koje su postale njihov neodvojivi dio. Ljudi jednostavno neće da vlastiti komoditet žrtvuju za Istinu. Šta nam nedostaje? Nedostaje nam iskrenosti. Onaj koji nema iskrenosti u srcu, širi neiskrenost u svom okruženju. U konačnici, niko nije osvojio dunjaluk, a dunjaluk je svakog (ko se upuštao u borbu) pobjedio. Čovjekovim spuštanjem u mezar ostavlja ga dunjaluk, prijatelji (koji su ga lažno bodrili u borbi), rodbina, uža porodica, a samo ostaju dobra djela i istinska spoznaja o sebi.

Jedno je sigurno, postoji neutaživa žeđ današnjeg čovjeka za međusobnim nadmetanjem. Samo što danas još fizički ne prebrojava svoje mrtve kako bi se i tim hvalisao. Nadmetanje u imetku, u znanju, u porijeklu je odlika današnjeg čovjeka. Ta osobina je prisutna u tolikoj mjeri da se ne odvaja od ljudi do zadnjeg momenta života na ovome svijetu. Kako kaže Poslanik, a.s.: „Čovjek stari i oronjava, ali dvije osobine uz njega ostaju: pohlepa i nada u dug život.“ (Buhari i Muslim)

Zanimljiva je činjenica da je prije ove sure u Kur’anu stoji sura El-Kari’ah koja govori o Smaku svijeta. Završetak te sure se odnosi na one čije će boravište biti vatra. Sura Et-Tekasur nastavlja kazivanje o onima koji su izgubljeni.

Sljedeća tri ajeta sure Et-Tekasur (3, 4 i 5) kazuju o pogubnosti ljudske želje za nadmetanjem i prekomjernim gomilanjem imetka upozoravajući nas na opreznost. Zadnja tri ajeta (6, 7 i 8) ukazuju nam na razloge zašto ne valja da ljudska duša bude preokupirana onim što će je odvesti s Pravoga puta. Kur’an ovdje govori o dvije vrste znanja (‘ilma) koja će čovjeku posvjedočiti sve navedene činjenice s početka ovog komentara (عِلْمَ الْيَقِينِ i عَيْنَ الْيَقِينِ);

Posljedice prvog كَلَّا(ne valja tako), očiglednost kur’anskog upozorenja da ne valja tako živjeti i djelovati na dunjaluku, da nas tolikom silinom imetak obuzima, vidjeti ćemo pred smrt ili u samom kaburu, kao vele pojedini mufessiri Kur’ana. Dok posljedice drugog ne valja tako - كَلَّا, drugog kur’anskog upozorenja i ukazivanja na sve loše posljedice takvog stanja, vidjet ćemo na mahšeru.

Posebno prevodioci daju suptilna značenja kur’anskih termina ‘ilmu-l-jekina i ‘ajnu-l-jekina, pa su tako prevodioci na bosanski jezik različito preveli te termine. Po jednima prvo je pouzdano znanje a drugo se odnosi na viđenje očima (Duraković). Drugi opet pod prvim pojmom vide znanje jamačno dok drugo sagledavaju u očiglednom viđenju (Karić). Korkut je to preveo u značenju sigurnog i očiglednog (sa)znanja. Asad, naprimjer, prvo sagledava kao čvrsto i izvjesno razumijevanje a drugo viđenje okom izvjesnosti. U Kur’anu (El-Hidžr, 99; El-Vaki’a, 95; El-Hakka, 51), spomenut je i treći termin, hakku-l-jekin.

Ilmu-l-jekin je ubjeđenje na osnovu znanja. Otuda, pojednostavljeno kazano, to je znanstveno znanje pomoću kojeg znamo za nešto ili da nešto postoji. Ajnu-l-jekin je osvjedočeno znanje koje postižemo kada vidimo nešto svojim očima. To je očigledno znanje. Hakku-l-jekin je osvjedočenost u onome što se vidi, a koje dolazi nakon kušanja znanja. A da li se ovako pojednostavljeno značenje može primijeniti na kur’anske stavke u kojiima se spominju navedeni pojmovi je sasvim relevantno pitanja. Timprije što je Božiji naum sadržan u ajeti-kerimima u svoj punoći poznat samo Uzvišenom i Veličanstvenom Allahu. To pravilo uvijek imamo na umu prilikom svakog našeg nadnošenja nad sveti kur’anski tekst.

Posebno sufijski tefsiri skreću pažnju na ove termine govoreći o različitim vrstama čovjekovog viđenja. Prvo viđenje se odnosi na viđenje srcem a drugo je viđenje okom. Inače, pod terminom el-jekīn podrazumijevamo ono znanje uz koje onaj ko ga posjeduje nimalo ne sumnja o onome šta zna. Ilmu-l-jekin je ono znanje koje se javlja kao posljedica dokaza; ajnu-l-jekin je ono za šta se posjeduju dokazi a hakku-l-jekin je ono u šta smo se lično uvjerili. Otuda se u sufizmu kaže da je prvi jekin za razumom obdarene, drugi za učenjake a treći za one koji su spoznali (Kušejri). Primjera radi, naš odnos prema bilo kojem predmetu ima tri nivoa: prvi nivo je naše znanje o tom predmetu; drugi je i naše gledanje u dati predmet; treći je neposredno iskustvo s predmetom. Ako vjeru propitujemo kao znanje, pronalazimo tri osnovna pojma unutar kojih se pojavljuju tri različita duhovna stupnja vjere: iman el-ilmijj (stupanj prosvjetljenja koje se otkriva u svijetlu svetog i svjetovnog znanja); iman el-ajnijj (iman koji se pojavljuje pod vidom čiste gnoze, unutarnje spoznaje); iman et-tahkikijj (pojavljuje se u svijetlu najviše duhovne spoznaje poznate pod imenom božanske mudrosti (el-hikma el-ilahijja).

U kontekstu ovoga trebali bismo razmatrati i nivoe znanja (ilmu-l-jekin i ajnu-l-jekin) koji su spomenuti u suri Et-Tekasur.

Razi veli: „Ovaj ajet je veliko upozorenje ulemi - učenjacima, jer ukazuje na to da ako je postignuto pouzdano znanje (jekin) o onome kolika je mahana tekasura, nadmetanja u monoštvu, ostavili bismo nadmetanje i hvalisanje. Iz ovoga proizilazi da onaj ko nije napustio tekasur - nadmetanje i hvalisanje nije ni postigao pouzdano i sigurno znanje (jekin). Pa teško svakom alimu - učenjaku koji po svom znanju ne postupa. I još jednom teško njemu.“
: الآية تهديد عظيم للعلماء، فإنها دلّت على أنه لو حصل اليقين بما في التكاثر من الآفة لتركوا التكاثر والتفاخر، وهذا يقتضي أنَّ مَن لا يترك التكاثر والتفاخر لا يكون اليقين حاصلاً له، فالويل للعالم الذي لا يكون عاملاً، ثم الويل له

Ilmu-l-jekin, spomenut u petom ajetu sure Et-Tekasur, jeste upozorenje da ne valje pohlepno težiti za povećenjem a to je jasno onima koji mogu shvatiti razumjevanjem čvrstim (كَلَّا لَوْ تَعْلَمُونَ عِلْمَ الْيَقِينِ)

Ovakvo razumijevanje ilmu-l-jekina je sasvim prihvatljivo ako sljedeći ajet (لَتَرَوُنَّ الْجَحِيمَ), u kojem se spominje džehennemska vatra, razumijevamo kao očiti razlog zašto ne valja pretjerano voljeti nadmetanje. Drugim riječima kazano, šesti ajet možemo razumijevati kao džehennem na Zemlji izazvan pogrešnim načinom života. Asad nudi vrlo zanimljivo razmišljanje. Na primjer, današnja želja mnogih sila za ekonomskim rastom i moći neminovno je dovela čovječanstvo u bezizlaznu situaciju (prirodne katastrofe, čovjek je izgubio osjećaj za duhovnu orijentaciju, sveden je na materiju i tako dalje). Sve je to džehennem na Zemlji pretjeranog tekasura kojeg možemo vidjeti.

Ajnu-l-jekin je oko izvjesnosti kojeg mnogi mufessiri vezuju za onaj svijet, preko izravnog, nesumnjivog uvida u stvarnu narav prošlih djela. Naime, tek tada će čovjek uvidjeti neizbježnost patnje koju čovjek donosi sebi pogrešnim i rasipničkom upotrebom darovanih blagodati - ni’meta. U tom smislu, zadnja dva ajeta sure Et-Tekasur nose značenje da ćemo na kraju vidjeti svu užasnost Džehennema posredstvom ajnu-l-jekina (ako ga već ne vidimo ili ne možemo vidjeti ovdje) / ثُمَّ لَتَرَوُنَّهَا عَيْنَ الْيَقِينِ /. Jer tog Dana svi ćemo biti pozvani na odgovornost za ono što smo učinili s ne’imom u značenju blagodati a po nekima i dar života (ثُمَّ لَتُسْأَلُنَّ يَوْمَئِذٍ عَنِ النَّعِيمِ).

Kako bilježe tefsiri u svojim komentarima ajeta (primjerice u Bahru-l-medīdu), zaista, svako će odgovarati: ...pa će nevjernik biti pitan s prijekorom i poniženjem zbog toga što je činio širk prema Onome Koji mu je blagodati davao, a vjernik će biti pitan o tome kako je zahvaljivao na blagodatima (، فالكافر يُسأل تبكيتاً وتوبيخاً على شِركه بمَن أنعم عليه، والمؤمن يُسأل عن شكر ما أنعم عليه. هـ);

U hadisu se navodi: „Uzvišeni Allah veli: ‘Za tri blagodati neću pitati svog roba da li je na njima zahvaljivao, a za ostalo hoću; kuću u koju se sklanja, ono od hrane što njegovu kičmu drži uspravnom i odjeću koja pokriva njegova stidna mjesta’.“ (يقول الله تبارك وتعالى: ثلاث من النعم لا اسأل عبدي عن شكرهن، وأسأله عما سواه: بيت يكنُّه, وما يُقيم به صلبه من الطعام، وما يُواري به عورَته من اللباس)

Blagodate na ovom svijetu treba ispravno koristiti. Uzmimo primjer hrane. Pripremanje i konzumiranje hrane, njeno uzimanje zazivajući Ime Božije, zahvaljivanje nakon uzimanja hrane su postupci koji nam osiguravaju da ne budemo pitani za slasnost dotične hrane, da se poslužimo riječima Poslanikovih ashaba.

Poslanik, a.s., je kazao: „Oko dvije blagodati mnogi ljudi se zavaravaju, zdravlja i slobodnog vremena.“ (Buhari).

Upravo sura Et-Tekasur upućuje nas na onaj svijet. Muhammed,a.s., je pitao svoje ashabe: „Zar ne može svako od vas proučiti hiljadu ajeta dnevno?!“

Na komentar njegovih ashaba, a ko bi to mogao baš svaki dan proučiti hiljadu ajeta, Poslanik ih poučava:

„Zar ne može svako od vas proučiti jednom (suru) Et-Tekâsur - Nadmetanje?!“ (bilježe Hâkim i Bejhekî, prenoseći ga od hazreti Ibn Omera).

A Allah najbolje Zna (Allahu a’lamu)

 Autor: Mr. Rifet Šahinović

Glasnik br. 11-12, 2012