Propisi o tejemumu
Propisi o tejemumu prema hanefijskom mezhebu

Tejemum[1] će uzeti musafir i svaki onaj koji je izvan naselja zbog udaljenosti od vode jednu milju do koje bi mogao doći ili zbog bolesti pa se boji da se bolest neće pogoršati ili usporiti ozdravljenje, ili zbog straha od neprijatelja i krvoločne životinje, žeđi ili nedostatka opreme. Tejemum se uzima na tvarima zemljanog porijekla[2] kao što je prašina, pijesak i krečnjak,[3] zatim kreč, surma, fosfor ili kamen makar bio bez prašine, nasuprot mišljenju Muhammeda (Allah mu se smilovao).
Ebu Jusuf insistira da se tejemum uzima na zemlji, tj. prašini ili pijesku, a dozvoljeno je i na predmetima od gline po izboru, što je suprotno Ebu Jusufom mišljenju.
Uvjet za tejemum je i nemogućnost da se upotrijebi voda stvarno ili da se tako tretira, zatim čista površina zemlje,[4] da sve predviđeno kod tejemuma bude obuhvaćeno kao i nijet.
Nijet je potreban radi namjere činjenja kakva ibadeta koji ne bi bio valjan bez ove čistoće. Kada bi nevjernik uzeo tejemum radi islama, njemu ne bi bio dozvoljen namaz[5], za razliku Ebu Jusufa (Allah mu se smilovao). Za tejemum nije uvjet definirati da li se uzima radi abdesta ili potrebnog kupanja.
Način uzimanja tejemuma je da čovjek dotakne rukama zemlju pa ih otrese, a onda potare njima svoje lice, zatim ponovo dotakne zemlju i potare svakim dlanom spoljašnji dio druge podlaktice[6] i njezin unutarnji dio sa laktom. Ovako se tejemum uzima i u slučaju potrebe kupanja[7] i uzimanja abdesta, i kad žena ima menstruaciju i poslije porođaja.
Tejemum se može uzeti i prije namaskog vremena. Njime se može klanjati sve što se želi, i farz i nafila, isto kao sa abdestom.
Tejemum je dozvoljeno uzeti kada se čovjek boji da mu neće proći dženaza namaz[8] ili bajram na samom početku. Tako isto će se primijeniti[9] kada je neko uzeo abdest i izgubio ga u času kada je počeo klanjati. Ovo se protivi mišljenju njih dvojice, imama Ebu Jusufa i Muhammeda, a nije dozvoljeno zbog straha da će proći džuma namaz ili dnevni namazi.
Tejemum će pokvariti sve ono što kvari abdest.[10] Tejemum će pokvariti i to kada čovjek bude sposoban da upotrijebi vodu koliko je potrebno za čišćenje. Ako bi on pronašao vodu dok je u namazu, namaz bi mu bio pokvaren, međutim, ako bi pronašao vodu poslije klanjanja, namaz će biti uredu.
Ako bi putnik zaboravio vodu u svome prtljagu i klanjao sa tejemumom, on neće ponoviti namaz. Međutim, Ebu Jusuf kaže da će on ponoviti namaz ako vrijeme nije isteklo.
Lijepo je za onoga ko se nada da će naći ili doći do vode da odgodi namaz do pred istek vremena toga namaza. On je obavezan da traži vodu ako misli da je ona blizu, odn. da je udaljena do jedne galve(oko 185 m)[11], a u protivnom, nije.
Čovjek je dužan i da kupi vodu ako ima sredstava za to[12] i ako se prodaje primjerenom cijenom; u protivnom, on nije obavezan. Ako njegov prijatelj putnik ima vode, on će zamoliti za vodu, a ako ga ovaj odbije, on će uzeti tejemum. Ako uzme tejemum prije traženja[13] ili ako je nekome potrebno kupanje dok je u gradu, ali strahuje od hladnoće, njemu je dozvoljen tejemum, suprotno mišljenju imama Ebu Jusufa i Muhammeda.
Ne mogu se istovremeno spajati abdest i tejemum.[14] Ako je veći dio organa sa ranama, uzet će se tejemum; u protivnom, oprat će se zdravi, a potrati ranjeni dio.
Autor: Ibrahim Halebi
[1] Tejemum filološki znači namjera, a šeriatski se misli dotaći gornji čisti sloj zemlje i njegovu upotrebu uz posebnan način radi činjenja kakva dobra djela, ibadeta. Tejemum je jedna od posebnosti ovog ummeta.
Tejemum je zamjena za vodu kod abdesta i kupanja zbog jednog od dva razloga i to samo sa jednim od njih dva: ukoliko nema vode u pustinji ili naselju, ili ako voda bude bila daleko koliko jednu milju ili više u odlasku i povratku, a milja iznosi 1848 m, a misli se pod tim po običaju domet koji se može vidjeti. Pod ovim se misli na nedostatak vode, odn. nemogućnost njezine upotrebe s obzirom da je ima malo, da je potrebna za piće i kuhanje ili pojenje stoke; ili ako se blizu vode nalazi neprijatelj, kradljivac, krvoločna životinja ili vatra, što bi se moglo protumačiti da bi čovjeka izvrglo neugodnostima ako bi se približio toj vodi u čijem je susjedstvu taj neprijatelj; ili ako i ima vode, ali ne postoji mogućnost da se dođe do nje, kao npr. da je ona u dubokom bunaru, a čovjek nema kofe sa sobom, a boji se da se spusti u bunar; ili ima vode, ali kod drugoga koji bi je prodao uz visoku cijenu, a voda se po običaju po toj cijeni ne prodaje.
Drugi razlog za tejemum je kada postoji kakva bolest koja sprječava upotrebu vode, kao što su osjetljivost kože čovjeka, kakav ekscem ili groznica, ali kada mu to preporuči stručni ljekar musliman, ili kada preovlađuje mišljenje samog bolesnika da bi mu uporeba vode izazvala štetu i tegobu, pojačala time bolest ili odgodila ozdravljenje zbog upotrebe vode. Uzvišeni Allah kaže: a ako ste bolesni ili na putu ili ako ste izvršili prirodnu potrebu ili ako ste se sastajali sa ženama, a ne nađete vode, onda rukama svojim čistu zemlju dotaknite (Kur’an: 5/6). Pod nedostatkom vode podrazumijeva se i strah zbog upotrebe hladne vode kod kupanja, a ne postoji mogućnost da se voda zagrije. Amr ibni As (Allah bio zadovoljan njime) kaže: “Polucirao sam jedne hladne noći u vrijeme borbe Zatu’s-selasil pa sam uzeo tejemum i klanjao sa ashabima sabah. Ashabi su to prenijeli Vjerovjesniku (alejhi’s-selam) i ja sam ga obavijestio o tome šta me je spriječilo da se ne okupam. Rekao sam mu da sam čuo kako Allah Uzvišeni u Kur’anu kaže: …i jedni druge ne ubijajte! Allah je, doista, prema vama milostiv (Kur’an: 4/29). Allahov Poslanik se nasmijao i nije mi rekao ništa.” (Prenose Ebu Davud i Hakim čiji je sened pouzdan; Fethu’l bari, I/385.)
Ibni Abass (Allah bio zadovoljan njima) kaže u vezi sa Allahovim riječima: “a ako ste … na putu (Kur’an: 6/5), ako neko bude ranjen na Božijem putu i kao takav bude džunup te se boji smrti ako bi se okupao, on će uzeti tejemum. (Prenosi Darekutni kao hadis mevkuh, tj. ne seže do Poslanika; međutim, Bezar veže taj hadis do Poslanika, a Ibni Huzejme i Hakim kažu da je ovaj hadis sahih; Bulugul - meram, str. 21.)
[2] Sve što može da spali vatra i što može da se pretvori u pepeo ne tretira se da je od zemlje, kao i sve drugo što se da kuhati i topiti.
[3] Ovdje je upotrijebljen termin nure, a znači kamen krečnjak i kamen koji je pomiješan sa nešto soli, kalcijuma i barijuma koje se upotrebljavaju za odstranjenje dlake. (Tako stoji u Mu’džemu’l-wesitu.) Gips i kreč su materije pomoću kojih se gradi i dozvoljeno je uzeti tejemum svim ovim. Tejemum se može uzeti na surmi, jer je i ona prašina, zemlja, ili na fosforu, tutiji (cink i kalaj), na crvenoj zemlji glini, na bijeloj i crnoj zemlji, na zidu od blata, na plemenitom kamenju kao što su dijamanti, topas, na grnčariji i ako je napravljena od čiste gline makar bila bez prašine. Čak i kad bi dotakao rukama po glatkom kamenu dozvoljeno je.
[4] To na osnovu riječi Uzvišenoga: a ako ne nađete vode , onda rukama svojim čistu zemlju dotaknite (Kur’an: 5/6), tj. ono što je na površini zemlje. Kod tejemuma je potreban i nijet, jer je tejemum slabiji od abdesta, jer tejemum ne važi kada postoji mogućnost upotrijebiti vodu ili kad se odstrani ono što je sprječavalo upotrebu vode prošlo jer zemlja nije stvorena radi čišćenja u svojoj osnovi, pa je zbog toga i potreban nijet da bi se potiranje njome ostvarilo čišćenje, a nijet je namjera činjenja kakva ibadeta koje ne bi bilo valjano bez čišćenja kao što su namaz, sedžda kod učenja Kur’ana i tavaf oko Bejtullaha.
[5] Jer nevjernik nije sposoban za nijet, a rekli smo da je nijet uvjet tejemuma (Ed-Durr 39).
[6] Tejemum ima dva bitna elementa: potrati lice i obje ruke uključujući tu i laktove, jer je tejemum zamjena za abdest kod potiranja po licu i rukama, pa je onome koji zamjenjuje potrebno da obavi što je moguće više ono što zamjenjuje. Ibni Omer (neka je Allah zadovoljan njima) kaže da je Poslanik (alejhi’s-selam) rekao: “Tejemum se sastoji od dva dodira: dodir za potiranje lica i dodir za potiranje obiju ruku do iza lakata.” (Prenosi Darekutni a hadiski eksperti smatraju da je hadis sahih. Tako se navodi u Bulugu’l-meram, str. 20; ovaj hadis prenose Hakim i Bezzar od Džabira, a od Ibni Abbasa prenosi Ebu Davud, a hadis Ebi Umame prenosi Taberani.)
Imam El-Hatabi kaže: Svođenje tejemuma na dvije šake je najpouzdanija verzija, a nužnost potiranja podlaktica sliči abdestu i najprimjerenije analogiji. Ajni kaže da je Allah uvjetovao kod abdesta pranje triju organa tijela i potiranje glave na samom početku ajeta. Kod tejemuma se dva dijela tijela ne uzimaju u obzir, a ostala su samo dva koja su bila i kod abdesta. Lice i ruke se spominju radi izostanka druga dva organa, jer kad ne bi bilo to ne bi bio ni razlog spominjati ih, jer se njihov tretman bazira na abdestu (El - Binaje, I/303-305).
[7] Forma tejemuma je uvijek ista. Nema nikakve razlike da li se tejemum uzima u zamjenu za abdest ili za kupanje. Ebu Hurejre (Allah bio zadovoljan njime) prenosi da su neki ljudi došli iz pustinje Poslaniku (alejhi’s-selam) i rekli: “Mi živimo u pijesku tako rečeno tri ili četiri mjeseca, pa dešava se da među nama bude i onih koji su džunup, i onih žena sa menustracijom, i onih poslije porođaja, i ne možemo da nađemo vode.” Nato im Poslanik (alejhi’s-selam) odgovori: “Imate zemlju!” U drugoj verziji stoji: “Imate površinu zemlje!” (Prenose Ahmed, Bejheki, Ishak, Ebu Ja’la i dr.; El -Binaje , I/309.)
[8] Jer se ta dva namaza ne mogu klanjata na kaza i ako prođu, nema zamjene. Međutim, džuma namaz, ako prođe, ima zamjenu - podne. Namaz nekog vremena klanjat će se u slijedećem namaskom vremenu ako prođe; zbog toga tejemum nije dozvoljen osim za dženazu namaz i bajram kada postoji bojazan da će proći, jer za njih nema nadoknade, ne mogu se naklanjati. Ibni Abbas (Allah bio zadovoljan njima) kaže: “Kada se plašiš da će ti proći dženaza namaz, a ti nisi sa abdestom, uzmi tejemum i klanjaj.” (Prenosi Ibni Ebi Šejbe, III/305; svi prenosioci su oni na koje se oslanja Muslim osim Mugirea, ali i on se uzima za dokaz; Tahavi u djelu Šerhi meani’l-Asar, I/52.)
[9] Tj. kada neko pristupi bajram - namazu sa abdestom, a onda ga izgubi, i takvom je dozvoljeno da uzme tejemum da bi upotpunio taj namaz, jer strah da neće proći namaz postoji pošto je bajramom velika stiska pa ga je možda nešto zadesilo što je pokvarilo namaz. Ovo u slučaju kada se čovjek boji da neće stići imama u namazu, prije nego što on završi namaz. Međutim, ako se ne boji, nije mu dozvoljen tejemum na osnovu saglasnosti svih učenjaka (Medžme’a, str. 41)
[10] Tj. tejemum kvari sve ono što kvari abdest, a što je ranije spomenuto, kao i kad čovjek primijeti vodu, a postoji mogućnost da je upotrijebi. Ovo se odnosi na onoga ko je uzeo tejemum zbog nedostatka vode. Tejemum će biti pokvaren i kad iščezne opravdanje za nj, tj. kada nestane onoga što je sprječavalo da se uzme abdest ako je ta zapreka bila stvarna ili pravna, kao što je ranije rečeno.
[11] A galva je 300 aršina ili 184, 8 metara. U protivnom, on nije obavezan da traga za vodom, nego je lijepo ako se nada da je može pronaći; u protivnom, neće ni tragati. Ako bi tamo bio neko koga bi mogao pitati ima li vode, a on uzeo tejemum i klanjao bez pitanja, zatim ga ovaj obavijesti da ima voda, dotični će ponoviti namaz, a ako ga ne obavijesti, neće obnoviti namaz.
[12] Tj. raspolaže sredstvima koja pretiču njegovu potrebu. U slučaju da nema sredstava da kupi vodu ili se voda ne prodaje primjerenom cijenom ili uz minimalnu povišicu, onda on nije obavezan da kupi vodu za sredstva, jer upropaštavanje sredstava je kao upropaštavanje sama sebe.
[13] Dozvoljava se uzeti tejemum prema mišljenju Imama Ebu Hanife (Allah mu se smilovao), jer čovjek, prema Imamovu shvatanju, neće biti sposoban zahvaljujući sposobnosti drugoga i on nije obavezan da se ponižava traženjem. Abdest i gusul su kod njega na istom nivou. Ebu Jusuf i Muhammed (Allah im se smilovao) kažu: On će tražiti vodu, posebno kad je u nekom gradu, jer voda je po običaju u izobilju u gradu bez poteškoće. Onaj kome je potrebno kupanje, ali nije našao mjesto gdje bi zagrijao vodu a boji se bolesti ako bi se okupao hladnom vodom, uzet će tejemum radi namaza i drugih ibadeta. Bit će čist sve dok ne nađe toplu vodu i okupa se njome. Pronalazak tople vode pokvarit će njegov tejemum, a ne voda općenito, a Allah najbolje zna.
[14] Jer bi to značilo spajanje onoga što je zamijenjeno i onoga čime je zamijenjeno. Ako je više organa koji se peru ranjeno, uzet će se tejemum, jer ako je nešto u većini, onda se tretira kao da je sve, a ako većina nije ranjena nego je zdrava oprat će se ono što je zdravo, a mesh učiniti ono što je ranjeno.
Napomena: Ako je rana na ruci čovjeka i on ne može da uzme abdest ili da se okupa, on je obavezan da zatraži pomoć drugoga. A ako ne može da nađe nikoga ko bi mu pomogao, on će uzeti tejemum i neće obnoviti namaz.
Onaj koga boli glava i ne može da mesh učini po glavi sa njega otpada obaveza mesha po glavi.
Čovjek odsječenih ruku i nogu, kad bi imao i ranu na licu, klanjat će bez čišćenja i neće obnavljati namaz. Kada bi postojala prepreka od strane ljudi da se koristi voda za abdest pa uzeo tejemum i klanjao, dužan je obnoviti ako iščezne ta zapreka, a ako ne istekne, neće.
Zatvorenik će klanjati sa tejemumom. Međutim, ako je u gradu gdje po običaju ima dovoljno vode, on će ponoviti namaz; u protivnom, neće.