Propisi o hajzu[1] i nifasu:

To je krv koju ispušta maternica punoljetne žene, a nije bolest. Hajz traje najmanje tri dana i tri noći.[2] Prenosi se od Ebu Jusufa da hajz traje najmanje dva dana i veći dio trećeg dana, a najviše deset dana. Ako bude trajao manje od najmanjeg broja dana ili više od najvišega, onda je to istihada.[3] Boje koje se primjećuju[4] u periodu hajza osim čisto bijele[5] smatraju se hajzom. Isto tako smatra se i povremena čistoća[6], a to je kada se ona pojavi između dva krvarenja u jednom periodu hajza.

Hajz sprječava klanjanje namaza i post, ali će post napostiti,[7] sprječava ulazak u džamiju, tavaf, približavanje prekrivenim dijelovima tijela, dok Muhammed kaže da sprječava približavanje samo spolnom organu žene. Onaj koji smatra da je dozvoljeno općiti sa ženom koja ima hajz smatra se nevjernikom.[8] Ako prestane krv nakon deset dana, dozvoljen je spolni akt bez kupanja.[9] Ako prestane krv prije tog vremena, nije dozvoljeno općenje dok se ne okupa ili ne prođe jedno cijelo vrijeme jednog namaza bez krvarenja. Ako krv prestane mimo njenog običaja nije dozvoljeno toj ženi općiti pa makar se i okupala.

Najmanji period čistote žene je petnaest dana, a nije definiran duži period osim ako to žena ne ustanovi po običaju kada joj se javlja hajz, redovno i stalno.[10] Ako krvari duže od svoga običaja[11] i ako to pređe deset dana, taj višak se smatra istihadom; u protivnom, smatrat će se hajzom. A ako je žena prvi puta dobila menstruaciju[12] i to prelazi deset dana, tih deset dana smatra se hajzom, a ostalo istihadom.

Nifas[13] je krv koja uslijedi nakon rađanja djeteta i ona se tretira kao i hajz.[14] Ne postoji odredba za manji vremenski rok, a za veći je četrdeset dana,[15] a ono što primijeti trudnica za vrijeme trudnoće i kod porođaja prije nego što iziđe veći dio djeteta smatra se istihadom, a ako krvarenje prijeđe najduži rok, a ona po običaju ima ustaljeno trajanje,[16] taj višak koji prijeđe četrdeset dana je istihada. U protivnom ono što prelazi najviši broj dana je samo istihada.

Period ustaljenja i vrijeme promjene ustanovljava se i kod hajza i nifasa jednom pojavom, prema učenju Ebi Jusufa, i prema ovome se donosi fetva, a i kod jednog i kod drugog (Ebu Hanife i Muhammeda) potrebno je uobičavanje.

Nifas kod blizanaca (tev’emejn)[17] počinje od prvog djeteta, dok Muhammed misli suprotno, a prestaje idet kod rađanja drugoga na osnovu konsenzusa.

Sikt (nedonošče) [18] koje se pojavi nakon formiranja pojedinih dijelova djeteta smatra se da je dijete i njegova majka tretira se kao da je porodilja. Razvod braka vezan za dijete se time odstranjuje i prestaje 'iddet.

Krv istihade[19] je kao stalno krvarenje i ono ne sprječava namaz, niti post, niti polno općenje.

Mustehada,[20] žena koja krvari i svaka druga osoba kod koje teče mokraća ili ima proliv, ili izliv krvi, puštanje vjetra ili stalno krvarenje, ili osoba koja ima ranu koja ne zacjeluje, svi oni uzimat će abdest za svaki namaz, a trajat će za vrijeme jednog namaza i klanjat će tim abdestom u to vrijeme sve što žele, farz i nafilu. Sa istekom ovog vremena bit će pokvaren abdest[21]. Zufer (Bog mu se smilovao) kaže da će abdest biti pokvaren sa ulaskom u drugo vrijeme namaza, a Ebu Jusuf u bilo kom slučaju od ova dva mišljenja. Onaj koji uzima abdest za sabah namaz ne može tim abdestom klanjati poslije izlaska sunca, osim po mišljenju Zufera. I onaj koji uzme abdest po izlasku sunca klanjat će tim abdestom podne, suprotno Zuferu i Ebu Jusufu.

Onaj koji ima neku ispriku (uzur) je osoba kod koje ne protekne nijedno vrijeme nekog namaza a da se ta isprika od koje ona pati ne nalazi tokom cijelog tog vremena.

Autor: Ibrahim Halebi

 

[1] Hajz filološki znači curenje, tečenje. Tako se kaže da je kotlina protekla kada njome voda poteče, a hajz terminološki znači i krv kako to kaže autor, a i Kuduri kaže da je hajz krv koju ispušta maternica žene, ali ne kao znak bolesti, niti trudnoće, niti klimaksa. Hajz je nešto što je Uzvišeni Allah propisao Havi i njezinim kćerima. Ibni Abbas (neka je Allah zadovoljan njime) kaže: “Hajz je počeo kod Have (Allah joj se smilovao) nakon što je Adem izbačen iz Dženneta.” (To prenosi Hakim pouzdanim senedom.)

[2] Enes (neka je Allah zdovoljan njime) kaže: “Najkraći rok hajza je tri dana, a najduži deset dana.” (Prenosi Darimi u poglavlju Babu ekalli’l-hajz, I/172. Tu se spominje da je Abdullah ibni Darimi pitao: “Hoćemo li to tako prihvatiti?” On kaže:” Da, ako je to običaj kod žene.” Ovo ukazuje da je ovaj hadis-eser sahih, autentičan prema mišljenju Darimija.)

Prenosi se da je rekao Usman ibni Ebi As (neka je Allah zadovoljan njime): “Kada hajz traje više od deset dana tada se to tretira kao krvarenja poslije hajza - mustehada, žena će se tada okupati i klanjati (Darekutni); Bejheki nakon što je prenio ovaj hadis kaže da sened ovog hadisa nije loš; u ovom poglavlju susreće se i hadis Ebi Umamea koga prenosi Taberani u svome Mu’džemu, zatim hadis Vasila ibni Eska koga prenosi Darekutni, hadis Mu’aza ibni Džebela koga prenosi Ibni Adi, hadis Ebi Se’ida Hudrija koga prenosi Ibni Dževzi u djelu El 'Ilelu’l-mutenahije, hadis Aiše koga navodi Ibni Dževzi u djelu Et-tahkik, hadis Umi Seleme (neka je Allah zadovoljan njome) koja kaže: “Žena izlijeva krv i Poslanik (alejhi’s-selam) reče: “Neka pogleda koliko je dana i noći krvarila svakog mjeseca pa neka ostavi taj period vremena svakog mjeseca, a onda neka se okupa i klanja.” Poslanik (alejhi’s-selam) odgovorio joj je, navodeći broj noći i dana, ne pitajući koliko je kod nje trajao hajz prije toga; najviše može da traje deset dana, a najmanje tri dana. (Ovaj hadis prenose Ahmed, Ebu Davud i Nesai; Imam Kemaluddin ibni Humam kaže u svojoj velikoj knjizi Fethu’l-Kadir fi šerhi kitabi’l-hidaje: “Naš mezheb potvrđuje više hadisa koje prenosi više ashaba na različite i brojne načine, i ti hadisi pojačavaju jedan drugoga, mada svaki ovaj hadis ima u sebi ponešto i slabosti, ali kad svi hadisi nešto govore, to nije kao da ga govori jedan hadis, mada su među verzijama ovih hadisa neke verzije sahih.” Ovo je dovoljno kao dokaz, posebno u procjeni vremena i postupka, što je bolje da se po tome postupi, nego po priči i govoru koji se prenose od neukih žena. Ništa nije dozvoljeno ostaviti bez dokaza, a onda kaže: “Mi se i pored ovoga nismo zadovoljili onim što smo rekli, nego to pojačavaju hadisi - eseri koji se prenose od ashaba (neka je Allah zadovoljan njima) u ovom poglavlju,” a onda je on i naveo sve te hadise.) Kuduri kaže: “Slično našem mišljenju prenosi se od Omera, Alije, Ibni Abasa, Enesa ibni Mes’uda i Osmana ibni Ebi’l-Asa (neka je Allah zadovoljan njima). Nije zabilježeno drugačije mišljenje pa je dužnost to slijediti. (El-Binaje, 1/378-381, Ilau’s-sunen, 1/247), a Allah najbolje zna.

[3] Istihada je ime za krv koja teče iz vene spolnog organa žene, koja se javlja poslije najkraćeg ili najdužeg perioda hajza pa i najdužeg perioda nifasa (porođaja).

[4] U periodu hajza boje krvi su crvene i crne. Te dvije boje su hajz na osnovu zajedničkog suda. Isto tako, puno žutilo kod ove osobe, zeleno, slabo žutilo, zamućeno i boje slične zemlji, po našem sudu je hajz. Razlika između tog dvoga je da zamućenost naginje ka bjelini, dok boja zemlje i prašine naginje ka crnoj boji (Medžme’u’l-ehur, 52).

[5] Oslobođena robinja Aiše (neka je Allah zadovoljan njome) kaže da je rekla: “Žene bi slale Aiši (neka je Allah zadovoljan njome) uloške na kojima su bili pamučni čepovi žute boje kao posljedica krvi hajza i pitale o namazu. Aiša im je odgovorila: “Nemojte žuriti dok ne vidite bijel povez.” Želi time reći da je prestao hajz i da su čiste. (Prenosi Abdurrezak, a navodi i Buhari u svom Sahihu kao hadis mualek /dio hadisa/.) Termin diredže koji je u tekstu upotrijebljen je mala korpica ili tašna u koju žena stavlja svoj nakit i kozmetiku. Osnov te riječi je nešto što je zamotano, opleteno i stavlja se u stidnicu deve, a za termin kursuf Ebni Esir kaže da je to pamuk, a drugi kažu da je kursuf krpa ili komad pamučnog platna itd. kojeg žena stavlja u svoj spolni organ da bi provjerila da li je ostao koji trag hajza ili nije. (Vidi Medžme’a bihari’l-enwar, II/163 i El-Binaje, I/384.) Termin kassa, koji je ovdje također upotrijebljen, slično bijelom pranju koje ističe kod žena na kraju krvarenja je kao znak da su čiste, drugi kažu da znači nešto drugo. (Ovo se navodi u djelu El-Binaje.)

[6] Tj. ne uvjetuje se stalno tečenje krvi kod hajza u njegovom cijelom periodu. Tako npr. kada bi krv tekla dva ili tri dana pa prestala, to se sve smatra hajzom osim u slučaju da prestane i ne vraća se poslije tri dana pa nadalje.

Napomena: Ako bi bio običaj da hajz kod neke žene traje sedam dana i ona primijeti da krv teče do deset dana, period hajza u tom slučaju kod nje će biti deset dana, jer trajanje perioda kod hajza ustanovljuje se, po običaju, na osnovu jedne pojave. Prema tome običaj žene kod hajza mijenja se iz perioda u period zbog zamora, bolesti, posla ili nečeg drugoga. Ako žena čiji je običaj bio da hajz traje sedam dana primijeti krv i poslije toga do deset dana pa i dalje, to znači da ona ostaje prema svom običaju njezinog trajanja hajza, jer hajz ne prelazi deset dana. Ovo što prelazi sedam dana smatra se da je krv kao posljedica istihade.

U prvom slučaju žena neće naklanjavati namaze koje je izostavila poslije sedam dana sve do deset dana, jer se smatra da ona kao takva ima hajz. U drugom slučaju žena će naklanjati namaze koje je ostavila u periodu od sedam do deset dana jer proističe da je ona ostala u okviru svoga običaja kod hajza. Ta krv koju je ona primijetila poslije sedam pa do deset dana smatrat će se istihadom, a istihada ne sprječava da se klanja namaz niti da se posti niti bilo šta drugo što je zabranjeno ženi kad ima hajz i nifas kao što će biti kasnije objašnjeno.

[7] Tj. napostit će propuštene dane jer je post godišnji gost i ženi neće biti teško da nadoknadi te dane u toku jedne godine makar isprekidano u više navrata. Namaz ona neće nadoknaditi jer se hajz ponavlja svakog mjeseca i ženi bi bilo teško da nadoknađuje namaze za cijelu sedmicu ili više dana svakog mjeseca. Sve poteškoće dokinute su u islamu, hvala Allahu! Prenosi se od Muaze, kćerke Abdullaha Adevija, da je rekla: “Pitala sam Aišu (neka je Allah zadovoljan njome) šta je razlog pa da žena koja ima hajz nadoknađuje post, a ne naklanjava namaz. Aiša upita: “Jesi li ti haridžijka?” Ona joj odgovori: “Nisam haridžijka, nego pitam.” Aiša joj na to reče: “I mi smo imale to, pa nam je bilo naređeno da nadoknadimo post, a nije da nadoknadimo namaz.” (Prenose Buhari i Muslim, a i ostali autori Kutubu’s-sitte.) Ajni, nakon što je naveo verzije ovog hadisa i spomenuo ko ga sve navodi, objašnjava termin hururije koji je ovdje upotrijebljen, da to znači grupu pristalica haridžija koja je pripadala jednom naselju udaljenom oko dvije milje od Kufe, manje ili više, gde su se prvo sastali i suprotstavili Aliji (neka je Allah zadovoljan njime). On nastavlja i kaže da se govorilo da oni misle da žena koja ima hajz mora naklanjati namaze i da su insistirali na tome. Toliko su insistirali na vjerskim pitanjima da su u tome prekoračili svaku granicu i izašli iz vjere. (El-Binaje, I/391).

[8] Smatra se nevjernikom onaj koji dozvoljava općiti sa ženom dok je u takvom stanju jer je zabrana općenja ustanovljena kategoričkim tekstom. Uzvišeni Allah kaže: Pitaju te o mjesečnom pranju. Reci: To je neprijatnost. Zato ne općite sa ženama za vrijeme mjesečnog pranja (Kur’an: 2/222). Ko uradi to, a zna da je zabranjeno, učinio je grijeh koji se otkupljuje teobom koja ima i svoje uvjete, zatim mora da da sadaku u vrijednosti jednog dinara (tadašnje vrijednosti) ako je to bilo na početku pojave hajza, odn. pola dinara ako je na kraju. Analni odnos je haram imala žena mjesečno pranje ili bila čista. (Medžmeu’l enhur, 53).

[9] Dozvoljeno je općiti prije kupanja jer hajz ne prelazi deset dana. Međutim, i u ovom slučaju lijepo je okupati se na osnovu odredbe jednog kiraeta u Kur’anu: I ne prilazite im dok se ne okupaju (Kur’an: 2/222), tj. dok se ne očiste, a očistit će se kupanjem, da bi se izbjeglo ono što je sporno. Navode se stavovi Šafija, Malika, Ahmeda i Zafera, a on je hanefija, da nije dozvoljeno općiti sa ženom dok se ne okupa.

Ako prestane krv manje od deset dana, tada nije dozvoljeno općiti dok se ne okupa, jer krv ponekad teče, a ponekad prestane. Na osnovu toga insistira se na kupanju da bi se dala prednost prestanku krvi, ili isteku vremena koje traži kupanje i klanjanje namaza, jer namaz već postaje, u njezinom slučaju, obaveza. Žena se tada smatra da je pravno čista i tada je dozvoljeno približavanje supruzi (Medžme’a 54). Ako krv prestane prije nego što je njezin običaj, tada nije dozvoljeno približavanje ženi i ako se ona okupa, jer je ona stvarno u hajzu, kao što smo rekli, da se ne uvjetuje da joj krv teče cijelog perioda hajza, ali se ona ipak mora okupati, klanjati i postiti za svaki slučaj. Ako krv prestane prije isteka tri dana, žena će uzeti abdest i klanjati namaz u posljednjem vaktu, jer krv ponekad može da bude i istihada.

[10] Tj. kada kod žene traje krvarenje, onda je potrebno da to uzme za svoj običaj i odredi vrijeme kada se čisti. Neki kažu da hajz kod žene traje tri dana svakog mjeseca, a ostalo je čista. Drugi kažu da čistota žene traje do dva mjeseca i na tome je donijeta fetva jer je to lakše i za samog muftiju i za žene (Medžme’a 54).

[11] Tj. ako žena po običaju dobije hajz u određeno vrijeme i primijeti krv i poslije njezinog uobičajenog perioda, pa ako ta krv prijeđe deset dana, onda je do deset dana hajz, a ono što prijeđe deset dana - istihada. Ako krvarenje traje duže od njezinog običaja do deset dana, onda se njezin običaj krvarenja mijenja na deset dana na osnovu onoga što smo ranije rekli da se vrijeme hajza i nifasa ustanovljava jednom pojavom.

[12] Tj. kada je dobila prvo krvarenje i prelazi preko deset dana onda je od samog njezinog početka to trajanje period njezinog hajza je deset dana jer hajz ne prelazi deset dana, a ako prelazi deset dana, onda je istihada i ona se sama po sebi definira, a Allah najbolje zna.

[13] Mutarrizi iznosi u svom rječniku Mugrib da je riječ nifas infinitiv od nufiset, a to je žena porodilja. Terminiloški, nifas znači krv koja se javlja poslije rođenja djeteta, a izvedena je iz termina da maternica ispušta krv ili ispušta biće u značenju djeteta (El-Binaje 1/424).

[14] Saganaki kaže: “Propisa hajza (mjesečnog pranja) ima dvanaest; kod osam učestvuje i hajz i nifaz; četiri se odnose samo na hajz, a ne i na nifas. Tih osam odredaba zahtijevaju: ostavljanje namaza bez naklanjavanja, ostavljanje posta sa napošćavanjem, zabrana ulaska u džamiju, zabrana tavafa Bejtullaha, zabrana učenja Kur’ana, zabrana doticanja Mushafa, zabrana spolnog općenja. Osma odredba je kupanje kad prestane krvarenje. Preostale četiri odredbe odnose se na hajz: istek ideta, istibra, punoljetstva i razlikovanje između razvoda braka prema sunnetu i prema bed’i (traženje razvoda braka kada je žena u menzesu) itd. (El-Binaje, I/389).

[15] Ne može se odrediti prestanak nifasa u sahat ili pola sahata, nego se određuje sa prestankom krvi. Šejhu-l-islam Serahsi kaže u svojoj knjizi El-Mebsut: "Naši istomišljenici složili su se da je najmanji period nifasa od časa kada žena rađa i vidi krv pa do prestanka krvi. Poslije prestanka krvi žena posti i klanja. U tome nema razlike između naših stavova.” Umi Seleme (Allah bio zadovoljan njome) kaže: “Žene bi u vrijeme Poslanika (alejhi’s-selam) sjedile nakon porođaja četrdeset noći i premazivale bi lice šafranom.” (Prenosi Hakim i kaže da je lanac prenosilaca sahih, njega prenosi i Darekutni i Bejheki u svojim Sunenima, a ne prenosi ga Buhari i Muslim.) Umi Seleme (Allah bio zadovoljan njome) kaže: “Allahov Poslanik je definirao vrijeme za žene koje imaju nifas četrdeset dana.” (Ovo prenose Ebu Davud, Tirmizi i Ibni Madže; o ovome prenosi se hadis i od Enesa (Allah bio zadovoljan njime) kod Ibni Madže, a hadis koga prenosi Osman ibni Ebi As (neka je Allah zadovoljan njime) navodi Hakim u svom Musteredeku, a hadis Aiše (neka je Allah zadovoljan njome) navode Darekutni i dr. Vidi El- Binaje, I/229 i Nasbu’r-raje, I/204.)

[16] Tj. ako potraje krv duže vremena od četrdeset dana, taj duži period bit će istihada. Žena će postupiti prema svome običaju, a ako traje do četrdeset dana, smatrat će se da je nifas do četrdeset dana, jer je to običaj, ustanovljenje perioda trajanja kao i kod hajza, tj. ustanovljuje se jednom pojavom, a Allah najbolje zna.

[17] Dvoje djece između kojih nije prošlo od rođenje više od šest mjeseci.

[18] Pobačaj prije nego što je formirano dijete. Ako se pojave neki njegovi organi, npr, prst, nokat, kosa, nos, ruka i noga, njegova majka će se u tom času tretirati kao da je u nifasu. Tada se primijenjuje i razvod braka ako njezin muž kaže: “Ako ga rodiš, ti ćeš biti otpuštena.” Ako bude bila prije otpuštena, time prestaje njezin ‘iddet, prestaje sa pobačajem bez obzira koliko kratak bio period između talaka (razvoda) i rađanja. Allah Uzvišeni kaže: trudne žene čekaju sve dok ne rode (65/4).

[19] Ajni kaže: “Istihada je izvedena forma od riječi hajd, a kaže se istihadati'l-mer’e kada krv kod nje teče poslije tih dana i ona je tada mustehada, a šeriatski se ovaj termin upotrebljeva za krv koja teče u periodu koji je manji od najmanjeg perioda hajza ili teče nakon od najdužeg perioda hajza, kao i najdužeg perioda nifasa (El-Binaje, I/377). Istihada nastaje kod žene kad postane punoljetna; ako se javi kod djeteta koje nije punoljetno, to je nešto što nije uredu, što je bolest, pa se ne može nazvati hajzom niti istihadom. Od Hamne kćerke Džahša prenosi se da je bila žena kod koje se javljala istihada i da je njen muž tada polno općio s njom. (Prenosi Ebu Davud i dr.) Na drugom mjestu on kaže: Umi Hubejš bila je žena kod koje se javljala istihada i da je muž spolno općio. (Prenosi Bejheki, a vidi više u El-Binaji I/409.)

[20] Svi drugi poput osobe koja ima istihadu, a koje ne mogu da čuvaju abdest zbog neke bolesti, zbog izbijanja krvi kad nije vrijeme hajza niti nifasa i tečenje mokraće, zbog slabosti mjehura ili neke druge bolesti, puštanje vjetrova, kada čovjek ne može to da zadrži zbog nekakve bolesti, zatim tečenje krvi iz rane tako da ne prestaje, krmelj ili suze iz očiju i sve drugo što izlazi zbog neke bolesti popraćene bolom, svi ovi se tretiraju onima koji imaju ispriku (sahib-i uzur) kada je u pitanju abdest. Za svakog od njih potvrđuje se isprika kada mu protekne jedno puno namasko vrijeme, a bolest ne prestaje za to cijelo vrijeme. Takva osoba će se smatrati da ima opravdanje (uzur), ona će ostati takva cijelo vrijeme dok se ne izliječi dok ne bude proteklo jedno puno namasko vrijeme u kojem se ne javlja takva bolest, a Allah najbolje zna.

Osoba koje imaju ovu ispriku (uzur) uzimat će abdest za svako namasko vrijeme, tj. uzimat će abdest kod ulaska svakog pojedinog namaza osim ako abdest ne bude prekinut zbog nekog drugog uzroka. Kada istekne vrijeme jednog namaskog vakta, prestaje vrijednost abdesta.

Aiša (neka je Allah zadovoljan njome) kaže da je došla Fatima kćerka Ebi Hubejša Poslaniku (alejhi’s-selam) i upitala: “Allahov Poslaniče, ja sam žena u istihadi. Ne mogu da se očistim, pa da li da ostavim namaz?” Poslanik joj kaže: “To je izljev krvi i nije hajz, nemoj klanjati za vrijeme hajza, a onda se okupaj i uzimaj abdest za svaki namaz, i ako kapa krv na prostirku” (Ibni Madže, I/46, to prenosi i Ebu Davud bez dodatka “i ako kapa krv”, a i Ahmed; Ibni Kudame spominje u djelu El-Mugni verziju: “Žena koja je u istihadi uzimat će abdest za svaki namaski vakat.” Tako isto prenosi i Ebu Hanife (Allah mu se smilovao) i kaže: “Žena koja je u istihadi uzima abdest za svaki namaski vakat” jer se računa po namaskom umjesto izvršenja ibadeta, radi olakšice, i na tom se i gradi sud. Vidi više u djelu El-Binaje, I/308, 416-417).

[21] Tj. bit će pokvaren abdest osobe koja se smatra da ima ispriku (uzur) sa istekom vremena jednog namaza kao što će biti i pokvaren prije toga ako nastupi kakav drugi uzrok u bilo koje vrijeme koje kvari abdest.

Napomena: Ajni kaže: “Žena koja krvari, odn. ima istihadu, povezat će snažno svoj spolni organ, bilo pamukom ili kakvim drugim komadom platna, da bi spriječila prljavštinu ili je smanjila, osim ako joj šteti takvo povezivanje.” Tako je Zejd ibni Sabit imao problema sa mokraćom i liječio se svim što je mogao, i kada bi ga mokraća nadvladala, uzeo bi abdest i ne bi mario ukoliko bi puštao mokraću i ukvasio odijelo. Omer (Allah bio zadovoljan njime) klanjao bi, a iz rane mu je lila krv. (Prenose Ahmed i Darekutni.) U djelu Zehira stoji: Kada žena začepi spolni organ i spriječi krvarenje, neće izgubiti abdest prema jednom kazivanju. U djelu Havi stoji: Neće izgubiti abdest, ne spominjući razilaženje po tom pitanju. U djelima El-Mebsutu i El-Muhitu i drugim djelima se kaže: Kada bude poprskano ili uprljano odijelo krvlju, žena je obavezna da to opere ako je sigurna da je neće uprljati po drugi put čak i ako ga ne bi oprala, ako bi ta količina bila veća od jednog drahma, nije dozvoljen namaz. Ako pranje nije korisno zato što je krv po drugi put uprlja bit će joj dozvoljen namaz. To nije potrebno prati sve dok traje uzur. Slično tome postupa se i sa mokraćom koja bez prekida kapa ili rane koja teče. U djelu Muhit stoji: “Ako slučajno to zadesi čovjeka izvan namaza, on će to oprati, jer je u stanju da počne klanjati dotični namaz u čistom odijelu. Međutim, u toku namaza, on nije u stanju da se sačuva toga, i otpada od njega ova obeveza.”

U djelu El-Havi stoji: “Ako povez sprečava tečenje krvi neće kvariti abdest i abdest je valjan sve dok se ne izgubi abdest na drugi način. Ako se osuši krv na zavoju tretira se tečnom” Muhammed ibni Mukatil Razi govorio bi o krvi i slično njoj, da se odijelo mora oprati u takvom slučaju pri svakom vremenu jednog od namaza i to jedan put isto kao što se mora i uzeti abdest jedan put za jedan namaski vakat. Drugi učenjaci misle da mu nije potrebno to, a po našem mišljenju, nije potrebno promijeniti ni povez niti oprati krv, niti se podaprati za svako namasko vrijeme zbog poteškoće. (El-Binaje, I/418-419).