Farz je kod kupanja izaprati usta i nos[1] i oprati ostalo tijelo.[2] Trljanje tijela nije farz.

Sunnet kod kupanja je: oprati ruke, spolni organ, prljavštinu ako je ima, uzeti abdest osim pranja nogu, obuhvaćena mjesta pranjem tri puta i, na kraju, oprati noge, ali ne na mjestu gdje se stajalo prilikom kupanja ako se tu sakupljala voda.

Žena nije obavezna da raspliće svoje pletenice niti da ih kvasi ako je skvašen korijen kose.

Farz je kupati se nakon ejakulacije koja je jako izbila i sa strastima, pa makar to bilo u snu kada se je rastavila, a nije izašla,[3] nasuprot Ebu Jusufu (Allah mu se smilovao). Potrebno je kupanje i kada se čovjek probudi i primijeti vlagu, a ne sjeća se sna,[4] makar to bila i mezija nasuprot Jusufa (Allah mu se smilovao). Farz je okupati se i kod penetracije [5] spolnog organa i makar ne došlo do ejakulacije ni kod jednog ni kod drugog učesnika. Farz je okupati se i poslije menstruacije i nakon ležanja poslije porođaja (nifas), ali ne poslije pojave mezije i vedije[6] niti poslije polucije bez vlage.

Sunnet je okupati se radi džume[7], dvaju Bajrama[8] oblačenja ihrama[9] i boravka na Arefatu.[10]

Okupati mrtvaca je vadžibu’l-kifaje[11], vadžib je da se okupa i osoba koja je primila islam, a bila nečista, u protivnom, okupati se je mendub.[12]

Nije dozvoljeno onome ko nema abdesta doticanje Mushafa[13] bez omota koji je rastavljen, a ne koji je vezan za Kur’an. Nije lijepo (mekruh) ga je uzimati rukavom. Ne može se doticati ni novčić na kome je upisana neka sura, osim u kesi. Džunup nema pravo ni da uđe u džamiju osim u nuždi[14] niti da uči Kur’an[15] pa makar se radilo manje od jednog ajeta osim u vidu dove i zahvale. Takvoj osobi dozvoljeno je da zikr čini, da subhana i da dovu uči.

Žena sa menstruacijom i u određenom periodu poslije porođaja (nifas) tretira se isto kao i džunup osoba.[16]

Čišćenje je dopušteno vodom općenito kao što je kišnica,[17] izvorska voda, bunarska voda, voda iz kotlina i mora. Ako čista stvar izmijeni neko svojstvo vode, kao što je zemlja, šafran, mješina, sapun, ili zaudaranje zbog ustajalosti dozvoljeno je čistiti se njome.

Ali ne može se koristiti voda za čišćenje koja je izmijenila svoja prirodna svojstva[18] mnoštvom lišća, ili je nad njom nadvladalo nešto drugo, ili zbog kuhanja kao što je šerbe, sirće, đulijak, kuhanje mohuna i čorba.

Ne može se koristiti voda za čišćenje koja je količinski mala, a u koju je upala prljavština (nedžaset)[19] sve dok ne bude bila lokva čiji jedan kraj neće pokrenuti to što je čini nečistom pokretanjem drugog kraja ili ako voda nije manja od deset lakata puta deset, a njezina dubina tolika da se ne može dohvatiti zemlja prilikom uzimanja vode šakom. Tekućom se smatra voda koja nosi slamku. Takvom vodom se čovjek može čistiti sve dok ne primijeti trag prljavštine koja se manifestira u boji, okusu i mirisu.

Upotrijebljena voda (mau’i-musta'mel) je čista, ali ne i čisteća, i to je odabrano mišljenje. Ebu Hanife smatra da je takva voda jako nečista, a Ebu Jusuf da je manje nečista. To je voda koja je upotrijebljena radi obrednog čišćenja[20] (ibadeta), uzimanja abdesta ili kupanja, nasuprot Muhammedu (Allah mu se smilovao). Voda postaje upotrijebljena kada se odvoji od tijela, a neki kažu kada se ustali na nekom mjestu. Kada bi čovjek džunup zaronio u bunar nenamjerno, bez nijeta, kažu da bi i voda i čovjek, prema shvatanju Imama Ebu Hanife, bili nečisti, a najvjerovatnije da je čovjek čist, a voda, po Imamovu shvatanju, upotrijebljena. Kod Ebu Jusufa (Allah mu se smilovao) situacija je ista, i jedno i drugo su na istom stepenu, a po mišljenju Muhammeda (Allah mu se smilovao) čovjek je čist, a i voda je čisteća.

Smrt onoga što živi u vodi[21] neće onečistiti vodu, kao što su: riba, žaba i rak, kao ni ono što nema prepoznatljivi vlastiti krvotok, kao insekti, muha, osa i akrep.

Svaka sirova koža[22] kada se uštavi, odn. učini, postaje čista osim kože čovjeka zbog njegove plemenitosti, kože svinje zbog nečistoće svinje u cjelini, kože slona kao i krvoločne životinje, a Muhammed (Allah mu se smilovao) misli, kao što je koža svinje.

Kažu ono što se da očistiti štavljenjem, čišćenjem, da se očisti i klanjem;[23] tako isto i meso će postati čisto iako se ne jede.

Dlaka krepanoga,[24] njegove kosti, žile, rog i kopita, su čisti, također i dlaka čovjekova i njegove kosti pa je zbog toga dozvoljeno i klanjati makar prijeđe koliko jednu drahmu (određenu težinu).[25]

Mokraća onoga čije se meso jede je nečista. Muhammed (Allah mu se smilovao) je suprotnog mišljenja. Ta mokraća se ne može koristiti ni za lijeka.[26] Ebu Jusuf (Allah mu se smilovao) ima suprotno mišljenje.

Voda će se iz bunara iscrpati kad upadne neka nečist, ali ne zbog balege deve,[27] fuškije i balege govečeta, ako nije mnogo, a ni zbog izmeta goluba[28] i vrapca. U tom slučaju voda će se smatrati čistom.

Kada se zna kada je upala nečist u bunar, smatrat će se da je voda nečista od tog vremena, a ako se ne zna, onda od prije dan i noć ako se životinja koja je upala nije naduhla ili raspala, a ako se naduhla ili raspala, onda je voda nečista od prije tri dana i tri noći. Imam-i Jusuf i Muhammed kažu: Voda je nečista od časa kada je to primijećeno.

Iscrpat će se iz bunara dvadeset do trideset srednjih kofa ako je uginulo nešto poput miša, vrapca ili otrovnog guštera, a iscrpat će se od četrdeset do šezdeset kofa ako je uginulo nešto poput goluba, kokoši ili mačke, a iscrpat će se sve ako je upalo nešto poput psa, ovce ili čovjeka,[29] ili se životinja naduhla ili raspala u bunaru.

Ako nije moguće iscrpati toliko vode iz bunara, iscrpat će se ono što ima u njemu. Fetva je donijeta da se iscrpa 200-300 kofa i što bude više od srednje kofe, obračunat će se. A drugi kažu da se uzima u obzir kofa svakog bunara koja se koristi.

Ostatak vode iza čovjeka kada se napije i ostatak iza konja kada se konj napije i svega onoga čije se meso jede, smatrat će se čistom vodom. Ostatak nalokane vode od strane psa ili svinje[30] kao i ostatak nalokane vode od strane krvoločnih životinja je nečist.

Ostatak nalokane vode iza mačke i kokoši koja je slobodna i luta, ptice grabljivice i drugih životinja koje stanuju po kućama, poput zmije i miša, smatra se odvratnim (mekruh).[31]

Ostatak nalokane vode od strane mazge i magareta je također sumnjiv. Njime će se uzeti abdest ako nema druge vode, a uzet će se i tejemum. Bilo šta da se prvo uradi od ovog dvoga, dopušteno je.

Znoj svake životinje tretira se kao i ostatak nalokane vode iza nje.

Ako čovjek ne nađe ništa drugo do sok od datule, on će uzeti tejemum, a neće uzeti time abdest, prema mišljenju Ebu Jusufa (Allah mu se smilovao), i na tome je i donijeta fetva. Prema mišljenju Imama, čovjek može uzeti abdest i sokom od datule,[32] a kod Muhammeda koristit će oboje (i abdest i tejemum).

Autor: Ibrahim Halebi

[1] Pranje usta i nosa kod kupanja su obaveza koja se mora izvršiti, a ne samo vjerovati. Ebu Hanife prenosi senedom: Osman ibni Rašid- Aiša bintu Udžred - Ibni Abbas (Allah bio zadovoljan njima) koji kaže: “Kada se okupa džunup, a zaboravi isprati usta i nos, neka ponovo uzme abdest i izapere usta i nos.” (Ovo prenosi Hafiz Talha ibni Muhammed u svome Musnedu vežući to za Ebu Hanifu; ovo prenosi i Hasan ibni Zijad u svom Musnedu vežući to također za Ebu Hanifu: tako stoji u Džamiu’l-mesanid, I/267; sve njegove ravije su pouzdane; ovo navodi i Darekutni, 1/43, također preko Ebu Hanife njegovim senedom do Ibni Abbasa, a vezano za džunupa koji je zaboravio izaprati usta i nos kaže: “Izaprat će usta i nos i ponovit će namaz;” dopuna ovih riječi je u Ilau’s- sunen, I/130-135, i El - Binaje I/158.)

[2] Uzvišeni Allah kaže: A ako ste džunubi, onda se okupajte (Kur’an: 5/6). Alija (Allah bio zadovoljan njime) kaže: “Onaj ko ostavi neoprano mjesto koliko jedna dlaka kod kupanja poslije džunupluka zaslužio je toliko i toliko vatre,” a onda dodaje: “A onda sam povratio i ponovo oprao glavu i ponovo vratio i ponovo oprao glavu i zatim ponovo oprao glavu,” a šišao je svoju kosu. (Prenosi Ebu Davud posljednji dio hadisa u poglavlju El-Gusul, ali ne definira hadis; u djelu El-Telhisu’l- habir spominje se da je sened autentičan, a prenosi se u verziji Ataa ibni Saiba od koga je prenosio hadis Hammad ibni Seleme prije nego je postao senilan pa miješao tekst, I/142.) Ovo znači da vodu mora dovesti i u korijen dlake kod brade i raščešljati kosu da bi voda došla do korijena. Isto tako, treba oprati pupak, brkove i obrve. Ako bi tijesto ostalo ispod nokata, onda nije dovoljno pranje. Isto tako, nije dovoljno pranje ako je lak na noktu, jer voda ne može da dopre ispod laka, za razliku od blata i kne kroz koje voda prolazi. Za ženu je dovoljno da voda dođe do korijena njezine kose, a nije nužno rasplesti pletenice na osnovu hadisa Umi Seleme (neka je Allah zadovoljan njome). Mudrost u svemu ovome jeste da je kosa čovjeka dopušteni ukras. Zbog toga mu je i dozvoljeno da je može i brijati, štaviše, sunnetom je to predviđeno kod skidanja ihrama, a ženi nije dozvoljeno da brije kosu sa glave ni u kom slučaju, pa ni kod skidanja ihrama, jer je kosa ukras žene (Medžma me’a zijade I/21). Allah najbolje zna.

[3] Ebu Jusuf smatra suprotno Ebu Hanifi i Muhammedu koji kažu: Pošto izazivanje strasti ulazi u obaveznost kupanja, onda se ona pojavila i kod ejakulacije i nije uvjet strast kod izlaska iz tijela. Ta razlika javlja se npr. kod osobe koja stegne svoj spolni organ kako bi smirila strast i sperma izađe bez strasti. Mora se okupati prema mišljenju dvojice, ali ne prema mišljenju Jusufa. Osoba koja ejakulira, a onda se okupa prije nego je mokrila ili spavala ili šetala pa joj se javi sperma, mora se okupati po drugi put po mišljenju Ebu Hanife i Muhammeda, a ne po mišljenju Jusufa, a ako izađe poslije spavanja ili mokrenja ili šetanja, nema potrebe da se ponovo kupa, složni su svetrojica u tome.

[4] Jer je čovjek kad spava nemaran i sperma se razvodni kada dođe u doticaj sa zrakom i nastaje poput mezije; tada je čovjeku potrebno kupanje za svaki slučaj.

[5] U početku islama muž i žena nisu se kupali ako su spolno općili, a nije došlo do ejakulacije, pridržavajući se riječi Poslanika (alejhi’s-selam); “Voda je od vode” (prenosi Muslim), a onda je to dokinuto i propisano kupanje kada dolazi do dodira spolnih organa čovjeka i žene makar i ne došlo do ejakulacije. Ebu Ala ibni Šuhajr kaže da bi Poslanik (alejhi’s-selam) dokidao neke hadise drugim hadisom poput derogacije u Kur’anu. Ebu Musa (neka je Allah zadovoljan njime) kaže: “Razilazili su se kod ovog pitanja jedna grupa muhadžira i ensarija, tako da ensarije kažu: “Nije obavezno kupanje bez ejakulacije,” tj. pojave tečnosti, a muhadžiri kažu: “Kada dolazi do miješanja spolnih organa muža i žene, potrebno je kupanje.” Tada Ebu Musa ustaje i kaže: “Ja ću vas osloboditi tog problema,” pa je ustao i zatražio prijem kod Aiše, pa mi je to dozvoljeno i rekao sam joj: “Majko vjernika, ja bih želio nešto da te pitam, ali se jako stidim.” Ona mi odgovori: “Ne stidi se da me pitaš za sve ono što bi ti pitao svoju majku koja te rodila, jer i ja sam tvoja majka.” Tada sam upitao: “Kada je nužno čovjeku da se okupa?” I ona odgovori: “Naišao si na stručnjaka,” i dodade, “Poslanik (alejhi’s-selam) je rekao: “Kada se čovjek spusti između njena četiri uda i spolni organ muškarca dotakne spolni organ žene, tada je potrebno kupanje” (Muslim u poglavlju Kitabu’l-hajd).

 Ajni (Allah bio zadovoljan njime) kaže: “To je stoga što dodir spolnih organa muška i ženska prouzrokuje izliv sperme, a katkad to čovjek ne primjećuje jer može da bude izliv u maloj količini. I tada se taj dodir spolnih organa smatra kao da je došlo do izliva.” On kaže također, da je većina učenjaka među ashabima, tabiinima i onim koji su živjeli poslije njih smatrala da je obavezno kupanje poslije dodira polnih organa iako nije došlo do ejakulacije. Ovo se prenosi od Aiše, majke pravovjernih, Ebu Bekra, Omer ibni Hattaba i drugih. To kaže i Ibrahim Naha’i, Sevri, Ebu Hanife, Šafi i Ahmed. U djelu El - Mugni od Ibni Kudame stoji: “Ubacivanje muškog spolnog organa u ženski spolni organ nameće obavezu kupanja” (El Binaje I/170). Omer je insistirao kod ljudi na ovome i oni su mu se pokoravali (Umdetu’l-kari, II/77).

[6] Mezija je prozirna bijela tečnost, a javlja se na spolnom organu muškarca poslije nadražaja. Mezija je nečist kao mokraća, nju je potrebno odstraniti pranjem, a poslije toga uzeti abdest ako čovjek hoće da čini ibadet za koji je potreban abdest. Alija (Allah bio zadovoljan njime) kaže: “Bio sam vrlo nadražljiv i stidio sam se da pitam Poslanika (alejhi’s-selam) s obzirom na njegovu kćerku pa sam naredio Mikdadu ibni Esvedu i on ga je pitao. Poslanik mu je na to odgovorio: “Oprat će svoj spolni organ, a onda uzeti abdest.” (Prenosi Muslim u Kitabu’l-hajd - Babu’l-mezijji.)

 Vedija je gušća tečnost koja se javlja poslije mokrenja. Ajni kaže da je vedija gušća mokraća koja nastupa poslije providne mokraće pa smatra da je ona sastavni dio mokraće. Ibni Mes’ud i Ibni Abbas kažu da poslije pojave vedije treba uzeti abdest (Bejheki, El - Binaje, I/120 i 183). Aiša (Allah bio zadovoljan njome) kaže: “Poslanik (alejhi’s-selam) je bio upitan od nekog čovjeka koji je našao vlagu, a ne sjeća se da je bilo šta sanjao. Poslanik kaže: “Neka se okupa.” Pitao je opet drugi koji kaže da je sanjao, a nije našao vlagu. Poslanik je odgovorio: “On nije dužan da se okupa.” Umi Sulejm kaže: “Je li i žena koja primijeti to obavezna da se okupa?" Poslanik je odgovorio: “Da, žene su kao i muškarci.” (Prenosi Ebu Davud i ne objašnjava valjanost hadisa, 1/95.)

[7] Tj. radi džume namaza svakome ko je obavezan da klanja džumu. Ovo je odabrano mišljenje Semure ibni Džundub (neka je Allah zadovoljan njime) koji kaže: “Poslanik je rekao: “Ko uzme abdest u petak radi džume - divno je to, a ko se okupa pa - kupanje je bolje.” (Prenosi Tirmizi i kaže da je hadis dobar.) Kupanje petkom je bila obaveza za svakog punoljetnog, a zatim je ta obaveza dokinuta i prebačena u nivo sunneta. Aiša (Allah bio zadovoljan njome) kaže: “Ljudi su obavljali svoje poslove, i kada bi odlazili da klanjaju džumu, odlazili bi onakvi kakvi jesu, pa im je bilo rečeno: Okupajte se!” (Ovo prenosi Buhari, a dopuna toga je u djelu El-Binaje, I/174.) To je zbog toga što je džuma svečani dan muslimana u kome se oni okupljaju radi namaza i da čuju hutbu, pa je sunnetom propisano kupanje da bi se odagnao neugodan vonj. Zbog toga je sunnet i upotrijebiti miris i misvak prilikom džume namaza, obući najljepše odijelo koje ima džematlija musallija, jer je to svečani dan.

 Neki ljudi iz Iraka pitali su Ibni Abasa (neka je Allah zadovoljan njima): “Da li ti smatraš da je kupanje radi džume vadžib?” On im odgovara: “Ne, nego je čišće i bolje za onoga ko se okupa, i ja ću vam prenijeti kako je došlo do kupanja. Ljudi bi radili, kaže Ibni Abbas, oblačili vuneno odijelo i nosili na sebi. Džamija im je bila tijesna, plafon nizak. Poslanik je jednog toplog petka istupio da uči hutbu, ljudi su se znojili u tom vunenom odijelu tako da su počeli puštati neugodne mirise, čime su uznemiravali jedni druge, i kada je Poslanik (alejhi’s-selam) primijetio taj vonj on je rekao: “O, narode, kada dođe ovaj dan (misli na petak), okupajte se!” (Prenosi Ebu Davud, I/57.)

[8] Ibni Abbas (Allah bio zadovoljan njime) kaže: “Allahov Poslanik bi se kupao radi Ramazanskog i Kurbanskog bajrama.” (Prenosi Ibni Madže osvrćući se na kupanje u vezi sa dva Bajrama, čiji je sened dosta pouzdan.) Abdullah ibni Omer (neka je Allah zadovoljan njima) kaže da bi se Poslanik kupao prilikom Ramazanskog bajrama prije nego porani na musallu. (Prenosi Malik u Muveti; ovaj sened je autentičan.)

[9] Zejd ibni Sabit (neka je Allah zadovoljan njime) kaže da bi se Poslanik (alejhi’s-selam) kupao radi oblačenja ihrama. (Prenosi Tirmizi i kaže da je hadis hasenun garib -dobar, ali nema druge verzije.) Ibni Abbas (Allah bio zadovoljan njime) kaže: “Poslanik (alejhi’s-selam) bi se okupao, a zatim bi obukao svoje odijelo, i kada bi došao do mjesta Zul-Hulejfa, klanjao bi dva rekjata, a onda uzjahao na svoju devu, i kada bi došao na Bejdau, obukao bi ihram radi hadždža. (Prenosi Hakim i kaže da mu je sened autentičan, ali ga Buhari i Muslim ne navode; I/447.) U hadisu u kome stoji da se Poslanik (alejhi’s-selam) okupao u svojoj kući to je bolje nego da se kupanje odgodi do Zul-Hulejfa gdje je mikat, jer postoji bojazan da ne dođe do otkrivanja sramnog dijela tijela ili da se primijeti sramni dio tijela kod osobe koja se ne zaklanja kod kupanja.

[10] Alija (neka je Allah zadovoljan njime) kaže da se Poslanik kupao u dane Bajrama, džume i Arefata i kada je htio da obuče ihram. (Prenosi Šafi u svom Musnedu, str. 42.)

[11] Tj. fardu’l-kifaje - kolektivna dužnost muslimana je da okupaju muslimana koji je umro. Fardu’l-kifaje je farz čitavom društvu, i ako to obavi neko, imat će nagradu, a onaj koji to nije uradio neće biti griješan.

[12] Ovo mu je potrebno radi namaza i ostalih dobrih djela koja, da bi bila valjana, uvjetuju čišćenje. Međutim, ako je neko primio islam a bio čist, za njega je to lijepo. Ovo izvlačimo na osnovu toga što je Sumame ibni Esal primio islam i Vjerovjesnik (alejhi’s-selam) mu je naredio da se okupa i klanja dva rekjata. (Prenosi Ebu Jeala, Ahmed i Bezar. Nevjerovanje nije nečistoća koja traži da se čovjek okupa; u protivnom, ne bi bilo dozvoljeno nevjerniku da uđe u džamiju, a njemu je dozvoljeno po našem mišljenju (Ilau’s-sunen, I/160).

[13] Uzvišeni Allah kaže: Dodirnut ga smiju samo oni koji su čisti (Kur’an: 56/79) tj. očistili se abdestom ili tejemumom kada postoji stvarna zapreka da ne može koristiti vodu. Hakim ibn Huzam (neka je Allah zadovoljan njime) kaže: “Kada me je Vjerovjesnik (alejhi’s-selam) uputio u Jemen, rekao mi je: “Ne dotiči Kur’an osim kada si čist!” (Prenosi Hakim i kaže da je sened autentičan, ali ga nisu naveli Buhari i Muslim; to spada u principe islama, Mustedrek, 1/397; ovaj hadis prenosi i Taberani u svome Mu’džemu i Darekutni i Bejheki u svojim Sunenima, Ahmed u svom Musnedu, a prenosi ga i Ibni Rahuvej, a njega donosi Malik u Muveti, zatim Abdurrezak u svome Musannefu u poglavlju Babu’l-hajd i u komentaru sure El-Vakia; prenosi ga od Abdurrahmana ibni Jezida govoreći: “Bili smo sa Selmanom, pa je izašao da obavi prirodnu nuždu, zatim se vratio i ja mu rekoh: “Ja Eba Abdillah, da si sa abdestom, možda ćemo te nešto pitati o ajetima iz Kur’ana, a on kaže: “Ja ga neću doticati, jer Kur’an mogu doticati samo čisti, i on nam je proučio ono što smo htjeli.” (Prenosi Darekutni i smatra da je autentično; ovo se prenosi i od Ibni Omera a bilježi ga Taberani u svome Mu'džemu i Darekutni i Bejheki, a također i od Osman ibni Ebi As; to bilježi Taberani u svome Mudžemu; vidi Nasbu’r-raje, I/194 i dalje.)

 Pouka: onaj ko je s abdestom može učiti Kur’an i doticati Mushaf. Onaj ko nije s abdestom može učiti Kur’an, ali ga ne može doticati. Džunup, kao i žena sa menstruacijom i za vrijeme određenog roka poslije poroda, nifasa, ne može učiti Časni Kur’an niti ga doticati, osim sa omotom koji je odvojen od njega. Što se tiče poveza Kur’ana kožom, ne može ga uzimati onaj ko je bez abdesta, jer se koža smatra sastavnim dijelom Mushafa. Ebu Arif Hemezani kaže: “Dođe Ali i uze abdest, opra usta i nos tri puta, opra ruke tri puta, opra podlaktice tri puta, zatim mesh učini po glavi i opra noge i reče: “Ovako sam vidio Vjerovjesnika (alejhi’s-selam) kako uzima abdest,” a onda prouči nešto iz Kur’ana i doda: “Ovo je za onoga ko nije džunup. Onaj ko je džunup ne može učiti, pa ni jedan ajet.” (Ovo prenosi Ahmed, a nalazi se i u rivajetu Darekutnija.) Zatim dodade: “Učite Kur’an dok ne postanete džunupi, a kada neko postane džunup, neka ne uči, pa ni jednog harfa.” (I za ovo Darekutni kaže da je ova verzija od Alije sahih. Nasbu’r-raje, I/196). Dozvoljeno je dodati Mushaf djetetu makar ono i ne bilo sa abdestom, jer dijete nije ničim zaduženo.

[14] Prenosi Džisra od Aiše (Allah bio zadovoljan njome): “Dođe Allahov Poslanik (alejhi’s-selam) a kuće njegovih ashaba okrenute prema džamiji i on kaže: “Preusmjerite ove kuće od džamije,” a onda je ušao, a narod nije ništa uradio misleći da će im Poslanik dati neku privilegiju. Poslanik je izašao i ponovo im rekao: “Preusmjerite ove kuće od džamije, jer ja ne dopuštam da bude džamija mjesto za osobe koje imaju menstruaciju ili koje su džunup.” (Ovo bilježi Ebu Davud u Kitabu’t-tahare, str. 34, a Zejlei ističe da je ovaj hadis hasen.)

[15] Alija (Allah bio zadovoljan njime) kaže: “Allahov Poslanik (alejhi’s-selam) učio bi Kur’an u svim slučajevima osim kada je džunup, a ako bi bio džunup, ne bi nam proučio ništa. (Prenosi Ebu Ubejd u djelu Fedailu’l-Kur’an, i Tirmizi, koji kaže da je hadis hasenun sahih.) Abdullah ibni Revaha prenosi od Allahova Poslanika (alejhi’s-selam): “Poslanik (alejhi’s-selam) je zabranio da bilo ko od nas uči Kur’an dok je džunup.” (Ovo bilježi Darekutni i kaže da je sened ovog hadisa pouzdan; I/44). Sve što se odnosi na džunupa važi i za ženu sa menstruacijom i poslije porođaja za određeno vrijeme. Takve ne mogu učiti Kur’an, pa ni manje od jednog ajeta, osim da to bude u smislu dove i zahvale Allahu, kao npr. da kaže neko od ovih: Bismillahi’r-Rahmani’r-Rahim, kad uđe u svoju kuću, hoće da jede i pije ili da radi ili da kaže El-hamdulillahi Rabbil alemin, la kuwwete illa billah, i tome sl.,, jer prioritetna namjera kod ovoga je dova i zahvala, a ne učenje Kur’ana.

[16] Ibni Omer prenosi od Vjerovjesnika (alejhi’s-selam) da je rekao: “Neka ne uči žena koja ima menstruaciju niti onaj koji je džunup bilo šta iz Kur’ana.” (Prenosi Tirmizi; Imam Zejlei prenosi da Ebu Hatem tvrdi da sened ovog hadisa dopire do Ibni Omera, tj. da je hadis mevkuf, I/102; Šejh Zafer kaže: “Ništa nam ne smeta što je ovaj hadis mevkuf, jer hadis mevkuf u sličnim situacijama tretira se kao da je merfu’hadis.) Njegov dokaz je u odnosu na naslov očit. Žena poslije porođaja za određeno vrijeme, iako nije spomenuta u ovom hadisu, tretira se kao žena koja je sa menstruacijom. Ova odredba obuhvata i nju. Ilau’s-sunen, I/267).

[17] Uzvišeni Allah kaže: I Mi s neba čistu vodu spuštamo (Kur’an: 25/48). Allahov Poslanik (alejhi’s-selam) kaže za morsku vodu: “Morska voda je čista i ono što ugine u njoj je dopušteno, halal.” (Prenosi Tirmizi i kaže da je hadis hasenun sahih.) Ovo je sud za vodu ako je ona ostala žitka nakon miješanja sa prašinom ili listom i mineralom kao što je fosfor. Međutim, kada voda postane gusta, što znači, kada nad njom nadvlada nešto što je s njom pomiješano, onda nije dozvoljeno čišćenje takvom vodom, jer nije ostala kao voda općenito, nego se može reći da je npr. žitka kaljuža, jer se predviđa čišćenje čistom vodom; u protivnom, potreban je tejemum.

[18] Ako voda postane gusta zbog padanja lišća u nju ili ako je nešto drugo nadvlada prilikom miješanja, pa izgubi i boju i miris i ukus, npr. sa džulijakom, sirćetom, mlijekom, benzinom, ili ako se u njoj nešto kuhalo, npr. grah pa da ona tada ne ostaje kao što je po svojoj prirodi, nego dobije drugi opis, pa bi se moglo reći da je to smjesa vode sa đulijakom ili vode sa nečim što je u njoj kuhano, ili sokom, kao što je voda koja se dobija izlučivanjem iz grozdove loze početkom proljeća, ili kao što je sok od grožđa pa se to ukuhava, takva tečnost ne bi se mogla nazvati vodom i njome nije dozvoljeno uzimati abdest, a Allah najbolje zna.

[19] Mala količina vode postat će nečistom zbog te nečistoće, a lokva je baruština koja ne otiče, i kada se pokrene jedan njen kraj rukom, npr., ili se uzima njome abdest, njezina voda u tom slučaju ne dostiže odmah na drugi kraj, smatrat će se da to nije mala voda. U tom slučaju, neće na nju utjecati ako upadne na jedan njezin kraj prljavština sve dok se ne primijeti trag te prljavštine u toj vodi, a to je u vidu boje okusa i mirisa.

[20] Tj. da se upotrijebi radi pokornosti Allahu koja se obavlja samo sa abdestom, kao što je doticanje rukom Mushafa i klanjanje namaza, ili se radilo o odstranjenju onoga što kvari abdest da bi se čovjek pripremio radi izražavanja pokornosti Allahu, kao što su namaz i sl. Muhammed smatra da će se voda smatrati upotrijebljenom samo ako se upotrijebila radi činjenja ibadeta, kao što je upotrijebljena za abdest i namaz.

[21] Neće onečistiti vodu kao što su riba, žaba i rak. Pod pojmom onoga što živi u vodi podrazumijeva se ono što se rađa i živi u vodi, jer je ono umrlo u svojoj oblasti, tj. u svom prirodnom ambijentu. Međutim, ono što živi u vodi, a ne rađa se u njoj, kao što je patka ili guska i sl. one se ne tretiraju tako.

[22] Tj. koža koja nije učinjena bez obzira bila to koža životinje čije se meso jede ili ne jede. Kada se koža učini posebnim sredstvima ili bude izložena zračenju sunca dok se ne osuši, tada ona postaje čista i dozvoljeno je klanjati na njoj. Ibni Abbas (Allah bio zadovoljan njime) kaže: “Poklonjena je oslobođenoj robinji Mejmuni ovca. Ta ovca je kod nje uginula. Pored nje je prošao Poslanik (alejhi’s-selam) i upitao: “Zašto niste uzeli njezinu kožu i učinili je i na taj način njome se koristili?” Odgovorili su Poslaniku (alejhi’s-selam) da je ovca krepala. Nato Poslanik reče: “Samo je zabranjeno jesti njezino meso.” (Ovo navodi Buhari u Kitabu’z-zebaih i Muslim u Kitabu’t-tahare.) Ibni Abbas (Allah bio zadovoljan njime) kaže da je Poslanik (alejhi’s-selam) htio da uzme abdest iz neke posude pa su mu rekli da je napravljena od krepanoga. Nato će Poslanik: “Činjenje kože odstranjuje ono što je prljavo ili nečisto.” (Prenosi Bejheki u Kitbu’t-tahare i kaže da je sened ovog hadisa autentičan; njega prenosi i Hakim i kaže da je hadis sahih; I /161.).

[23] Šeriatsko klanje ima dva uvjeta. Prvi je da je onaj koji kolje musliman ili pristalica objavljene Knjige, tj. da bude jevrej ili kršćanin. Šeriatsko klanje neće biti ako to obavi ateist, materijalist ili neko ko vjeruje u prirodu. Drugi je uvjet vezan za ono što se kolje, tj. da se presiječe grlo, a to je grkljan i dvije žile kucavice ili jedno od njih. A žile kucavice su dvije vene na povrišini sa strana vrata kroz koje ističe mnogo krvi kada se presijeku, osim ako je nešto ulovljeno pa je dovoljno da to ubijeno bude pogođeno na bilo koje mjesto ili da stigne živo pa da se zakolje.

[24] Sve što nije dozvoljeno živo nije dozvoljeno ni mrtvo. Ovo je slučaj kada na sebi nema nikakve masnoće (Medžmea, str. 33). Isti je slučaj i sa dijelovima krepanoga koja nemaju u sebi krvi ako su čvrsta kao što je rog, zub, papak, kopita, stopalo kod deve, kostrijet, vuna, perka, napuhano, sirište, krila razapeta i mlijeko kod Ebu Hanife, a kod Jusufa i Muhammeda su nečisti (El-Binaje, I/233).

[25] Tj. njegova čistota, a ako je nečisto pa makar i koliko drahma, pa više nije dozvoljeno namaz s time.

[26] Enes ibni Malik (Allah bio zadovoljan njime) kaže da neki ljudi iz plemena Urejne nisu mogli da se prilagode atmosferi Medine te im je Poslanik dozvolio da odu na farmu kamila koje su dodijeljene kao zekjat pa su oni pili njihovo mlijeko i mokraću, a onda ubili pastira i otjerali kamile, našto je Poslanik (alejhi’s-selam) poslao da ih privedu i kazne na način kako su oni ubili čobane. (Buhari ovo navodi u Kitabu’z-zekjat.) Ibnu’l-Arabi kaže da je ovaj hadis argument za one koji kažu da je mokraća deve čista, ali se to osporava činjenicom da im je dopušteno da je upotrebljavaju samo radi lijeka. Međutim, odgovara se da to liječenje nije bilo u nužnoj situaciji, našto ukazuje dokaz da nije neophodno, pa kako da je haram dozvoljen u onom što nije nužno? Na to je odgovoreno da je bilo u vrijeme neophodne situacije. Neophodna situacija je tek onda kada o tome prenosi neko iz iskustva na koje se i čovjek može osloniti. Sve ono što je dopušteno kada je nevolja neće se nazvati haramom u vrijeme njegova konzumiranja (Fethu’l-bari, I/291), a u djelu Reddu’l-muhtar stoji: Razilaze se kod liječenja onim što je haram i pretežno mišljenje ovog mezheba je: da je to zabranjeno kao što se iznosi i u poglavlju Ridau’l-bahr, tj. Kitabu’r-rida’a mine’l-bahri’r-raik. Međutim, ovaj autor prenosi to, kao i na drugom mjestu u djelu El- Havij gdje kaže se da je dopušteno koristiti ono što je zabranjeno kada se zna da u tome ima lijeka, a ne zna se da postoji bilo kakvo drugo sredstvo, kao što je npr. dopušteno onome ko skapava od žeđi vino kada nema šta drugo, i na osnovu toga je donijeta i fetva (I/216).

[27] Ovdje upotrijebljeni termin bear znači balega sitne stoke i deve; termin hisij znači balega govečeta. Termin revz je fuškija konja i magareta. Imam-i Ajni Kaže: “Pitanje bunara i vode u njemu zasniva se na hadisu (eser), a ne na analogiji (kijasu).

[28] Kaže se na osnovu prešutne suglasnosti da je čista na osnovu dopuštanja da se zadržavaju golubovi u dvije džamije dvaju Časnih Harema uz naredbu da je nužno čistiti Kuću Uzvišenog Allaha kao što to Allah kaže Ibrahimu i Ismailu (alejhime’s-selam): Hram Moj očistite za one koji ga budu obilazili, koji budu tu boravili i koji budu namaz obavljali (Kur’an: 2/125), zatim na osnovu riječi Aiše (neka je Allah zadovoljan njome): “Allahov Poslanik (alejhi’s-selam) naredio je da se džamije uspostavljaju u naseljima, da se džamije čiste i osvježavaju.” (Prenosi Ibni Hiban u svome Sahihu i Ahmed u svom Musnedu).

[29] Muamer prenosi da je neki čovjek upao u vodu Zemzema i umro tamo. Ibni Abbas naredio je da se zatvore izvori Zemzema i da se iscrpa voda, pa su mu rekli da on ima jaki izvor koji ih nadvladava. Nato Ibni Abbas kaže da je to džennetski izvor pa im je dao svoj ogrtač kojeg je imao pri sebi pa su ga zgužvali i strpali u izvor. Onda su iscrpali vodu iz Zemzema. Kada nije ostalo ni najmanje vode u bunaru Zemzema izvadili su taj ogrtač.” (Prenosi Abdurezzak u svome Musannefu, I/108; Bejheki, I/266, i Darekutni, str. 10, u verziji Ibni Sirina, a mursel hadisi Ibni Sirina smatraju se najpouzdanijim murselima; vidi više o tome u Nasbu‘r-raje, I/129.) Ata’ (Allah mu se smilovao) kaže: “Kada upadne u bunar pacov, iscrpat će se dvadeset kofa iz bunara”. To ističe Abdurezzak u svome Musannefu, a Hasan kaže: Kada miš upadne u bunar, da će se iscrpati iz tog bunara 40 kofa. Šabii kaže da će se tako postupiti kada upadne ptica, mačka i sl., tj. da će se iscrpati iz bunara 40 kofa (vidi El-Binaje, I/249, i dalje u kometaru Sahihi’l-Buhari od Ajnija).

[30] Smatra se nečistom zbog toga što je meso svinje nečisto. Ebu Hurejre (Allah bio zadovoljan njime) o tome kaže: “Kada pas naloče vodu u posudi, vodu treba prosuti i oprati je tri puta.” (Prenosi Darekutni, I/24; u djelu Nasbu’r-raje Šejh Tekijjuddin kaže u djelu El-imam: Sened ovog hadisa je autentičan.) Husejn Kerabisi prenosi sve do Ebu Hurejrea (neka je Allah zadovoljan njime) da je rekao Allahov Poslanik (alejhi’s-selam):” Kada pašče naloče vodu u posudi nekog od vas, neka je prospe i neka je opere tri puta.” (Ovaj hadis navodi i Ibni Adi u djelu Kamil i ističe da samo Kerabisi veže ovaj hadis senedom do Resulullaha. Ja nisam našao kod Kerabisija nijedan drugi slabi hadis (munker) do ovaj, ali Ahmed aludira time na njega zbog kiraeta. Sami hadis ne smatram da je loš; Nasbu’r-raje, I/131; vidi biografske podatke o Kerabisiju u djelu Tabekatu’š-šafiije od Imam-i Subkija, i Lisanu’l-mizan od Ibni Hadžera.)

Kod psa je nečista i njegova pljuvačka i njegov znoj jer nastaje i rađa se iz njegova nečista mesa.

Svinja je nečista sama po sebi, tj. sve njezino je nečisto: pljuvačka, znoj, meso, mast i sve drugo.

[31] Poslanik (alejhi’s-selam) kaže: “Mačka je krvoločna životinja.” (Prenose Hakim, Ahmed i dr.) Neki kažu da ostatak nalokane vode iza mačke spada u kategoriju mekruh-i tenziha, a ne u kategoriju harama. To zaključuju na osnovu Poslanikovih riječi: “Mačka spada među one koje oko vas kruže.” (Prenosi Ebu Davud i dr., a slobodna, puštena kokoš je kokoš koja svukuda hoda i obilazi pa i po izmetu ljudi, deva i govečeta koje je također pušteno.)

[32] Ibni Mes’ud (Allah bio zadovoljan njime) prenosi da je Poslanik upitao: “Lejletu Džinn, imaš li kod sebe vode?” On mu odgovori: “Ne”. Zatim ponovo upita: “Imaš li soka?” “Kojeg pijem”, reče, “da!” I uzeo je abdest time. (Navode Ahmed i Darekutni.) Ibni Abbas prenosi da je Poslanik rekao Ibni Mes’udu: “Lejletu Džinn, imaš li kod sebe vode?” A Ebu Mes’ud mu je odgovorio: “Imam samo soka u mješini.” Nato Poslanik (alejhi’s-selam) reče: “Hurma je dobra i voda je čista, polij mi!” I ja sam mu poljevao i on je uzeo abdest (Ibni Madže, I/32); svi prenosioci u senedu ovog hadisa su pouzdani osim Ibni Lehia; o njemu se razilaze; Darekutni kaže u svome Sunenu, I/28, da je slab zbog Ibni Lehija. Mi smo naveli više puta da su njegovi hadisi dobri. Mnogi ga uzimaju za dokaz, a Hejsemi smatra također da je dobar, što iznosi u Medžme’a, I/5; on kaže da ga i Tirmizi smatra dobrim i da Buhari u Et-Tarihu es-sagir, I/20, kaže o njemu, prenoseći od Jahjaa ibni Seida, da ga ni on nije smatrao lošim; hadis je dobar; vidi I’la, I/212.)

Šejh Muhammed Jusuf Benuri (Allah mu se smilovao) kaže: “Kad bi čovjek uzeo abdest sokom prije nego što postane sladak, bilo bi to dozvoljeno bez razilaženja. A kad bi uzeo abdest sokom nakon što je ukisao, nije dozvoljeno, svi su saglasni. I kad bi se prokuhalo i ukuhalo, ili došlo da vrijenja, njime, po mezhebu Ebu Hanife, nije dozvoljen abdest, kako stoji u Bahru. Ono u čemu se razilaze je žitki, tečni sok od datule koji je sladak, nije prokisao i nije u fazi vrijenja. Svetrojica imama i Ebu Jusuf kažu da abdest nije dozvoljeno uzeti time nego će se u tom slučaju uzeti tejemum. Nuh prenosi da je kasnije Ebu Hanifa odustao od svog ranijeg stava, kao što stoji u djelu El - Bedai, I/15, i Me’arifu’s-sunne, I/31, kaže Šejh Tekijju Osmani. Fetvu je prihvatila većina, jer je potvrđeno da je i Imam odustao od ranijeg suda i prihvatio ovu fetvu. (Ila’u sunne, I/211; vidi tamo više o ovome.) U djelu El-Mugni prenosi se od Alije, Hasana, Evzaije, Ikrimea i dr. da je dozvoljeno uzeti abdest sokom.