Ovo je jedna od pet temeljnih islamskih dužnosti koju je šeri'atski obveznik dužan izvršiti. Allah, dž.š., kaže: „U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kurʼana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz Pravog puta i razlikovanje dobra od zla. Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuće, neka ga u postu provede...”(El-Bekare, 185)

Oni koji se bave teškim poslovima obavezni su zanijjetiti noću i prekinut će post ako, zbog teškoće, budu prinuđeni. Radnicima, poput pekara i kosaca, koji se opskrbljuju tim radom, zabranjeno je da prekinu post prije nego što nastupi teškoća, bez obzira što znaju da će ih,  samim bavljenjem ovim poslom teškoća snaći.

Islamski pravnici su saglasni da je iscrpljena osoba dužna prekinuti post i taj dan napostiti, a nisu saglasni hoće li se, nakon prekida posta, ostatak dana suzdržati, ili je dopušteno  i dalje jesti!?   Hanefijski pravnici kažu da je onaj ko pokvari post iz opravdanog razloga obavezan suzdržavati se ostatak dana makar i prestao taj razlog, kao i žena u hajzu i nifasu ako se očisti poslije pojave zore, putnik koji postane rezident, bolesnik koji ozdravi, neuračunljiva osoba koja dođe pameti, dijete koje postane punoljetno, nevjernik koji prijeđe u islam, zbog odabranosti vremena, koliko god mogu. Svi oni su dužni napostiti osim posljednje dvije kategorije: djeteta i nevjernika, zbog nepostojanja obaveznosti. Neuračunljiva osoba s povremenim pojavama ludila, ako ludilo nije trajalo cijeli mjesec, obavezna je napostiti propuštene dane, za razliku od onoga ko je ostao bez svijesti  i koji je obavezan napostiti, pa makar nesvijest potrajala cijeli mjesec, jer je to vrsta bolesti, osim dana u kojem se nesvijest pojavila, zbog postojanja uvjeta posta, a to je nijjet.

Stare i orohnule osobe nisu obavezne postiti. Ibn Munzir  prenosi da  o ovome  postoji saglasnost i da takve osobe imaju pravo da ne poste, ako ih post  iscrpljuje i ako im stvara veliku teškoću. 

Pravnici hanefijske pravne škole smatraju da starost i orohnulost mora biti stalna. Ako, naprimjer, zbog prejake vrućine nisu u stanju postiti, dopušteno im je da ne poste, ali će napostiti u toku zime.

Orohnula lica koja ne mogu postiti ni u jednom godišnjem dobu dužna su dati fidju za svaki dan propuštenog posta. Ovo je stav hanefijskih, hanbelijskih, najpoznatiji stav šafi'iskih i jedan stav malikijskih pravnika.

Pravnici klasičnih pravnih škola su saglasni da je starim iznemoglim licima koja ne mogu postiti dopušteno da ne poste na osnovu ajeta: „Onima koji ga jedva podnose, otkup je da jednog siromaha nahrane.“  (El-Bekare, 184)

Postaču koji obavlja teške fizičke poslove također je dopušteno da prekine post ako bi ga zadesila jaka žeđ ili glad koje bi mogle ugroziti njegovo zdravlje ili život, jer Allah, dž.š., nikoga ne opterećuje preko njegovih mogućnosti. Ovakav potpada pod kategoriju spomenutih u prethodno navedenom ajetu i dužan je nadoknaditi propušteni post u danima kada ne bude radio.

Autor: Zehra Čajlaković