Nemusliman nije dužan postiti

Od nemuslimana se ne traži da posti jer od onoga ko ne vjeruje u osnovu ne traži se da vjeruje u ogranak. On se na prvom mjestu poziva da prihvati islam i tek ako mu Allah otvori dušu pa prihvati islam od njega se traži da izvršava vjerske dužnosti.

Post i punoljetstvo

Osoba koja nije punoljetna nije dužna postiti. Vjerovjesnik, s.a.v.s., kaže: "Obavezivanje se ne odnosi na tri osobe: na maloumnu osobu dok ne ozdravi, onoga koji spava dok se ne probudi i maloljetnika dok ne postane punoljetan."

Kada je riječ o punoljetstvu onda treba kazati da je znak punoljetstva kod muškarca polucija i slični prirodni pokazatelji koji pokazuju da je osoba izašla iz perioda djetinjstva i ušla u drugi, dok je kod ženskih osoba znak punoljetstva početak mjesečnog pranja koje kazuje da su sposobne za bračni život i materinstvo.

Punoljetstvo, ukoliko se računa s obzirom na životnu dob, dostiže se u petnaestoj godini. Ovakav način određivanja punoljetstva odnosi se na osobe kod kojih kasni pojava polucije, odnosno mjesečnog pranja.

Privikavanje djece na post

Imamo li u vidu prethodno kazano znači li to da od djece ne treba tražiti da poste prije nego postanu punoljetna? Ne, Šerijat uči da djecu treba navikavati da izvršavaju vjerske dužnosti počev od navršene sedme godine. U vezi s tim Resulullah, s.a.v.s., kazao je: "Naređujte djeci da obavljaju namaz kada navrše sedam godina a primorajte ih na to kada napune deset godina."

Dobro je u principu stvar navike kao i loše, a čovjek i ostari onakav kakav je bio u mladosti. Odgoj u mladosti poput je klesanja u kamenu. Neki je pjesnik kazao: Mladić će stasati... onako kako ga je otac navikao. Navedeni hadis ukazuje na dva perioda: jedan u kome se naređuje, upućuje i privoljava, tj. poslije sedme i drugi poslije desete godine kada se preduzimaju i sankcije.

Dakle sankcija se propisuje tek nakon što se dijete tri godine poziva i privoljava a onda se nastupa odlučnije pa i sa sankcijom, naravno primjerenom, da bi roditelj sa ozbiljnošću pokazao da je to nešto do čega mu je stalo i da se ne radi o pukim riječima koje za sobom ništa ne povlače. (...)

Mada navedeni hadis govori o namazu, on se također primjenjuje i na post, ali s jednom razlikom. Radi se o tome da treba voditi računa o fizičkoj snazi djeteta, jer dešava se da dijete napuni sedam ili deset godina ali je fizički slabašno te ne može podnijeti post. Takvoj djeci treba ostaviti vremena dok dovoljno ne ojačaju. (...)

Post i razum

Ako maloljetna osoba nije obavezna postiti, onda pogotovu nije obavezna maloumna, jer Zakonodavac se obraća isključivo razumnima, dok maloumne oslobađa obaveze i odgovornosti do eventualnog ozdravljenja.

Osoba koja boluje od trajne maloumnosti nije obavezana bilo kakvom naredbom ili zabranom, niti ibadetom ili načinom postupanja. Ona je apsolutno oslobođena svih obaveza. Ona osoba koja je povremeno maloumna smatra se dužnom izvršavati dužnosti i obaveze u periodu kada joj se razum povrati. U istu kategoriju neki pravnici svrstavaju i osobu koja padne u nesvjest ili komu i duže ili kraće vrijeme izgubi svijest. Po njihovom mišljenju takvu osobu ne obavezuje ni namaz ni post za vrijeme gubitka svijesti, a kada dođe sebi nije dužna nadoknađivati namaze i post koje nije obavila u tome vremenu.

Neki pak smatraju da je spomenuta osoba dužna nadoknaditi propušteni post za vrijeme gubitka svijesti čemu u prilog navode da je gubljenje svijesti ustvari bolest koja pogađa um ali ne lišava dotičnu osobu obaveze vršenja dužnosti, budući da ne traje dugo a to se dešavalo i samim vjerovjesnicima, a.s.

Po mome mišljenju to se može uzeti kao pravo ukoliko traje dan ili dva, ali duži gubitak svijesti kakav poznajemo u današnje vrijeme kada se dešava da čovjek živi mjesec ili više pod vještačkim uvjetima, odnosno aparatima, može se posmatrati kao da je riječ i o samom ludilu. U tome slučaju dotična osoba je oslobođena obaveze vršenja dužnosti jer bi to predstavljalo za nju golemu teškoću, a Allah nije vjeru učinio teškom.

Takvome mišljenju usprotivio se Ibn Rušd u djelu "Bi-dajetu-l-mudžtehid" kazavši: "Učenjaci u svim krajevima smatraju da je onaj ko padne u nesvjest dužan nadoknaditi post ali se razilaze u pogledu maloumne osobe za koju Malik smatra da je također dužna nadoknaditi post. Međutim takvo mišljenje nosi u sebi manjkavost jer je Poslanik, a.s., kazao da obaveza i odgovornost spada "i sa maloumne osobe dok ne ozdravi". (...)

Post, bolest i putovanje

Postoji opće slaganje da bolesnik i putnik nisu dužni postiti jer im je Allah, dž.š., kao olakšicu dao da mogu za vrijeme bolesti, tj. putovanja nepostiti, s tim da su nakon ozdravljenja, odnosno povratka kući dužni nadoknaditi propušteno, kako stoji u Kur'anu: "...a ko se razboli ili na putu zadesi, neka isti broj dana naposti..."(El-Bekare, 185.) Izuzetak u ovome slučaju čine staračka bolest i bolest za čije izlječenje ne postoji nada. (...)

Žena ne može postiti u periodu mjesečnog i poslijeporođajnog pranja

Jedan od uvijeta da bi post bio obavezan, a vezano za ženu, jeste da nije u periodu mjesečnog (hajd) odnosno poslijeporođajnog pranja (nifas). Žena u tim periodima nije dužna postiti a istovremeno post joj nije ni valjan sve dok pomenuti ciklusi ne prestanu. Ženi je zabranjeno postiti u to vrijeme kao vid blagosti i obzira prema fizičkom i psihičkom stanju u kome se u tome periodu nalazi. Dakle nije joj ostavljena mogućnost olakšice (pa da može postiti ili ne postiti). Ukoliko bi žena za vrijeme jednog ili drugog pranja i postila učinila bi nešto što je haram, post joj ne bi bio valjan i bila bi dužna nadoknaditi ga. (...)

Ukoliko pranje prestane u toku dana poželjno je da žena nastavi postiti ostatak dana, mada nije obavezno. Neki učenjaci smatraju da je obavezna ostatak dana postiti, ali ispravno je prvo mišljenje. (...)

Da li je dopušteno koristiti tablete koje odgađaju mjesečno pranje

Ima muslimanki koje postavljaju pitanje vezano za uzimanje tableta koje odgađaju mjesečno pranje: da li je muslimanki dopušteno koristiti takve tablete kako bi mogla cijeli mjesec postiti i klanjati.

Praksa muslimana u vrijeme kada se o svemu najbolje vodilo računa bila je da žena živi u harmoniji sa prirodom koju je Allah, dž.š., podario ljudima. Nema nikakvog grijeha za ženu ukoliko ne posti i nadoknadi propušteno poslije ramazana kao što su radile i žene iz prethodnih generacija. Uzimanje ovih tableta, ipak, nije šerijatski zabranjeno jer ne postoji argument koji na to ukazuje, osim ako to ne povlači štetne posljedice za ženu. Stoga bi u vezi sa korištenjem tih tableta trebalo potražiti savjet kod ljekara specijaliste. Korištenje ovakvih tableta nije prikladno za djevojke.

Neki pravnici u posljednje vrijeme istupaju sa mišljenjem da je dopušteno uzimati tablete koje odgađaju mje­sečno pranje, tako šejh Mer'i u knjizi "Kitabu-t-talib" - a inače je hanbelijskog mezheba - kaže: "Ženi je dopušteno uzimati lijekove s ciljem izazivanja, odnosno prekidanja mjesečnog pranja." Autor djela "Menaru-s-sebil" dajući pojašnjenje kaže: "Razlog leži u činjenici da su sve stvari u osnovi dopuštene ukoliko ne postoji zabrana, a u ovom slučaju ona ne postoji."

Jusuf El-Karadavi, Propisi o postu, preveo Munir Mujić, IZ u BiH i Medžlis IZ u Tuzli, Tuzla, 2001, str. 49-58.