Obaveznost klanjanja dženaza namaza ustanovljena je sunnetom, riječima i praksom Allahovog Poslanika (a.s.) U tom smislu su njegove riječi: Klanjajte dženazu namaz svakom; i dobrom i griješniku. Da dženaza namaz nije farzi 'ajn dokaz su riječi Allahovog Poslanika (a.s.): Kada vidite dženazu ustanite, a ko je slijedi neka ne sjeda dok se ne spusti.

Od Ebu Hurejre se prenosi da je Poslaniku (a.s.) donesen mrtav čovjek, koji nije bio vratio dug. Poslanik je pitao: Je li ostavio za svoj dug sredstva kojima će ga pokriti. (...) Šerijatsko-pravnu utemeljenost dženaze namaza potvrđuje i konsenzus islamskih učenjaka. Tako, ko je zaniječe postaje nevjernik. Dženaza namaz je pravo svakog muslimana koje ima kod drugog muslimana. Od Ebu Hurejre (r.a.) se prenosi da je Poslanik (a.s.) rekao: Pet je obaveza muslimana prema muslimanu: da mu odvrati selam, da ga obiđe kada se razboli, da mu klanja i isprati dženazu, da se odazove njegovom pozivu i da mu nazdravi kada kihne.

Uvjeti za obaveznost dženaze namaza

Uvjeti za njenu obaveznost su identični uvjetima ostalih namaza, a to su: mogućnost obavljanja (kudret), razum, punoljetnost i pripadnost islamu. Kod dženaze se dodaje spoznaja o smrti osobe.

Uvjeti za ispravnost dženaze namaza

  1. da je umrli pripadnik islama. Dženaza se ne može klanjati nemuslimanu. Uzvišeni Allah kaže: I nijednom od njih, kad umre, nemoj namaz obaviti, niti sahrani njihovoj prisustvovati, jer oni u Allaha i Njegova Poslanika ne vjeruju i kao nevjernici oni umiru.

Pod pojmom umrli ovdje se podrazumijeva svako ko se rodi živ. Pa tako, kada se rodi dijete i odmah umre, ogasulit će se i klanjat će mu se dženaza. To dijete ima pravo na nasljedstvo, da bude naslijeđeno i da mu se da ime ako bude davalo znake života, a nakon što izađe veći dio njegovog tijela. U protivnom, bit će samo okupan, nadit će mu se ime, stavit će se u kakvo platno i zakopati iz počasti prema ljudskom rodu.

Dženaza se ne klanja samoubici.[1] Od Džabira ibn Semure se prenosi da je rekao: "Poslaniku (a.s.) su donijeli čovjeka koji se ubio kopljem, oštrog i širokog šiljka, i nije mu klanjao dženazu." Dženaza se ne klanja odmetnicima koji su bespravno otkazali lojalnost vođi. Ne klanja se ni onima koji čine hajdučiju, napadajući putnike, ni onome koji namjerno ubije jednog roditelja, da bi ih se ponizilo i da bi se drugi odvratili od tih radnji.

  1. da se mrtvac očisti gasuljenjem. Ako se zakopa i pokrije zemljom, prije nego što bude okupan, klanjat će se iznad njegovog kabura bez kupanja. Međutim, ako se ne zagrne zemljom, a bude stavljen u kabur, izvadit će se iz kabura, okupati i tek tada će mu se klanjati dženaza. Od Ebu Hurejre se prenosi da je neka crna osoba, muška ili ženska, koja je vodila brigu o čistoći džamije, umrla. Poslanik (a.s.) nije bio obaviješten o njenoj smrti, pa se sjetio jednog dana i rekao: Šta je uradila ta osoba? Rekli su: "Umrla je, Allahov Poslaniče." On je rekao: Zašto me niste obavijestili? Oni su mu odgovorili: "Bila je tako i tako", ispričavši mu o njoj, ne pridajući joj nikakvu važnost. Poslanik (a.s.) je rekao: Pokažite mi njen kabur. Došao je do kabura i klanjao dženazu.

Također, uvjetuje se da kefini budu čisti, izuzev ako se zaprljaju nečistoćom koja izađe iz mrtvaca nakon njegovog kupanja. Mrtvac se kupa tako što se skine sa njega odjeća u kojoj je umro, ali mu se pokriju stidni dijelove tijela (avret). Uzet će mu se abdest bez izapiranja usta i nosa. Od Ummu Atijje (r.a.) se prenosi da je rekla: "Kada smo kupale Poslanikovu (a.s.) kćerku, rekao nam je: Počnite s njenom desnom stranom i mjestima koja se peru prilikom uzimanja abdesta."Zatim se okupa vodom u kojoj je prokuhana sidra (lišće lotosovog drveta), ako je to moguće, a ako nije, onda vodom i sapunom i sličnim higijenskim sredstvima. Od Ummu Atijje se prenosi da je rekla: "Došao nam je Poslanik (a.s.) dok smo kupale njegovu kćerku, pa nam je rekao: Okupajte je, perući je tri, pet ili više puta, vodom i lotosovim lišćem (sidrom), a prilikom zadnjeg pranja stavite i kafura (kamforovo drvo). Kada završite, pozovite me. "Kada smo završile, pozvale smo ga, a on nam je dodao platno i rekao: Zamotajte je u ovo."

Na početku kupanja umrli će se postaviti tako da leži na lijevoj strani, kako bi se mogla prati njegova desna strana. Potom će se položiti na desnu stranu. Zatim mu se peru prsa i stomak. Pranje će se ponoviti tri puta. Nježno će se pritisnuti po stomaku i oprat će se, ako eventualno šta izađe iz njega. Potom će se obrisati i staviti mu se miris (hanut) na glavu i bradu, a kafur na dijelove tijela kojima čini sedždu.

Ako bi mrtvac bio pronađen u vodi, također se mora kupati tri puta, jer nam je kupanje (gusul) naređeno. U ovom slučaju, povući će ga se kroz vodu tri puta, s nijetom kupanja.

  1. pokrivanje stidnih dijelova tijela mrtvaca i zamotavanje u kefine. Ovo spada u farzi kifaje. Sunnet je da bude zamotan u tri kefina; jednog od glave do stopala, košulje (kamis) od vrata do stopala bez rukava, i lifafe, kefina koji prelazi preko glave i stopala, kojim se zamota mrtvac i sveže i gornji i donji kraj.

Kod kefina žene dodat će se još i himar, platno kojim se zamota lice i glava, te komad platna kojim se pokriju grudi i stomak do pod koljena.

  1. prisustvo tijela umrlog ili njegovog većeg dijela ispred klanjača. Nije ispravan namaz odsutnom mrtvacu. Što se tiče dženaze namaza, koji je Poslanik (a.s.) klanjao Nedžašiji, to je jedan od znakova njegovog Od Ebu Hurejre (r.a.) se prenosi da je on rekao: "Allahov Poslanik (a.s.) je objavio smrt Nedžašije svojim ashabima, zatim je stao ispred njih, a oni su se poredali za njim u safove i proučio četiri tekbira." U drugoj predaji, koju prenosi Imran ibn Husajn, stoji: "Ustao je, a oni su stali u safove iza njega, smatrajući da je dženaza ispred njih."

Dakle, ovaj namaz je obavljen posebno za Nedžašiju, jer je umro veliki broj Poslanikovih (a.s.) ashaba, a da se nije zabilježilo da je on nekome klanjao u odsutnosti (salatul-gaibi), iako je nastojao svim silama da svima njima klanja dženazu. Rekao je: Zaista su stanovnici ovih kabura obavijeni tamom koja ispunjava njihove kabure, a Allah (dž.š.) ih osvjetljava kada im ja klanjam dženazu. (...)

  1. Zanijetit će tako da klanja u ime Allaha, moleći Ga za dotičnog umrlog.

Klanjanje dženaze namaza

Dženaza namaz se sastoji iz dva dijela:

  1. četiri tekbira
  2.  

Shodno tome, nije ispravan dženaza namaz ako se klanja sjedeći, bez isprike, što se zaključuje na osnovu naprijed navedene predaje u kojoj se navodi da je Poslanik (a.s.) stao ispred ashaba, poredanih za njim u safovima, i da je izgovorio četiri tekbira. Od Džabira ibn Abdullaha se prenosi da je Poslanik (a.s.) rekao: Zaista je vaš brat umro, pa ustanite i klanjajte mu dženazu. Džabir je rekao: "Pa smo ustali i poredali se u dva safa."

Onaj koji zakasni na dženazu namaz, sačekat će imama da izgovori tekbir pa će se priključiti džematu, jer je svaki tekbir kao jedan rekat. Nakon što imam završi namaz, on će proučiti onoliko tekbira koliko je propustio, jedan za drugim (bez učenja dova), ukoliko se boji da će odnijeti mrtvaca.

Sunneti dženaze su:

  • da imam stane paralelno sa prsima mrtvaca, jer se u njima nalazi srce, i blizu njegove sredine. U hadisu koji prenosi Semure ibn Džundub stoji: "Klanjao sam dženazu namaz za Poslanikom (a.s.) nekoj ženi, koja je umrla poslije porođaja, pa je on stao prema sredini njenoga tijela."
  • proučiti dovu zahvale poslije prvog tekbira. Dozvoljeno je proučiti i Fatihu umjesto ove dove.
  • proučiti salavate na Allahova Poslanika (a.s.) poslije drugog tekbira, kao što se uče u namazu na tešehhudu.
  • proučiti dovu umrlom poslije trećeg tekbira. Najbolje je da se uče one dove koje se prenose od Poslanika (a.s.) Od Avfa ibn Malika se prenosi da je rekao: "Poslanik (a.s.) je klanjao dženazu, a ja sam zapamtio da je učio ovu dovu: Allahummagfir lehu verhamhu, ve 'afihi, va'fu canhu, ve ekrim nuzulehu, ve vessi' mudhalehu, vagsilhu bil-mai ves-seldži vel-bered. Ve nekkihi minel-hataja kema nakkajtes-sevbel-ebjeda mined-denesi, ve ebdilhu daren hajren min darihi, ve ehlen hajren min ehlihi, ve zevdžen hajren min zevdžihi, ve edhilhul-džennete, ve e'izhu min 'azabil-kabri ili min 'azabin-nari." Zatim je rekao: "I ja sam, čak, poželio da sam na mjestu tog umrlog." (Moj Gospodaru, oprosti i smiluj mu se, pređi preko njegovih loših djela i počasti ga u kaburu, učini mu ga prostranim, saperi ga vodom, snijegom i kišicom. Očisti ga od grijeha kao što se bijela odjeća čisti od prljavštine. Zamijeni mu kuću boljom kućom, rodbinu boljom rodbinom, bračnog druga boljim bračnim drugom. Uvedi ga u Džennet i sačuvaj ga kaburske patnje, ili patnje u vatri.)

Od dova, koje se prenose od Poslanika (a.s.), također je i ova: Allahummagfir li hajjina ve mejjitina, ve šahidina ve gi'ibina, ve sagirina ve kebirina, ve zekerina ve unsana. Allahumme men ahjejtehu minna fe ahjihi calel-islam, ve men teveffejtehu minna feteveffehu 'alel-iman. (Naš Gospodaru, oprosti našim živima i mrtvima, prisutnima i odsutnima, malim i velikim, muškim i ženskim. Naš Gospodaru, kome od nas daš život učini ga muslimanom, a koga usmrtiš od nas usmrti ga kao vjernika.)

Neće se tražiti oprosta za dijete ili maloumnu osobu koja je poludila prije nego što je postala punoljetna, nego će se proučiti: Allahummedž'alhu lena feretan, vedžcalhu lena edžren ve zuhren, vedž'alhu lena šaifi'an ve mušeffe'an. (Naš Gospodaru, učini nam ga prethodnikom, nagradom i jednim od dobrih djela, učini nam ga zagovornikom i onim kome će se dati da bude zagovornik.)

Selam će se predati poslije četvrtog tekbira bez ikakve dove, zanijetivši pri tome selam i spas umrlome, kao i klanjačima zajedno s njim. Ako klanjač izgovori Rabbena atina fid-dun'ja haseneten ve fil-ahireti haseneten vekina cazaben-nar (Naš Gospodaru, daj nam dobro na ovom svijetu, a i na Ahiretu i sačuvaj nas patnje u vatri!), bit će dobro i ne smeta. Kada predaje selam, naglas će proučiti prvi selam, a tiho drugi.

Ruke se ne dižu kada se uče tekbiri, izuzev kod prvog. Učenjaci Belha kažu: "Ruke se dižu prilikom učenja svih tekbira." To je stav ostale trojice imama, a postoji i predaja od Ebu Hanife u tom smislu. Lijepo je pratiti imama, pa ako on diže ruke pri izgovaranju tekbira, i mi ćemo to činiti s njim.

Dat će se prilika da dženazu namaz klanja vođa ili njegov zamjenik, na osnovu predaje u kojoj se navodi da je hazreti Husejn (r.a.) ustupio Se'id ibn El-Asu klanjanje dženaze hazreti Hasanu, rekavši: "Da to nije sunnet, ne bih ti dao prednost." A Se'id je bio namjesnik u Medini. Zatim će se prednost dati mjesnom imamu da predvodi klanjanje dženaze namaza, ako je on bolja osoba od nasljednika umrlog. U protivnom, prednost ima nasljednik (staratelj) umrlog, i to punoljetan i pametan muškarac. On može dati dozvolu da dženazu, kao imam, klanja neko drugi, jer je to njegovo pravo, koje može prenijeti na drugog.

Lijepo je obznaniti nečiju dženazu, kako bi se povećao broj klanjača i onih koji je ispraćaju. Od Aiše (r.a.) se prenose riječi Allahova Poslanika (a.s.): Kojem god mrtvacu klanja dženazu grupa čiji broj dostigne stotinu, i svi se budu zauzimali za njega kod Allaha, Allah će im udovoljiti.

Od Ibn Abbasa (r.a.) se prenosi da je Allahov Poslanik (a.s.) rekao: Koji god musliman umre, a dženazu mu klanja četrdeset ljudi koji Allahu ne prepisuju druga, Allah će ih učiniti njegovim zagovornicima.

Ispraćaj dženaze i zakopavanje

Sunnet je da ljudi prate dženazu i da je nose, na osnovu hadisa koji se prenosi od Ebu Se'ida el-Hudrija (r.a.) da je Poslanik (a.s.) rekao: Kada se iznese dženaza i ponesu je ljudi na svojim ramenima, ako umrli bude dobra osoba reći će: "Požurite sa mnom!v A ako ne bude dobar, reći će: "Teško njoj, kuda je to nose?Njen glas čuju svi osim čovjeka, a kada bi ga i on čuo pao bi u nesvijest. Od Ummu Atijje (r.a.) se prenosi da je rekla: "Zabranjeno nam je da slijedimo dženazu i nije nam to stavljeno u dužnost." Shodno tome, izlazak žena radi praćenja dženaze spada u mekruh tahrimi, kao i na osnovu Poslanikovih (a.s.) riječi, upućenih ženama: Vratite se, griješne i bez nagrade.

Lijepo je prilikom nošenja dženaze požuriti, ali da se mrtvac ne trese i da to ne izazove poteškoće onima koji ga nose i koji prate dženazu. Od Ebu Hurejre (r.a.) se prenosi da je Poslanik (a.s.) rekao: požurite prilikom nošenja dženaze, pa ako bude dobra osoba, u dobro je i nosite, a ako bude loša, onda se rješavate zla koje skidate sa svojih vratova. Lijepo je ići iza dženaze, jer se ona prati. Na to ukazuje i hadis koji prenosi Ebu Hurejre (r.a.): Ko slijedi dženazu imat će nagradu jednog "kirata".

Mrtva osoba se kopa u dubok kabur, što iznosi otprilike pola njene visine, ili do visine grudi. A ako bude i dublji od toga, bolje je. Cilj svega toga jeste da se spriječi širenje neugodnog mirisa od mrtvaca i eventualnog otkopavanja od strane zvijeri.Dužina kabura iznosi dužinu mrtvaca, a širina pola njegove dužine. Sunnet je da se načini u kaburu tzv. lahd. To znači da se iskopa, duž čitavog kabura, od pravca Kible, jedna rupa u koju će biti postavljen mrtvac. Ovo nije sunnet u slučaju da je zemlja rastresita, pa to nije moguće uraditi. Od Ibn Abbasa se prenosi da je Poslanik (a.s.) rekao: Lahd je naše obilježje, a poravnana strana je obilježje drugih. Sa'd ibn Ebi Vekkas je oporučio u smrtnoj bolesti ovo: "U kaburu mi iskopajte lahd, i zazidajte me u njemu ćerpičem, kao što je učinjeno sa Poslanikom (a.s.)."

Dozvoljeno je da se mrtvac ukopa u tabutu, ako je zemlja rastresita i vlažna. U protivnom je mekruh, ali je poželjno da se po njemu pospe zemlja. Ko umre na brodu, okupat će ga se, zamotati klanjat će mu se dženaza i bit će bačen u more, ako je kopno daleko i postoji bojazan da će mu se tijelo okužiti.

Lijepo je da onaj koji spušta mrtvaca u kabur kaže: Bismillahi ve billahi, ve cala milleti resulillahi. (U ime Allaha i sa Njegovim imenom i kao pripadnik ummeta Muhammeda (a.s.) Sunnet je da mu se desna strana okrene prema Kibli. Zatim će se zazidati ćerpićom i zagrnuti zemljom. Zemlja će iznad kabura biti podignuta za jedan pedalj. Neće se krečiti niti sulajisati zemljom, niti će se graditi bilo kakav spomenik. Od Ebu el-Hijadža el-Esedija se prenosi daje rekao: "Rekao mi je Ali ibn Ebi Talib: 'Hoćeš li da te pošaljem u misiju u koju je mene poslao Poslanik (a.s.)?! Da ne ostaviš ni jedan kip, a da ga ne oboriš, niti ijedan uzdignut kabur, a da ga ne zaravnaš." Od Džabira (r.a.) se prenosi da je rekao: "Poslanik (a.s.) je zabranio da se kreči kabur, da se na njemu sjedi i da se bilo šta gradi na njemu."

Nema nikakvog grijeha da se stavi kamen iznad glave kako bi se znalo kome pripada kabur. Od El-Muttaliba se prenosi da je rekao: "Kada je umro Osman ibn Maz'un, prvi muhadžir koji je umro u Medini, ispraćena je njegova dženaza i bio je zakopan. Poslanik (a.s.) je zatražio od nekog čovjeka da mu donese kakav kamen. Ovaj čovjek nije bio u stanju da sam ponese kamen, pa je Poslanik (a.s.) ustao i zasukao rukave. Rekao je prenosilac: 'Kao da sad gledam u bjelinu Poslanikovih (a.s.) ruku, kada je zasukao rukave.' Zatim ga je uzeo i stavio pored njegove glave i rekao: Njime obilježavam kabur svoga brata i tu ukopavam onoga koji je umro iz mog roda.

Mustehab je (lijepo) da se pospu rukom tri grumena zemlje od strane glave. Navodi se od Ebu Hurejre (r.a.) da je Poslanik (a.s.) klanjao dženazu, a zatim došao do kabura i bacio tri grumena zemlje od strane glave. Stat će se pored kabura poslije ukopa i tražiti oprosta za umrloga od Allaha i učit će se za njega dove. (...) Amr ibn As je, između ostalog, oporučio i ovo: "Kada umrem, neka ne ide za mnom narikača, niti vatra. Kada me zakopate, pospite me lagahno prašinom, a zatim ostanite kod mog kabura onoliko vremena koliko treba da se zakolje mladunče deve i podijeli njegovo meso, kako biste mi pravili društvo i bili utjeha, da vidim šta ću odgovoriti izaslanicima moga Stvoritelja."

PROPISI O ŠEHIDU

Šehid je punoljetna osoba, pripadnik islama, koja bude ubijena nepravedno. To je, naprimjer, neko ko je ubijen u bici na Allahovom putu, a da nije kao ranjenik odnesen sa bojnog polja. To znači da nije ništa uzimao od onoga što pomaže funkcije tijela nakon ranjavanja. To podrazumijeva da nije ništa jeo, pio niti je uzimao kakav lijek i da nije odnesen sa bojnog polja kako bi mu se ukazala prva pomoć i liječnička njega.

On se neće gasuliti, jer sama njegova smrt predstavlja čišćenje njegovog tijela. Zato je Poslanik (a.s.) naredio da se šehidi Uhuda zakopaju zajedno sa svojom krvavom odjećom i da se ne kupaju. Od Džabira (r.a.) se prenosi da je rekao: "Poslanik (a.s.) je stavljao dvojicu šehida Uhuda u jedno platno, a zatim pitao: Koji od njih dvojice zna više Kur'ana? A kada bi mu se pokazalo na jednog od njih dvojice, tome bi davao prednost da bude u lahdu prema Kibli i rekao bi: Ja ću biti svjedok ovima na Sudnjem danu.

Naredio bi da se ukopaju u svojoj krvavoj odjeći, a da nisu kupani niti im se klanjala dženaza." Dženaza namaz se klanja šehidima, jer je namaz koji se klanja mrtvoj osobi jedna vrsta počasti, a šehidi su najdostojniji te počasti. U vjerodostojnoj predaji se navodi da je Muhammed (a.s.) klanjao dženazu namaz šehidima Uhuda nakon što su zakopani. S obzirom na to da je potvrđeno da je klanjao dženazu šehidima Uhuda poslije njihovog ukopa, klanjanje dženaze prije ukopa je prirodnije. Tako, od Ukbe ibn Amira se prenosi da je Poslanik (a.s.) izašao jednog dana do Uhuda i klanjao šehidima namaz kakav se klanja bilo kojoj umrloj osobi...

Šehidi se kopaju u svojoj odjeći u kojoj su ubijeni, nakon što se sa njih poskida ono što nije prilično da bude kefin, kao, naprimjer, pancir, obuća i oružje. Ako je u odnosu na propisane kefine odjeća u kojoj je šehid poginuo kraća, dodat će se koliko je potrebno platna. Argument za to su riječi Poslanika (a.s.): Pokrijte ih sa svim njihovim ranama i krvlju.

Odlazak na mezarje

Posjećivanje kabura je u skladu sa šerijatskom propisima, na osnovu riječi Poslanika (a.s.): Bio sam vam zabranio da posjećujete kabure. Sada ih slobodno posjećujte, jer vas to podsjeća na Budući svijet i umjerenost u ovosvjetskim prohtjevima.

To je pohvalno, kako za ljude tako i za žene. Ženama se zabranjuje posjećivanje, ako će njihov izlazak povećati tugu, plač i žalost, ili ako svojim nedoličnim odijevanjem otkrivaju svoje ukrase, jer je sprječavanje štete preče od dobivanja koristi. Za to ne postoji neko određeno vrijeme ili termin. Lijepo je prilikom posjete stajati i reći: Es-selamu 'alejkum dare kavmin mu'minin, ve inna inša'Allah bikum lahikun. (Es-selamu alejkum, kućo naroda vjerničkog. I mi ćemo vam se pridružiti, ako Bog da.) Zatim će se učiti dove i tražiti oprosta za njih. Od Aiše (r.a.) se prenosi da je rekla: "Poslanik (a.s.) je, kada god je noćivao kod nje, izlazio krajem noći u mezarje El-Beki' i govorio: Es-selamu 'alejkum, kućo naroda vjerničkog. Došlo vam je ono što vam je obećavano, a sutra će doći i oni kojima je ostavljeno vremena. I mi ćemo vam se, ako Bog da, pridružiti. Moj Gospodaru, oprosti stanovnicima Beki'al-Garkada.

Od Burejde se prenosi da je rekao: "Poslanik (a.s.) je upućivao ashabe kako će se ponašati kada dođu na mezarje, pa je neko između njih izgovarao: Es-selamu 'ala ehlid-dijar, ili es-selamu 'alejkum, ehled-dijar minel-mu'minine vel-muslimine. Ve inna inša 'Allahu bikum lahikun. Es'elullahe lena ve lekumul-'afijeh. (Mir i Allahov spas neka je stanovnicima ovih kuća, ili Mir i Allahov spas neka je stanovnici ovih kuća koji ste bili vjernici u Allaha i Njemu pokorni. Mi ćemo vam se, ako Bog da, pridružiti. Molimo Allaha da sačuva i vas i nas od svih nevolja.

Autor: Abdulhamid Mahmud Tuhmaz

 

[1] Po pretežnom mišljenju islamskih učenjaka samoubici se klanja dženaza (prim. prev.).