Ehlul-Kur'an je arapski izraz za muslimanski pokret Indije u XIX stoljeću predvođen Abdullahom Chakralavijem. Smatra se da je njihov izvor iz perioda Abasida, od Ibrahima Nazamija, koji je smatrao da je hadis koruptiran i da ne može biti osnova vjerovanja. Neki misle da je njihov izvor jevrejski karaitizam. Oni vjeruju da bi Kur'an trebao biti jedini izvor upute u islamu. Oni odbacuju autoritet hadisa u islamu. Protivio se pokretu Ehlul-hadisa tog vremena, koji je naglašavao oslanjanje na hadis o Kur'anu.
Zagovarači takvih ideja 1902. godine su svoj pravac nazvali Ehlul-Kur’an, što znači sljedbenici Kur’ana. U dvadesetom stoljeću u Egiptu se sa sličnim idejama pojavilo nekoliko osoba, kao što su Muhammed Tevfik Sidki, Muhammed Ebu Zejd i Ahmed Subhi Mensur koji je, zagovarajući te ideje, napisao nekoliko knjiga i pokrenuo web stranicu za njihovo širenje.
Budući da oni i njima slični odbacuju hadis i tvrde da je samo Kur’an vjerodostojan te da samo iz njega treba crpiti islamsko vjerovanje i propise, pripadnici drugih pravaca ih uglavnom nazivaju kur’anijjun, što je u našem jeziku najbliže značenju riječi kur’anisti, a oni za sebe najčešće koriste izraz ehlul-Kur’an, što znači sljedbenici Kur’ana.
Oni imaju nekoliko stavova, na kojima temelje svoje vjerovanje i praksu. Prije svega, oni tvrde da je samo Kur’an vjerodostojno prenesen i da je on dovoljan da se iz njega izvedu svi principi vjerovanja i svi ibadeti i praktični propisi. Za dokaz te tvrdnje pozivaju se na ajet: “Mi ništa u Knjizi nismo izostavili.” (El-En’am, 38) Međutim, islamski učenjaci odbacuju tu tvrdnju, ukazujući na to da je ona potpuno pogrešna. Tako jedni kažu da se u tom ajetu riječju Knjiga misli na Levhi-mahfuz, a drugi da se tim ajetom – ako se misli na Kur’an – ukazuje na temeljne istine vjere, a ne na sve pojedinosti. U tom smislu oni kažu da su mnogi ibadeti i propisi u Kur’anu samo u načelu spomenuti, bez navođenja detalja, te da se oni ne mogu ispravno shvatiti niti primijeniti bez sunneta, tj. djela i riječi Poslanika, s.a.v.s. Tako npr. u Kur’anu je namaz propisan kao obaveza, ali se u njemu ne navodi koliko ima namaza, koliko oni imaju rekata, kako se namaz obavlja, šta se uči na kojem rekatu itd. Sličan slučaj je i s postom, zekatom, hadžom i ostalim ibadetima. Dakle, bez pozivanja na hadise nemoguće je ispravno izvršavati ijedan od islamskih šarta.
Ista stvar je s naređenjima i zabranama, tj. s pitanjem šta je muslimanima dozvoljeno a šta zabranjeno. Kur’anisti, naime, tvrde da je po islamu obaveza samo ono što je naređeno u Kur’anu, te da je zabranjeno samo ono što je izričito navedeno u Kur’anu. Dokazujući da ta tvrdnja nije tačna, islamski učenjaci se pozivaju na sam Kur’an koji u više ajeta traži pokornost Poslaniku i zahtijeva izvršavanje onoga što on traži od ljudi. U tom smislu je ajet: “Ono što vam Poslanik da uzmite, a ono što vam zabrani ostavite!” (El-Hašr, 7) Također, u pet kur’anskih ajeta se kaže: “Pokoravajte se Allahu i Poslaniku”, a mnogi su ajeti u kojima se u drugoj formi poziva na pokornost Poslaniku, s.a.v.s. Nadalje, poznato je da su mnoge kur’anske naredbe detaljnije pojašnjene hadisima, a također i zabrane. Sve u svemu, da su se islamsko vjerovanje i praksa mogli u potpunosti shvatiti samo na osnovu Kur’ana, onda ne bi bilo potrebe da Allah, dž.š., šalje Poslanika ljudima.
Sljedeća njihova tvrdnja je da se na sunnet ne može osloniti jer je prošlo puno vremena od Poslanikove smrti do zapisivanja hadisa, tako da nije sigurno da su oni vjerodostojno zapisani, odnosno, za pretpostaviti je da su oni toliko izmijenjeni da ih se ne može uzeti u obzir. Međutim, islamski učenjaci su na taj prigovor odgovorili po više osnova. Između ostalog, oni navode da su prve generacije muslimana toliko truda ulagale u vjerodostojno prenošenje hadisa, da nema nikakve sumnje u vjerodostojnost velikog broja hadisa, naročito onih navedenih u Buharijevoj i Muslimovoj zbirci hadisa te ostalim hadiskim zbirkama poznatim kao “el-kutubus-sitte”. U tome se slažu učenjaci ne samo poznata četiri mezheba, nego svi učenjaci ehli-sunnetskog pravca.
Adress: Kovaci 36, 71000 Sarajevo Bosnia-Herzegovina
email: info@islam.ba