Objava

Pod ovim pojmom najčešće misli se na Kur'an. Poznati izraz za objavu je vahj. U Kur'anu se navode i druge ranije objave od Allaha, dž. š. čiji je original izgubljen. Zapravo, u Kuranu se spominju 4 velike objave (knjige): Tevrat (objavljen Musau, a.s.), Zebur (objavljen Davudu, a.s.), Indžil (objavljen Isau, a.s.) i Kuran (objavljen Muhammedu, a.s.). Kuran je jedina, u izvornom obliku sačuvana objava od Allaha, dž.š. Kuran je najprije izuzet iz Levh-i mahfuza i spušten na nama najbliže nebo, odakle je, u periodu od 23 godine, postepeno objavljivan Muhammedu, a.s. (Objava je trajala 13 godina u Mekki i 10 godina u Medini). Osim 4 velika kitaba – knjige, bili su i suhufi (listovi) i risale (poslanice). Međutim njihov tačan broj nije poznat. U Kuranu se jedino spominju suhufi Ibrahima, a.s., i Musa, a.s. Objava je Božijim poslanicima dolazila na nekoliko načina: putem sna (primjer Ibrahima, a.s., i Ismaila, a.s.); nadahnućem (Muhammed, a.s., je često spominjao da mu je nešto saopćeno na ovaj način, kao naprimjer:"Niko neće umrijeti dok ne iscrpi svoju nafaku pa, stoga, bojte se Allaha i lijepo tražite opskrbu!"); direktno Allahovo obraćanje poslaniku govorom, na način da on čuje govor i razumije njegov smisao, (primjer Musa, a.s.); dostava Objave preko meleka Džibrila. Cijeli Kuran je objavljen na ovaj način.