Hukm (šer'i)
Hukm (množina ahkam) su pravila, propisi, vrijednosti, nalozi, naredbe, odluke, norme koje čine islamsko pravo.U pravnom smislu pojam hukm koristi se da bi se utvrdila neka vrijednost, kao što je vadžib, mendub, mubah djelo ili zabrana kao što je haram ili mekruh.
El hukmuš-šerijju znači šerijatskopravna norma odnosno Božiji govor koji se odnosi na djela pravnih obveznika (mukellefa) u formi zahtjeva ili ovlaštenja ili definiranja povoda i pretpostavki.
Pod sintagmom Božiji govor Zejdan (1994) objašnjava da se misli na Kur'an ili posredni govor koji se temelji na Kur'anu, kao što su Sunnet, idžma i drugi šerijatskopravni dokazi koje je Allah odredio kao izvor propisa. (Vidjeti pojam edille eš-šerijje.) Pravna norma može biti zadužujuća norma (hukm teklifi) kao što je npr. vadžib, mendub i uvjetujuća norma (hukm vadijj) kojom se određuje povod, uvjet ili zapreka.
IZVORI
Fahruddin ar-Razi (1980). al-Mahsul fi ‘ilm usul al-fiqh. Riyad Džami’a al;
Zejdan, Abdulkerim (1994). El Vedžiz fi usulil-fikh. Beirut;
El-Alvani, Taha Džabir (2016). Uvod u metodologiju islamskog prava. Sarajevo: Centar za napredne studije;
Karčić, Fikret (2011). Studije o šerijatskom pravu i institucijama, Sarajevo, CNS; Ljevaković, Enes (2005). Usuli-fikh (hrestomatija). Sarajevo, Fakultet islamskih nauka;
Ez-Zuhajli, Vehbe (1986). Usulul-fiqhil-islamijj. Darul-fikr;
Kamali, M. H. (2017). Principi islamske jurisprudencije. Sarajevo: Centar za napredne studije;
Ebu Zehre, Muhammed (1958). Usul el-fikh. Kairo, Darul-fikr;
Eš-Šatibi, Ebu Ishak Ibrahim. El Muvafekat fi Usul eš-Šeria. Kairo, El Mektabe et-Tidžarijje el-Kubra.