Hadis
Etimološki se pojam hadis definira nasuprot pojmu "qadim" u značenju 'staro' ili 'drevno'. Rani muslimanski učenjaci spominju da se time uspostavlja distinkcija između Božijeg govora, koji je nadvremenski, vječan ili drevan i govora Njegova Poslanika, s.a.v.s., koji nastaje u određenom vremenskom i prostornom kontekstu. Pojam ukazuje na nešto što je novo ili vremensko. Dakle, etimologija pojma hadis obuhvata dva elementarna značenja 'govor' i 'novo'.
Terminološki, hadis je sve što se vezuje za Božijeg Poslanika, s.a.v.s., od riječi, djela, prešutnih odobrenja te moralnih i fizičkih osobina. Definicija uključuje verbalni i neverbalni aspekt, obuhvata odobrenja određenih postupaka i radnji šutnjom, a u terminološki opseg hadisa uključene su moralne i fizičke karakteristike Poslanika, s.a.v.s..Većina hadiskih učenjaka smatra da se riječi ashaba i tabi'ina trebaju uključiti u definiciju hadisa i naučno tretirati metodologijom hadiskih nauka. Pored pojma hadis sličnu upotrebu imaju i "haber" i "asar", s tim da se prvi češće koristi za predanja ashaba i kasnijih generacija, rjeđe za predanja od Poslanika, s.a.v.s., a drugi općenito ukazuje na historijska predanja, pod što se u užem smislu mogu podvesti i hadis i haber.
Hadis nastaje kroz vrijeme i prostor u kojem Božiji Poslanik, s.a.v.s., ispunjava svoju misiju. Riječi, djela i svi drugi aspekti obuhvaćeni značenjem pojma hadisa prate tok Objave i uvjet su za razumijevanje sadržaja mnogih ajeta. Tumačenje Kur'ana najprije dolazi od Poslanika, s.a.v.s., čija je zadaća autentično dostaviti Objavu u sadržajnom i formalnom smislu. Pored navedenog, hadis predstavlja izvor zasebnih principa, propisa i etičkih normi, koje učenje islama zaokružuju u jedinstvenu cjelinu.
Riječ hadis (الحديث) u arapskom jeziku znači vijest i govor uopće. Također, ona u arapskom jeziku označava nešto što je postalo, što nije stalno. Po svom smislu ona je sasvim suprotna riječi kadim. Zbog toga se za Kur'an kaže da je kadim, to znači da je oduvijek i nije postao a za Muhammedove a.s. riječi i djela se kaže hadis, što znači da su nastala i nisu oduvijek. U hadiskoj znanosti termin hadis ima posebno značenje te se on ovako definiše: Hadis je ono što je Muhammed s.a.v.s. rekao, uradio ili vidio da neko nešto čini pa svojom šutnjom to odobrio i dotičnog ne opomenuo." Pored toga, izraz hadis se odnosi i na vijesti koje govore o Poslanikovim s.a.v.s. svojstvima, odnosno kakav je on bio po svojim vanjskim i duševnim osobinama. Shodno navedenom, hadis se dijeli na četiri vrste:
El-Hadisul-kavli -je ono što je Poslanik s.a.v.s. rekao, kao npr. hadis koji glasi: Musliman je samo onaj od čijeg jezika i ruku su mirni i sigurni ostali muslimani." Ove vrste hadisa ima najviše. El-Hadisul-fi'li -je ono što je Poslanik s.a.v.s. radio, kao npr. hadis: Poslanik je obilazio siromašne muslimane, posjećivao ih i pratio, i prisustvovao njihovim dženazama." El-Hadisut-takriri -je ono što je Poslanik s.a.v.s. vidio ili čuo da čini jedan musliman, pa to šutnjom odobrio i dotičnog ne opomenuo, kao npr. hadis koji glasi: Priča Džabir b. Semure: Sjedio sam sa Poslanikom s.a.v.s. više od stotinu puta, pa bi njegovi drugovi jedan drugome recitovali pjesme i spominjali štošta iz predislamskog doba, a on bi šutio i po kadkad se s njima osmjehnuo." četvrtu vrstu hadisa čine oni koji svojim tekstom govore o Poslanikovim s.a.v.s. tjelesnim i duševnim osobinama i svojstvima, kao npr. hadis koji glasi: Poslanik s.a.v.s. je bio najljepši čovjek po izgledu, i najljepši po ćudi i vladanju."; kao i hadis: Poslanik s.a.v.s. bi dugo šutio a malo se smijao."Pored termina hadis, u hadiskoj znanosti od iste važnosti su i termini: sunnet, haber i eser. Riječ sunnet u arapskom jeziku znači postupak i način vladanja, dok se u islamskim naukama ovom riječju označava Poslanikov s.a.v.s. postupak i način njegova vladanja. Terminom sunnet nekada se označava i cjelokupan Poslanikov s.a.v.s. hadis pa se tako kaže: Prvi vjerski izvor je Kur'an, a drugi sunnet." U fikhu terminom sunnet se označava ono što je vjerom preporučeno i lijepo činiti, a nije stroga vjerska dužnost. Riječ haber u arapskom jeziku znači vijest, dok se u hadiskoj nauci nakada upotrebljava kao sinonim terminu hadis, a nekada ima općenitije značenje koje ima i termin eser. Riječ eser u arapskom jeziku znači trag, ostatak i vijest, dok u hadiskoj nauci ima općenitije značenje nego li termin hadis. Zato se kaže: Svaki je hadis eser, a svaki eser nije hadis." Shodno tome, termin eser bi značio vijesti koje se odnose na Poslanika s.a.v.s., ashabe r.a., tabi'ine i druge ljude. U ovom kontekstu nekada se koristi i termin haber. (Uvod u tefsirku i hadisku nauku, H.Mehmed Handžić, II izdanje Sarajevo 1972., str.65-67)
IZVORI
Karalić, M. (2010). Hadis i hadiske znanosti. Novi Pazar: El-Kelimeh;
Nakičević, O. (1996). Uvod u hadiske znanosti. Sarajevo: Fakultet islamskih nauka;
Musić, K. (2020). Poslanikova, s.a.v.s., komunikacija. Sarajevo: FIN i El-Kalem;
Hrvačić, Dž. (2009). Hadis. Sarajevo: El-Kalem;
Handžić, M. (1972). Uvod u tefsirsku i hadisku nauku. Sarajevo: Gazi Husrev-begova medresa u Sarajevu;
Smajić, A. (2006). Terminologija hadisa. Sarajevo: Fakultet islamskih nauka;
Karalić, M. (1996). Tirmizijin Džami' Sunen. Zenica: Elči Ibrahim-pašina medresa;
Hasanović, Z. (2005). Pristupi sunnetu. Sarajevo: Fakultet islamskih nauka u Sarajevu;
Mahmutović, M. (2014). Povodi nastanka vjerovjesnikovih hadisa. Sarajevo: El-Kalem;
Šahrazūrī (al-), Ibn aṣ-Ṣalāḥ (2002). Muqaddima, stručna obrada: ‘Abdullaṭīf al-Hamīm & Māhir Yāsīn al-Faḥl. Bejrut: Dār al-kutub al-‘ilmiyya;
Gawrī (al-), ʻA.(2007). Mawsūʻa ʻulūm al-ḥadīt wa funūnihī. tri toma. Damask – Bejrut: Dāru Ibn Katīr.