Hikmet

Mudrost, filozofija; ime muslimanima. (Morina, 2010: 60).

Izraz koji označava mudrost. Jedna od definicija hikme jeste znanje stvari kakve jesu i prema Abdulkerimu (2019) znanje mora biti praćeno uravnoteženim stavovima i djelima. Izvedenice iz korijena ove riječi javljaju se u 11 puta u Kur'anu u različitim značenjima: sredstvo opomene 2:231; razumijevanje i znanje 19:12, 4:54; čin odlučivanja o pravnim pitanjima 5:42. Riječ hakim znači mudrac, a El-Hakim je jedno od Allahovih imena. Ovaj pojam se koristi i u pravu. Odnosi se na mudrost ili cilj zbog kojeg je neko šerijatsko pravilo ustanovljeno, a ono uvijek podrazumijeva ostvarenje nekog dobra ili otklanjanja štete od čovjeka. Šeriatskopravni teoretičari upotrebljavaju izraz "illet" uglavnom za označavanje vanjskog obilježja, dok se riječju hikmet? , označava ostvarenje interesa kao posljedice norme. Ibn Tejmijje i Ibn Kajjim su obrazlagali norme hikmetom – po smislu i svrsi. Ljevaković (2005) kazuje na distinkciju između illeta i hikmeta. Objašnjava da kada je posrijedi hikmet (mudrost i svrha) norme, može se činiti u prvi mah da je norma vezana za njega, iz razloga što je on motiv i povod ustanovljenja norme. Međutim, činjenica je da svrha norme može bit katkada skrivena, nedokučiva osjetilima, ili varijabilna, shodno različitim okolnostima I ljudima. Na primjer, svrha dozvole mršenja uz ramazan musafiru jeste otklanjanje teškoće, a ona se razlikuje s obzirom na različitost stanja i ljudi. Teškoća u ljetno doba razlikuje se od teškoće u zimsko doba; putovanje avionima nije isto kao i putovanje na devama i konjima. S obzirom na relativnost pojma teškoće, nije moguće vezata normu (olakšica u vidu dozvoljenosti mršenja ili skraćivanja namaza) za nju, već se ona veže za vanjsko, konstantno obilježje, tj. Putovanje, jer se pretpostavlja da ono uzrokuje teškoću. Hikmet je naziv i nekadašnjeg istoimenog muslimanskog lista, tradicionalističke orijentacije, koji je izlazio bez prekida od 7. aprila 1929. do 14. novembra 1936. godine.