Hasen

Hasen hadis je onaj koji kontinuirano prenosi čestit i pošten niz prenosilaca, slabije preciznosti, od istog takvog do kraja seneda, koji ne prutivurječi pouzdanijem prenosiocu i koji u sebi nema skrivenih nedostataka.

Dobar (hasen) hadis je onaj hadis čiji se sened ne može kritikovati, niti ima kakvih skrivenih mahana sa stanovišta pravednosti (adalet), ali sa stanovišta preciznosti (dabt) njegovi prenosioci su nešto ispod nivoa prenosioca sahih hadisa. (Omer Nakičević, Uvod u hadiske znanosti, str. 107)

Neka od značenja ovog pojma u arapskom jeziku su: dobar, lijep, izvrstan, krasan. Hasen-hadis ispunjava sve uvjete sahih-hadisa, s tim što ravije kod hasena nisu na onom stepenu, što se tiče preciznosti, kao što su kod sahiha.

Hasen-hadis dijeli se na dvije vrste: a) hadis koji je sam po sebi dobar, odnosno hadis koji ispunjava uvjete hasen-hadisa, b) hadis koji je hasen zbog drugih hadisa. Dakle, to je, u osnovi, slab hadis koji je došao u više predaja, te ga one uzdižu na stepen hasen-hadisa. Prema mišljenju ogromne većine hadiskih, fikhskih i usuli-fikhskih učenjaka, hasen-hadis je, kao i sahih, potpuno valjan argument na kome se temelje propisi islama.

Za razliku od sahih-hadisa, koje su pojedini učenjaci bilježili u zasebne zbirke, hasen-hadis niko nije ni pokušavao izdvajati u zasebne zbirke. Međutim, pojedine hadiske zbirke obiluju velikim brojem hasen-hadisa. Od postojećih hadiskih zbirki, najviše hasen-hadisa sadrže:

Et-Tirmizijev Džami', Ehu Davudov Sunen, Ed-Darekutnijev Sunen, En-Nesaijev Sunen, Ibn Madžin Sunen, Musned Ahmeda b. Hanbela, Musned Ebu Ja'laa El-Mevsilija i dr.

IZVORI

Karalić, M. (2010). Hadis i hadiske znanosti. Novi Pazar: El-Kelimeh;

Nakičević, O. (1996). Uvod u hadiske znanosti. Sarajevo: Fakultet islamskih nauka;

Hrvačić, Dž. (2009). Hadis. Sarajevo: El-Kalem;

Handžić, M. (1972). Uvod u tefsirsku i hadisku nauku. Sarajevo: Gazi Husrev-begova medresa u Sarajevu;

Smajić, A. (2006). Terminologija hadisa. Sarajevo: Fakultet islamskih nauka.