Hanefije
Sljedbenici hanefijske škole (mezheba) prava, sa najvećim učiteljem ove škole, prava i islamskog učenja uopće, Nu'manom ibn Sabitom - Ebu Hanifom (živio 80-150 h./700-767). Ova škola ima svoje najranije korijene, od Omera i Abdulaha u Mas'udu, do Ebu Hanife i njegovih glavnih učenika, Ebu Jusufa i Muhameda Eš-Šejbanija, i nije djelo pojedinca. Način rada učitelja ovog smjera i samog Ebu Hanife čine ovu školu rezultatom grupe učenjaka, a ne pojedinca. Stoga je pogrešno tvrditi i pisati da je Ebu Hanifa osnivač njegovog mezheba. Ebu Hanifa je samo najveći, najzaslužniji, učitelj koji je najviše doprinio, ali ne i osnivač. On je vrhunac doktrine. Pravni izvori ove škole su: Kur'an, hadis, fetve ashaba, idžma, kijas, istihsani, urfi i masehatu-l-murseleh. Najugledniji učenici ove škole su: Ebu Jusuf, Muhamed Eš-Šejbani, Zufer itd. Njihovo prisustvo u muslimanskom svijetu je u preko 60 posto muslimana. Također, hanefizam je po svojoj dubini, zbog elastičnosti izvora na kojima se zasniva, najperspektivnija škola u XXI stoljeću.
Općenit naziv za sljedbenike hanefijskog mezheba. Vidjeti pojam: hanefijski mezheb.
IZVORI
Ibrahimi, N. (2017). Fjalor enciklopedik islam (str. 307-308). Skoplje: Logos-A