Handžić Mehmed

Mehmed Handžić, Sarajevo 1906 – Sarajevo 1944, alim enciklopedijskih vjerskih znanja i utjecajni zastupnik islamske obnove na osnovama tradicije i jačanja uloge uleme; pokretač je značajnijih društvenih aktivnosti i autor velikog broja radova o različitim temama iz vjerskih nauka i historije islamske kulture i literature. Polaznik je bio Šerijatske gimnazije u Sarajevu i El-Azhara u Kairu, gdje je stekao priznanje i položaj najistaknutijeg studenta ovog visokog učilišta. Tokom studija je, pored više tekstova objavljenih u časopisima, na arapskom napisao i u Kairu objavio obimno djelo Blistavi dragulj. Životopisi učenjaka i pjesnika iz Bosne, prvi arapski leksikon bošnjačkih pisaca na jezicima klasične islamske učenosti. Od tih prvih radova do prerane smrti napisao je zadivljujuće mnoštvo udžbeničkih djela i serioznih teoloških i historijskih rasprava, enciklopedijskih članaka i književnih osvrta, popularnih vazova i prigodnih komentara. U pisanju je njegovao stil nenametljive učenosti i razumljivog jezika. Sa više od tri stotine objavljenih radova i nekoliko desetina neobjavljenih rukopisa sačinio je izvornu bošnjačku panoramu vjerskih ustanova i historijskih činjenica islamskog života u klasičnoj epohi i petostoljetnom bosanskom toku. Bio je muderris, upravitelj i bibliotekar u Gazi Husrev-begovoj biblioteci, profesor VIŠT-a, predsjednik udruženja El-Hidaje i urednik istoimenog časopisa. Zastupao je stav o društvenom angažiranju ilmijje i kao kandidat Muslimanske organizacije osobno se uključio u nadmetanje političkih stranaka u Sarajevu na izborima 1938. Poražen je od protukandidata iz JMO, ali ga to nije pokolebalo u društvenim aktivnostima i pokretanju značajnih inicijativa, posebno u teškim okolnostima Drugog svjetskog rata. Kao predsjednik El-Hidaje bio je u rukovodstvu predratnog pokreta za autonomiju Bosne i Hercegovine te predsjedavajući Odbora narodnog spasa, koji je formiran u augustu 1942. nakon velikih četničkih pokolja muslimana. Imao je ključnu ulogu u donošenju zaključaka skupštine El-Hidaje, koji su bili začetak muslimanskih rezolucija iz 1941. U rezolucijama su ugledne ličnosti i čelnici različitih institucija i udruženja bosanskih muslimana otvoreno osudili zločine i druge oblike nasilja vlasti NDH, upozorili na ustaničke zločine nad nezaštićenim bošnjačkim stanovništvom i zahtijevali sigurnost i pravdu za sve ljude neovisno o njihovoj etničkoj, rasnoj i religijskoj pripadnosti. Bio je prvi potpisnik Sarajevske rezolucije, druge u nisu rezolucija donesenih u sedam bosanskohercegovačkih gradova a koje predstavljaju jedinstven primjer javne osude progona i ubijanja na rasnoj, vjerskoj i etničkoj osnovi u i Evropi pod njemačkom okupacijom. Umro je u julu 1944. pri obavljanju bezazlene operacije bruha. Dvojbe koje su se tada javile oko uzroka njegove smrti nisu otklonjene niti potkrijepljene dokumentiranim nalazima.