Filozofski tefsir

S obzirom da su muslimani, naročito njihovi intelektualnci još u periodu Abbasija došli u doticaj sa filozofskom mišlju, nije ni čudo što imamo i tefsira u kojima preovladava upravo ta misao. Općenito, jedan dio muslimana ne prihvataju filozofiju, a drugi dio muslimana prihvata filozofiju. Ove dvije struje imamo i kada je u pitanju tumačenje Kur'ana.

Grupa koja ne prihvata filozofiju će, prilikom tumačenja Kur'ana, pobijati filozofske teorije, braniti se od njih i objašnjavati da one nisu u skladu sa kur'anskom misli. S druge strane, grupa muslimana koja prihvata filozofiju tumači Kur'an tako što Kur'an gledaju kroz optiku filozofije i shodno tome ga i tumače, tj. na onaj način na koji ih usmjeravaju njihovi filozofski nazori. Kao reprezentativni predstavnik filozofskog tefsira, Ibn Sina, upravo tumači Kur'an kroz taj nazor. On je promatrao Kur'an i filozofiju, te je onda filozofskim teorijama prosuđivao o kur'anskim tekstovima, pa je na taj način Kur'an objašnjavao čistim filozofskim objašnjenjem. Primjera radi, četvrti ajet sure en-Nas: od zla šejtana koji spletkari", on tumači kao: Snaga koja očekuje spletkarenje je snaga imaginacije jer njen tok koristi razumska duša, a zatim joj kretanje postane suprotno. Duša je usmjerava različitim osnovama.

Kada ih snaga imaginacije privuče da se bave materijom i onim što je za nju vezano, tada takva snaga postane spletkareća, odnosno kreće se suprotno od i povlači ljudsku dušu u suprotnom pravcu. I zato se i zove napasnik koji napada i povlači se (hannas)."

IZVORI

Latić, Dž. (2005). Metodologija tefsira. Sarajevo: Fakultet islamskih nauka;

Džisr, N. (1984). Vjerovanje u Boga u svjetlu filozofije, nauke i Kur’ana. Sarajevo: Starješinstvo islamske zajednice BiH, Hrvatske i Slovenije; 

Karić, E. (1995). Uvod u tefsirske znanosti. Sarajevo: Bosanska knjiga.