Fahša/Fahiše

Riječ fahiše(tun) u arapskom jeziku ima slijedeća značenja: prekomjernost, pretjeranost, nečuvenost, sramota, bruka, gnusoba, neprijatnost, neuljudnost, neučtivost, razvrat, blud, preljuba, brakolomstvo (Muftić). Otuda se na arapskome jeziku za sve što je pretjerano, prekomjerno, nepristojno i gnusno izvan svake mjere kaže - fahiš. Također, fahiš je i bludnik ili bestidnik. Fahš je neuljudnost ili pretjernost, fahiša bludnica, a fahša' blud ili sramota. U Kur'anu riječ fahiše, prema klasičnim semantičarima Kur'ana, ima četiri kontekstualna značenja: griješnje, neposluh (el-ma'sije), blud, zinaluk (ez-zina), homoseksualizam, sodomija (el-livat) i neposlušnost žene (nušuzu-l-mer'e).

U Kur'anu se često riječ fahiše koristi zajedno sa riječju su' (zlo, nepravda, grijeh), npr.: On [šejtan] vam naređuje grijeh (su') i zinaluk (fahša') (El-Bekare, 169). Neki mufessiri govore o značenjskoj razlici između ove dvije riječi, pa kažu da je su' grijeh ili griješenje, a fahša' zinaluk. Od Mukatila se, pak, prenosi da je rekao: ''Na svakom mjestu u Kur'anu riječ el-fahiše odnosi se na blud, osim u ovom ajetu, gdje se odnosi na nedavanje zekata''.