Fakr

Faqr (duhovno siromaštvo) prestavlja ideal metafizičkoga siromaštva; stanje duha lišenoga svih mogućih atribucija. Prema Hafizoviću (2015) uslijed potpune zaokupljenosti Ljepotom 'Lica Njegova' duša nemari za bilo kojim blagodatima, pa makar one bile i rajske, jer sve su one samo tragovi Njegova Svjetla, otisci Njegove Ljepote, Dobrote i Plemenitosti. Ona je, naprosto, sasvim zadovoljna spoznajom da je On, Uzvišeni, zadovoljan njome, te prebiva u stanju duhovnog siromaštva (al-faqr), stanju koje pretpostavlja suksiranost svih svjetova u njezinoj svjetlosnoj sustanci na način zamišljenih odnosa (al-nusub al-dhihnija), analogno stanju Božije Biti koja sva Imena i Atribute Božije sadrži na način zamišljenih odnosa koji ondje još uvijek 'postoje' na način in potentia, ali ne i na način in actus.