Fekih

Fakih ili fekih je osoba koja se bavi fikhom, u doslovnom prijevodu islamski pravnik. Ebu Zehre smatra da islamski pravnik mora da bude upoznat s izvorima fikha, u suprotnom nije fekih. S tim u vezi, mora poznavati pravilo, ali i dokaz za to pravilo koje je sadržano u izvorima.

Vidjeti više pojmove usul-i fikh i fikh. Fekih ili fakih je islamski pravnik koji poznaje i izučava nauku fikha. Često se za termin fekih vežu termini mudžtehid i muftija. Dr. Vehbe Zuhajli fekiha definiše kao eksperta koji proučava pojedinačno-parcijalne dokaze ili normativne tekstove da bi iz njih izveo pojedinačne praktično-pravne propise pomažući se u tome usulskim pravilima i poznavanjem općih šerijatskih izvora i tematike vezane za njih. (Mevsu'atu-l-fikhi-l-islamijj vel-kadaja el-mu'asireh, Darul-Fikr, Bejrut)

Fakih je arapska riječ za muslimanskog pravnika, dubokog poznavaoca i praktičara šerijatskog prava, islamskog prava. Fakih znači učenjak koji vlada naukom prava i jurisprudencije. To također označava učenjaka sa velikim vjerskim znanjem, bez obzira na specijalizaciju. Fakih nije nužno mudžtehid. U početku je značenje riječi bilo šire da bi se vremenom suzilo na ono što se u rimskom pravu naziva jurisprudencija.

IZVORI

Ar-Razi F. (1980). al-Mahsul fi ‘ilm usul al-fiqh. Riyad: Džami’a al-Imam; 

El-Alvani, T. Dž. (2016). Uvod u metodologiju islamskog prava. Sarajevo: Centar za napredne studije; 

Karčić, F. (2011). Studije o šerijatskom pravu i institucijama. Sarajevo: CNS; 

Ljevaković, E. (2005). (hrestomatija). Sarajevo: Fakultet islamskih nauka; 

Ez-Zuhajli, V. (1986). Usulul-fiqhil-islamijj. Damask: Darul-fikr; 

Kamali, M. H. (2017). Principi islamske jurisprudencije. Sarajevo: Centar za napredne studije; 

Ebu Zehre, M. (1958). Usul  el-fikh. Kairo: Darul-fikr; Eš-Šatibi, E. I. El Muvafekat fi Usul eš-Šeria. Kairo: El Mektabe et-Tidžarijje el-Kubra.

Ibrahimi, N. (2017). Fjalor enciklopedik islam (str. 237). Skoplje: Logos-A.