Ezan
Filološki ezan znači oglas ili obavijest, a terminološki ezan je termin koji označava oglašavanje početka namaskog vremena sa posebnim riječima koje su spomenute u vjerskim izvorima i predstavlja javno obilježje muslimanskog mjesta. U hanefijskoj pravnoj školi ezan je potvrđeni, ustaljeni sunnet samo za muškarce kojeg nije dozvoljeno izostavljati. Ezan i ikamet su sunnet za pet dnevnih namaza, a ne uči se za bajram namaz, vitr namaz, dženaza, namaze prilikom pomračenja...
Učenje ezana je propisano u Medini, prve godine po Hidžri. Ashab Abdullah ibn Zejd je usnio tekst ezana, za kojeg je Poslanik, alejhiselam, rekao da je istnit san, te je taj tekst ezana proučio Bilal. Tekst ezana je poznat.
IZVORI
Tuhmaz, Abdulhamid Mahmud, (2002). Hanefijski fikh u novom ruhu, knjiga 1. Sarajevo: Bemust.
El-Mevsili, Ibn Mevdud, (2017). El-Muhtar li-l-fetva, Odabrana pravna mišljenja, prijevod Jusuf Džafić, Planjax, Tešanj.