Evzai

Puno ime imama El-Evzaija je Abdur-Rahman b. Amr b. Juhmed, Ebu Amr el-Evzai. Kod Španaca je bio poznat kao Auz i Aowzei, kako to ističe Hajruddin Zirikli u svom El-Elamu. Biografi se ne slažu oko toga zbog čega je postao poznat kao 'El-Evzai', pa tako Zirikli tvrdi da je to zbog pripadnosti plemenu po imenu El-Evz.

Imam el-Evzai je bio vrstan velikan i veliki praktičar onoga što je poznavao. Živio je u vrijeme tabiina, osoba koje su drugovale sa ashabima, drugovima Božijeg Poslanika, s.a.v.s., što mu je dalo priliku da nauku crpi sa njenih izvora.

Danas njegovo ime nosi bejrutski univerzitet 'Univerzitet imam El-Evzai', na kojem se izučavaju vjerske i svjetovne nauke. Navodi se da su iza imama El-Evzaija ostala četiri djela: Sunen – djelo o fikhu, Musned – djelo o fikhu, jedno djelo o fetvama i djelo o sijeru, u kojem govori o odnosima muslimana sa nemuslimanima za vrijeme rata.

Mezheb imama El-Evzaija je bio zadugo rasprostranjen u Šamu, zemljama arapskog Magriba i Andaluziji. Tako je u Šamu bio dominantan do 340, a u zemljama Magriba i sjevere Afrike do 197. hidžretske godine. Zadnji koji je sudio prema njegovom mezhebu je bio kadija Ahmed b. Sulejman b. Hazlem. Mišljenja imama El-Evzaija su bila mjerodavna i prema njima se sudilo u muslimanskoj Andaluziji sve do vladavine El-Hakem b. Hišama. Nakon toga, usljed nepostojanja kodifikacije njegova mezheba, ovaj mezheb iščezava i prestaje se prakticirati u ostatku islamskog svijeta. Jedan od najilustrativnijih primjera jeste slijedeći događaj. Naime, imam El-Evzai je, pod utjecajem neprovjerenih vijesti o Ebu Hanifi, donosio sasvim negativne zaključke o njemu, iako se s njim nije nikad susreo. Jedne prilike upitao je Abdullaha b. el-Mubareka, Ebu Hanifinog učenika: "Ko je čovjek iz Kufe, zvani Ebu Hanife, koji uvodi novotarije/bidate?" Abdullah b. el-Mubarek mu nije direktno odgovorio, već mu je navodio precizna i utemeljena šerijatskopravna rješenja, na što ga je on upitao: "Ko je autor tako savršenih fetvi?" Odgovorio je: "To je učenjak koga sam sreo u Iraku!" El-Evzai mu je tada rekao: "On je izvrstan učenjak! Idi i druži se s njim što više!" Tada mu je Ibn el-Mubarek priznao: "To je Ebu Hanife!" Nakon izvjesnog vremena u Mekki su se sreli El-Evzai i Ebu Hanife i raspravljali o pitanjima koja je spominjao Ibn el-Mubarek nakon čega je El-Evza'i priznao Ibn el-Mubareku: "Ogovarao sam čovjeka obilnog znanja i izuzetne inteligencije. Molim Allaha da mi oprosti! Bio sam u očitoj zabludi! Obavezno slijedi tog čovjeka, jer ovo u što sam se uvjerio kod njega je suprotno onome što sam čuo!"

IZVORI

Hodžić, H. (2007). Imam El-Evza‘i – zasjenjeni fikhski velikan. Zbornik radova IPF Bihać. Bihać: IPF u Bihaću.