Ešarije

Eš'arije su sljedbenici ortodoksne skolastičke škole u islamu čiji je osnivač Ebu el-Hasan el-Eš'ari koji se žestoko suprotstavio mu'tezilijskom učenju. U suprotstavljanju svojim protivnicima: mu'tezilijama, filozofima itd., dokazivanju istina vjere i odbrani islamskog vjerovanja onakvog kakvog je zastupao Ibn Kullab, eš'arije koriste racionalno-intelektualne dokaze i kelam. Vjerska škola iz islamske historije i, nakon maturidija, najpopularnija škola među muslimanima. Njen osnivač je bio Ebu'l-Hasan El-Eš'ari. Vrlo je teško uspješno izložiti doktrinu El-Eš'arija. Složenost je u tome što su njegova djela brojna, pisana u nekoliko životnih etapa sa različitih pozicija, teško razumljiva, a posebno zbog nedosljednoga izlaganja doktrine.

El-Eš'ari postavlja pitanje u jednom djelu, dovršava ga u drugom i argumentira ga u potpuno trećem djelu, koristeći različite metode: logičko-racionalne i srednjovjekovne silogističke ili disputacijske forme. Ovo stanje otežava rad analize. ali, El-Eš'arijevu doktrinu općenito karakterizira apologetski i pomirljivi ton. Odnosno, El-Eš'ari je u svom intelektualnom angažmanu imao prioritet odbrane sunitskih učenja, a manje duboko promišljanje duhovnih institucija islamske religije; bio je manje slobodni spekulativni teolog, kao što će kasnije djelovati Ibn Sina, El-Gazali, Ibn Arabi itd.

Njegova teologija i filozofija odražavat će duh vremena u kojem je vjerski pragmatizam bio odlučujući, ali bez kojeg, kako kaže S.H. Nasri, ne bi bilo arabeski, perzijskih minijatura, Tadž El-Mahal, niti Mesnevije od Rumija, ni Xhavid-name Ikbala. Pozicionirajući se ne samo protiv ekstremnog liberalizma mutezilija, već i protiv ekstremnog fanatizma ranog sunizma, on je predstavljen kao pomiritelj mu'tezilitskog racionalizma i ranog asketizma manifestiranog kod Hasana El-Basrije i Vasila ibn El-Ataa. To je natjeralo El-Eš'ariju da ne postane apologet naslijeđene vjere, koja obezvređuje vrijednost ljudskog razuma, niti kartezijanskog racionalistu, koji vidi čovjekovo samopouzdanje isključivo u svom umu, natjeralo ga je da stane između suhog mu'tazilitskog racionalizma i primitivnog hanbalijskog fideizma.

El-Eš'ari smatra da se sunitske škole u principu slažu, te da su podijeljene po pitanju njihove primjene. S tim u vezi, Ibn Asakir prenosi tvrdnju El-Eš'arije: "Svaki mudžtehid je u pravu i svi mudžtehidi stoje na čvrstom temelju istine. Njihove podjele ne pripadaju principima, već proizlaze iz primjene. Ovakav pristup između dva ekstremizma i zahvaljujući povoljnim političkim okolnostima koje su išle ruku pod ruku i geografskom položaju njegove akcije (kojeg nije imao čak ni imam El-Maturidi), omogućit će El-Eš'ariji u najvećem dijelu vremena preovlađujuće mjesto unutar preovlađujuće muslimanske tradicije. Eš'arijsko učenje predstavljeno je kao posrednik između mutezilitske i hanbelijske doktrine, najbliže hanefijsko-maturidskoj doktrini.

Ebu Hasan el- Eš'ari je bio utjecajni srednjovjekovni sunijski teolog. Rođen je 260/873. godine u Basri, a umro je 324/935. godine u Bagdadu. U Basri je učio od mu'tezilijskog učenjaka Džubbai'a, ali se vremenom odvojio od njega i njegovog učenja, s ciljem razvijanja vlastite škole. (Richard C. Martin ur., 2016.) Al-Aš'arījeva kosmologija gotovo u cijelosti prodahnuta je kosmologijom njegova učitelja el- Džubbaija, a naročito Ebu-l-Hudayla. Kosmos ili univerzum sačinjen je od supstancija ili stvari odnosno akcidencija. (Silajdžić, 1999)

Nakon 40 godina provedenih kao mu'tezilija, Eš'ari se okrenuo ka novom metodu tumačenja izvora islama (Kur'ana i sunneta). U tome se koristio principima koji su bili u skladu sa razumom. Počeo je slijediti metoda koji je prije njega utemeljio i koristio Abdullah ibn Seid ibn Kullab. Eš'ari je potvrdio sve Božie atribute, bez ulaženja u suštinu njihovog značenja, mijenjanja ili iskrivljavanja istih, ili lišavanja Boga nekih Njegovih atributa. U ovom periodu je Eš'ari napisao knjigu pod naslovom Pojašnjenje temelja vjere".

Najznačajnije od njegovih tiskanih djela je Maqalat el-islamiyyin. Ono se sastoji iz tri dijela:

- pregled muslimanskih sekti i razmirica,

- vjerovanje pravovjerne zajednice,

- pregled različitih mišljenja o pojmovima kelama.

Ovo djelo je prvo djelo te vrste u muslimanskoj literaturi. Ono detaljno objašnjava stavove različitih sekti u islamu. Značajno je da autor raspolaže informacijama o istima iz prve ruke. Smatra se da ga je na pisanje ove knjige navela činjenica da nedostaje obektivan prikaz stavova ovih sekti. (Smailagić, 1990).

Možemo reći da su temeljna načela eš'arijske teologije:

- koncept Boga i priroda Njegovih atributa:Bog je Jedan, On je jedinstveno, vječno Biće, te posjeduje atribute kao što su spoznaja, moć, volja, život itd.

- slobodna volja: eš'arije zauzimaju srednji stav po ovom pitanju tj. smatraju da je čovjek slobodan samo u izboru između alternativa, a i u usmjerenju ka posebnoj akciji. Čovjek ima izvjesnu izvedenu moć na osnovu koje biva pozvan na odgovornost,

- problem razuma i objave i kriterijum dobra i zla: smatraju objavu bitnijom od razuma, tj. objava je izvor istine i stavrnosti, a razum treba da se slaže sa njom.

- problem vječnosti Kur'ana,

- problem lijepe vizije; (Sharif, 1990.)

Njegove su metode naročito prihvatili šafije, te je on oko sebe okupio krug učenika iz kojeg su nikli mnogi slavni teolozi, koji će razviti i proširiti njegove temeljne vjerske stavove.

Među najznačajnije ličnosti koje su pripadale ovoj školi su: el-Bakilani, el-Gazali, eš-Širazi, el-Džuvejni i dr.