Es-Sabuni Nuruddin

Ahmed b. Mahmud, poznat kao Nurud-din, rođen je u Buhari vjerovatno na početku šestog/dvanaestog stoljeća, a umro je u istom gradu 16. safera 580/30. maja 1184. godine. Bio je jedan od teologa unutar maturidijske škole sunnijskog islama. Nema mnogo podataka o njegovom životu. Izgleda da je pripadao jednoj uglednoj porodici u Buhari, gdje je proveo veći dio svoga života. Stekao je obrazovanje u istom gradu te je postao vodeći pobornik maturidijske teologije u svoje vrijeme. Otputovao je u Meku da obavi hadž i na svom putu u Meku, posjetio je Horasan i Irak te je raspravljao s učenjacima ovih regija.

Isto tako je imao živahne rasprave s Fahru-d-Dinom er-Razijem, vodećim predstavnikom ešarijske teologije u njegovo vrijeme. Prema Razijevom iskazu, na kraju ovih rasprava, Sabuni je rekao da je svo njegovo znanje o kelamu zasnovano na djelu Ebu-l-Muina en-Nesefija; također je priznao da je slab u ovoj nauci, ali je kazao da je bio prestar početi iznova.

Sabuni je napisao brojna djela, od kojih su neka i dalje u rukopisu. U svome djelu el- Munteka min ismet el-enbija (Izbor iz bezgrješnosti vjerovjesnik), on sažima djelo Ebu-l-Husejna Muhammeda b. Jahjaa. Ono započinje kazujući da je Božije slanje vjerovjesnik posljedica Njegove mudre nakane, da vjerovjesnici moraju biti ljudi i da su neki od njih iznad drugih. Zatim, nakon što razmatra njihov broj i njihovu bezgrješnost, u nastavku govori o svakom pojedinačnom vjerovjesniku, počevši od Adema i završavajući posljednjim vjerovjesnikom Muhammedom (a.s.). Njegovo djelo el-Kifaje fi-l-hidaje (Dovoljno u uputi) je duža verzija njegovog djela el-Bidaje fi usul ed-din (Uvod u načela religije). Kao što navodi u uvodu potonjeg djela, neki njegovi prijatelji su smatrali Kifaju predugom, pa su ga zamolili da je sažme te je zbog toga napisao el-Bidaje. Kroz ova djela, Sabuni vjerno slijedi i brani gledišta el-Maturidija. El-Bidaje počinje raspravom o izvorima znanja. Zatim, es-Sabuni prvo pokušava utvrditi stvorenost (hudus) svijeta, a onda egzistenciju njegovog Stvoritelja. Ovo je popraćeno raspravom o Božijim svojstvima. Es-Sabuni se bavi i pitanjima koja su sporna između ešarij i maturidij, kao što je svojstvo stvaranja (tekvin) te podržava el-Maturidijevo stajalište. Rasprave o vjerovjesništvu, stepenu, predodređenosti i čovjekovim djelima su popraćene drugim tradicionalnim teorijskim pitanjima. Sve ove teme su predstavljene na jedan jezgrovit i dopadljiv način (Leaman, 2015, 437–438).