Emr(un)
1. naredba da se nešto učini kao obavezujuće, preporučljivo ili dopušteno; katkada se navede atribut naredbe a da se ne zahtijeva, prijeti, onemogućava, začuđuje ili obavještava;
2. stvar i atribut; katkada se misli na kaznu, kao u ajetu: džā'e emruna (dođe Naša odredba). Hud, 40, 58, 66, 82, 94; el-Mu'minun, 27.