El-Keššaf

El-Keššafu an hakaiki-tenzili ve ujunu-l-ekavili fi vudžuhi-t-te'vili (u nastavku El-Keššaf). Ubraja se u racionalne tefsire među kojima zauzima visoko mjesto. Glavna karakteristika njegova jeste što Zamahšeri u njemu pristupa tumačenju Kur'ana sa jezičko-stilističkog aspekta. Glavni akcenat, upravo, Zamahšeri usmjerava na taj segment, dokazujući na mnogo primjera ljepotu kur'anskog stila i nenadmašnost i nadnaravnost njegova izraza. U uvodu tefsira Zamahšeri navodi šta je bio razlog da počne pisati tefsir. Kada bi protumačio neki ajet i time pokazao kakve sve ljepote, mudrosti i koristi dotični ajet sadrži, mnogi bi od njega tražili da na taj način protumači cijeli Kur'an. S druge strane, tražeći odgovore na pitanja uvidio je, gdje god je išao po islamskom svijetu, potrebu za pisanjem objašnjenja za ajete i ljepote Kur'ana.

Međutim, on se u tome ustručavao, zato što je smatrao da ima i drugih koji to mogu uraditi, te da bi svaki čovjek trebalo samostalno da istraživa ljepote kur'anskog izraza. Kako su slušaoci bili uporni, on je protumačio na taj način El-Fatihu i jedan dio sure El-Bekare, opširno izlažući sve ono do čega je svojim naučnim radom došao. Međutim, tek tada mnogi su počeli hvaliti takav vid tumačenja Kur'ana i uporno ga moliti da ga dovrši do kraja. Tada Zamahšeri više nije mogao naći opravdanja i izgovora, pa je počeo pisati cjelovit komentar Kur'ana, za boravka u Mekki i u haremu časne Ka'be. On sam kaže da je tefsir napisao u skraćenoj formi, te je njegovo pisanje potrajalo koliko i period hilafeta Ebu Bekra, što iznosi preko dvije godine i četiri mjeseca, a da je htio opširno da ga piše, to bi potrajalo više od trideset godina. Nakon toga, on kaže: To je samo jedan od mnogih znakova ovog Časnog Hrama i jedan od njegovih brojnih bereketa koji se izlio na mene. Molim Allaha da taj moj trud bude razlog moga spasa i svjetlo na sirat-ćupriji, koje će ići ispred mene i sa moje desne strane. A divan li je On onaj od koga se moli!" Kada raspravlja o pitanjima pravnih propisa teži hanefijskom mezhebu ali nije isključiv kao u vjerovanju. Ovdje naglašava svoju naklonost hanefijskom mezhebu ali ako se pojavi pitanje u kojem su stavovi drugog mezheba jači uvažava ih i navodi. U njegovom djelu ima puno očitih mu'tezilijskih stavova, koji se odmah mogu uočiti, kao i onih skrivenih, koji se ne mogu lahko primijetiti i čije zamke i klopke mogu otkriti samo rijetko nadareni učenjaci koji to pomno istražuju. To je zaista veliki nedostatak tog djela. Kada govori o kazivanjima isra'ilijjata malo ih navodi. Kada to i čini kaže da se radi o slabim i netačnim predajama ili tvrdi kako su daleko od ispravnog i istine. Na kraju, može se zaključiti da je Zamahšerijev tefsir jedan od najboljih tefsira, te da je nenadmašan kada su u pitanju jezičko-stilistička analiza i tumačenje Kur'ana. Glavni nedostatak su mu'tezilijski stavovi koje zastupa, pa ih ne treba ni prihvatati. Treba reći i to da je očito da je Besim Korkut, prilikom prijevoda Kur'ana na bosanski jezik, koristio Zamahšerijev tefsir, što se vidi iz većeg broja primjera.