El hukmuš-šerijju (Ahkami)
Znači šerijatskopravna norma odnosno Božiji govor koji se odnosi na djela pravnih obveznika (mukellefa) u formi zahtjeva ili ovlaštenja ili definiranja povoda i pretpostavki. Pod sintagmom Božiji govor misli se na Kur'an ili posredni govor koji se temelji na Kur'anu, kao što su Sunnet, idžma i drugi šerijatskopravni dokazi koje je Allah odredio kao izvor propisa. (Vidjeti pojam edille eš-šerijje.)
IZVORI
Ar-Razi F. (1980). al-Mahsul fi ‘ilm usul al-fiqh. Riyad: Džami’a al-Imam;
El-Alvani, T. Dž. (2016). Uvod u metodologiju islamskog prava. Sarajevo: Centar za napredne studije;
Karčić, F. (2011). Studije o šerijatskom pravu i institucijama. Sarajevo: CNS;
Ljevaković, E. (2005). (hrestomatija). Sarajevo: Fakultet islamskih nauka;
Ez-Zuhajli, V. (1986). Usulul-fiqhil-islamijj. Damask: Darul-fikr;
Kamali, M. H. (2017). Principi islamske jurisprudencije. Sarajevo: Centar za napredne studije;
Ebu Zehre, M. (1958). Usul el-fikh. Kairo: Darul-fikr;
Eš-Šatibi, E. I. El Muvafekat fi Usul eš-Šeria. Kairo: El Mektabe et-Tidžarijje el-Kubra.