Ehlijetul-vudžub

Pravna sposobnost u islamskom pravu. Pravna sposobnost se stječe činjenicom da je neko živ, a zametak u majčinoj utrobi se treba smatrati pravnim subjektom jer je živo i ima prava, ali ne i dužnosti jer je njegova pravna sposobnost nepotpuna – nakis. Ta postojanje pravne sposobnosti dovoljno je što je neko živ, za razliku od djelatne sposobnosti za koju je potrebno i svojstvo razuma, sposobnost rasuđivanja (temjiz) sposonost razlikovanja dobra od zla i potpuna odgovornost za posljedice svojih riječi, aktivnosti i pasivnih radnji.

Da bi se iz pasivne (pravne sposobnosti) prešlo u aktivnu (djelatnu sposobnost) predviđaju se određene faze kroz koje pravni subjekt mora proći: period oživjelog u utrobi, ali još nerođenog djeteta, poslije rođenja do sedme godine, poslije sedme godine do fizičkog punoljetstva i period poslije punoljetstva do duševne zrelosti nakon kojeg nastupa puna djelatna odnosno poslovna sposobnost. Elementi djelatne sposobnosti djeluju u dva pravca: obaveza prema pravima ljudi i prema Allahu, dž.š.

IZVORI

Handžić, M. (1999). Izabrana djela: Studije iz šerijatskog prava. Sarajevo: Ogledalo; 

Džananović, I. Pravna i poslovna sposobnost u šeriatskom pravu. Zbornik radova FIN-a br. 3. Sarajevo, FIN; 

Ebu Zehre, M. (1958). Usul  el-fikh. Kairo: Darul-fikr; 

Ez-Zuhajli, V. (1986). Usulul-fiqhil-islamijj. Darul-fikr; 

Es-Serahsi, M.A. El-Mebsut. Bejrut: Darul-Me'arife; 

Kamali, M. H. (2017). Principi islamske jurisprudencije. Sarajevo: Centar za napredne studije.