Džamiul-bejan

Džami'u-l-bejan an te'vili aji-l-Kur'an. Upravo po ovom djelo Taberi je najviše poznat. Ovaj njegov tefsir štampan je u trideset dijelova. Njegova karakteristika jeste što je najstariji tefsir koji je u potpunosti prenesen do današnjih dana. Ubraja se, kako smo već kod Taberija napomenuli, u tradicionalne tefsire i glavni je izvor tradicionalnim tefsirima napisanim poslije njega. U njemu Taberi navodi mnoga tumačenja prethodnih mufessira, napose ashaba i tabiina. Značajan je i za racionalne mufessire zbog davanja prednosti mišljenjima određenih mufessira nad drugim i zbog navođenja vlastitih stavova. Upravo zbog ovih odlika bilo je islamskih učenjaka koji su kazali da je nepravedno njegov tefsir svrstati samo u tradicionalne, već ga ga je trebalo ubrojati među one koji nastoje povezati i spojiti tradicionalni i racionalni metod u tumačenju Kur'ana. U uvodu svoga tefsira Taberi obrađuje sljedeće teme: stil kur'anskog izraza, objava Kur'ana na sedam harfova, zabrana tumačenja Kur'ana vlastitim razumom, prethodni mufessiri koji su se istakli u tumačenju Kur'ana i oni koji zaslužuju određene kritike, obaveza ummeta u pogledu poznavanja tumačenja Kur'ana itd. Ukoliko o jednom ajetu ima više mišljenja, Taberi navodi sva ta mišljenja i obrazlaže ih.

Na kraju daje prednost onome za koje smatra da je najispravnije. Na mjestima gdje osjeti potrebu za vlastitim zaključkom, on ga navede izvlačeći na taj način šerijatske propise na osnovu vlastitog idžtihada. U svome tefsiru otvoreno kritizira one koji neki ajet protumače na osnovu svog mišljenja, bez uporisšta u određenom dokazu. Pri navođenju seneda nije ga analizirao, nego ga je ostavio kritici stručnjaka iz oblasti hadisa. Pokušava izbjeći bespotrebne rasprave u tefsiru. Primjera radi, kada tumači ajet koji govori o tome kako su braća Jusufa prodali za nekoliko dirhema, on navodi sva ta mišljenja, pa na kraju kaže da svako može biti ispravno, ali da mi o poznavanju tog podatka nemamo nikakve koristi, niti u tome ima koristi za vjeru, kao ni s druge strane, nepoznavanje toga nam ne može prouzrokovati štetu niti štetu našoj vjeri. Decidan je u stavu da nam je obaveza vjerovati u jasni kur'anski iskaz.

Po uzoru na Ibn Abbasa, često navodi stihove iz predislamske poezije, da bi potkrijepio određeno značenje neke riječi. Kao izvanredan stručnjak u oblasti fikha Taberi, tumačeći ajete koji govore o pravnim propisima, navodi različita mišljenja pravnika, kao i njihove dokaze. Potom ih ocjenjuje i daje prednost jednima nad drugima, a ponekad i donosi vlastiti sud. Posebno je oštar prema mu'tezilijama, s obzirom da kritizira njihov racionalistički pristup ajetima i akaidskim temama, kao što je, npr., nijekanje viđenja Uzvišenog Allaha na ahiretu. U nekim djelima se navodi da je on svoj tefsir pisao sedam godina, odnosno da ga je citirao svojim učenicima.