Ateizam

(novolat. od grč. theos = bez boga) poricanje opstojanja boga (ili bogova), bezbožnost, bezboštvo. Suprotno: teizam (v.), monoteizam (v.), politeizam (v.), deizam (v.), i panteizam. Opstoji naivni ili primitivni ateizam (kod nekih plemena i naroda koji uopće nemaju pojma boga), zatim tzv. praktični ateizam u onih ljudi koji žive i djeljuju kao da boga nema, pa se i ne brinu za to, premda bi se možda teorijski" složili da on (ili neko više biće") opstoji, i napokon teorijski ateizam (bilo dogmatski ili kritički). Ovaj posljednji svjesno, kritički, radikalno i argumentirano nastoji pokazati i dokazati (obarajući teologijske dokaze za egzistenciju boga) i samu nemogućnost božje egzistencije. Usp. V. Filipović, Filozofijski rječnik, str. 41. Također, usp. B. Klaić, Veliki rječnik stranih riječi, str.107-108.

Ateizam ima svoju osnovu u samoj religiji. On kao lelujava sjenka" prati religiju od njenog nastanka do danas, rekao bi Miroslav Krleža. Religioznost i ateizam se reproduciraju. Homo areligiosus potomak je homo religiosusa, jer ateizam nastaje u kulturnom miljeu koji ima teističkih obilježja. Usp. I. Cvitković, Sociologija religije, str. 151.

Interesantno je navesti da Esad Ćimić pravi razliku između negativnog i pozitivnog ateizma. Tako ističe da dok negativni ateizam poriče vrijednost i značaj svemu onom što ima status sakralnog", dotle pozitivni ateizam nudi nove areligiozne vrijednosti, koje ne moraju, usprkos tome što su ateistički impregnirane, biti lišene elemenata novog mita", usp. E. Ćimić, Drama a/teizacije, str. 63