Abdest

Abdest je riječ perzijskog porijekla, koja znači "voda kojom se peru ruke i lice; pranje prije obavljanja molitve; ogrtač za kišu; klozet; vješt, sposoban; čestit, čedan". (Karavdić, 2018)

Manje vjersko čišćenje (farz) vanjskih dijelova tijela: ruku, lica, glave i stopala, u svrhu klanjanja namaza, učenja Kur'ana, sedžde tilaveta, tavafa oko Kabe. (Morina, 2010: 21)

Za abdest u arapskom jeziku koristi se pojam wudūʼ , a etimološko značenje ove riječi blistavost i ljepota. (Tuhmaz, 2002) Filološki, riječ vudu' izvedena je iz riječi vedaa, a označava ljepotu i blistavost. Abdest je nazvan vuduom, jer on onoga ko ga uzima dovodi u stanje čistoće, a njegovo lice poprima blještavilo i iražava njegove lijepe strane. Terminološki abdest je pranje tri dijela tijela i potiranje glave, a to su radnje koje je Uzvišeni spomenuo u kur'anskom ajetu o abdestu.

Terminološki abdest definiramo kao pranje i potiranje određenih dijelova tijele, a isto predstavlja ibadetski čin.

U Kurʼanu se ne spominje riječ abdest ili ekvivalent u arapskom jeziku wudūʼ, ali se spominje naredba u kojoj se vjernicima naređuje njegovo uzimanje prije obavljanja namaza.

Uzvišeni Allah kaže: O, vjernici, kad hoćete namaz da obavite, lica svoja i ruke svoje do iza lakata operite, a dio glava svojih potarite -i noge svoje do iza članaka (El-Maide, 6).

Abdest ima svoje dijelove koji mogu biti farz, obavezno ih učiniti tokom uzimanja istog i spominju se u Kurʼanu, sunnet-praksu Poslanika, .a.s., tokom uzimanja abdesta ili mustehab pohvalne radnje.

Farzovi abdesta su: oprati tri organa tijela, spomenuta u gore navedneom ajetu i mesh (potrti) po glavi. Sunneti abdesta su: oprati ruke u početku do zgloba, zatim proučiti Bismillu, a neki kažu da je to lijepo (mustehab) , potom upotrijebiti misvak/ usta izaprati vodom, a i nos drugom vodom, protrljati bradu, a protrljati između, trostruko pranje, nijet, predviđeni redosljed i obuhvatiti meshom cijelu glavu. Neki kažu ovo zadnje troje je mustehab. Sunnet je i slijed, pranje bez prekida, potiranje ušiju nakon mesha po glavi bez upotrebe nove vode. Mustehab je počinjati sa desne strane i potrti vrat. (El-Halebi, 2002.)

Abdest ima unutrašnju smisao i zančenje, prema hadisima Muhammeda, a.s., abdestom se ne uklanja samo fizička nečistoća, nego i duševna koju prije svega predstavljaju mrlje koje ostaju na ljudskoj duši od činjenja grijeha.

Tako bi mutesavifi isticiali da fizički mi peremo vodom lice, ruke, glavu i noge, kao i usta, nos, uši i vrat. Međutim sa pranjem lica čovjek sebe pere od ljubavi za čašću, dopadanjem, isticanjem, pokazivanjem sebe u bilo čemu. Drugo, pranje ruku se odnosi na pranje sebe od ljubavi za dunjalukom tj. za svim onim što je Allah, dž.š., stvorio. Treće, pranje ili potiranjem glave, znači očistiti se od taklida formalnog oponašanja bilo čega u bilo kom smislu pa i vjerskom. Četvrto, pranje nogu se odnosi na pranje sebe od svih šerijatskih zabranjenih stvari. (Bektić, 1996)

IZVORI

Tuhmaz, A. (2002). Hanefijski fikh. Grabus: Sarajevo;

Itr, Muhamed Madžid (2014). Hanefijski fikh (str. 65.). Novi Pazar, El-Kelimeh.

Halebi, l. (2002). Multeqa'l-ebhur. Sarajevo: Fakultet islamskih nauka; 

Es-San’ani, M. I. (2003). Subulu-s-selam. Sarajevo: Fakultet islamskih nauka; 

Al-Sayyed, Sābiq (2008). Fikh al-Sunnah. Sarajevo: Bookline.