Ašik

Pojam u tesavvufu kojim se označava osobu koja neizmjerno voli Allaha.

Sufije su u središte svojih života stavili hadis: Čovjek je s onim koga voli." Tako su Uzvišenog Allaha zavoljeli više od ičega, te su ostale težnje svojih srca stavili pod određene granice. Okrenuli su svoja lica od onoga što je u rukama ljudi i oslonili su se samo na Allaha, dž.š. I opet, oslanjajući se na časni hadis: Ko želi susrest sa Allahom, dž.š., i Allah, dž.š., želi susrest sa njim. A ko okrene lice od Allaha, dž.š., i Allah, dž.š., okrene Svoje lice od njega.", okrenuli su svoja lica ka Ahiretu i dali su mu prednost nad dunjalukom.

Ibn Adžibe, k.s., o ašku kazuje sljedeće: Kada se ljubav prema Allahu, dž.š., smjesti u srce, njen utjecaj i njeni tragovi su vidni na vanjskim organima. Onaj ko je postigao istinsku ljubav, ozbiljan je u svojoj pokornosti Allahu, dž.š., hrli ka robovanju Njemu, trudi se kako bi postigao Njegovo zadovoljstvo, uzima slast u obraćanju Njemu Uzvišenom, i zadovoljan je Njegovom odredbom. Takav žudi za susretom sa Njim, uz zikr pronalazi smiraj, iz svoga srca je izbacio ljubav prema dunjaluku, distancirao se od ljudi, a čak i kada je sa ljudima, u halvetu je sa svojim Gospodarom. Ukratko, takva osoba voli sve one koje Uzvišeni Allah voli, i one koji vole Allaha, a Allahu, dž.š., daje prednost nad svim stvorenjima."