Ashab

1. Neka od značenja su: drug, prijatelj; posjednici, vlasnici. Ashabi su one osobe koje su pratile, slijedile, slušale i učile od Muhammeda, a.s.,; drugovi i saradnici Poslanika Muhammeda, s.a.v.s..

Riječ ashab, odnosno sahabij u arapskom jeziku dolazi od korijena s-h-b, a glagol sahibe znači družiti se, prijateljevati se, biti drug i kolega s nekim, što ne uslovljava vrijeme boravka i druženja.

Ashabom u terminološkom značenju se smatra svaki musliman koji je vidio i susreo Poslanika, alejhiselam, i umro kao musliman, a u ovu kategoriju ljudi spada i svaki onaj koji je susreo, vidio Poslanika makar i na trenutak, bez obzira prenosio od njega hadise ili ne, išao u pohode s njim ili ne, ili ga susreo, a ne vidio ga zbog smetnji poput slijepca."

Riječ ashab (صحابة ;أصحاب ) u arapskom jeziku predstavlja množinu od riječi sahabijj (صحابى) a znači drug, prijatelj, saputnik, pratilac, pristalica, sljedbenik; dok se u hadiskoj nauci tim terminom označava svaki čovjek savremenik Muhammeda s.a.v.s. koji ga je za njegova života vidio ili s njim bar na kratko razgovarao bivši tada musliman i ostavši takav do svoje smrti. Shodno navedenoj definiciji u ashabe spada i slijepo lice, ako je bilo musliman za vrijeme Poslanikova s.a.v.s. života i s njim razgovaralo, kao što je slučaj sa sahabijom Ibn Ummi Mektumom koji je bio slijep. U ashabe spada i lice koje nije bilo punoljetno za vrijeme Poslanikova života, kao što je slučaj Hasana, Husejna i 'Abdullaha b. Zubejra, ali veliki broj hadiskih učenjaka u ashabe ne ubraja malu djecu koja su se za vrijeme Poslanika s.a.v.s. rodila i kojima je on dovu učio i koje je blagoslovio, kako je to bio običaj. S druge strane, sahabijom se ne smatra lice koje je razgovaralo sa Poslanikom s.a.v.s. a koje je nakon njegove smrti prešlo na islam. Zatim ni lice koje je bilo musliman za Poslanikova s.a.v.s. života ali ga je vidjelo tek poslije njegove smrti, tj. nije ga vidjelo živa. Zatim, ni lice koje je bilo musliman za vrijeme Poslanikova s.a.v.s. života i susrelo se s njim ali je još za života Poslanikova ili nakon njegove smrti izašlo iz vjere islam, mada je među hadiskim učenjacima sporno pitanje da li je on sahabija ako se poslije smrti vrati u islam. Kada su u pitanju učenjaci usuli fikha oni sahabijom smatraju samo onog čovjeka koji se dulje vrijeme družio sa Poslanikom s.a.v.s., tako da se može nazvati njegovim drugom, shodno običaju upotrebe ove riječi u arapskom jeziku. U hadiskoj nauci svi ashabi se u pripovijedanju hadisa smatraju pouzdanim-adl, u čemu se slažu svi islamski učenjaci, te se stoga u hadiskoj nauci prihvata hadis svakog sahabije. Tačan broj ashaba, s obzirom šta se uzima kao kriterij određenja ovog pojma, nije poznat, i među islamskim učenjacima nema jedinstvenog stava oko toga. Među najučenije Poslanikove ashabe kojima su se i drugi ashabi obraćali u naučnim pitanjima spadaju: h. Omer, h. Alija, h. Ubej b. Kab, h. Zejd b. Sabit, h. Ebu Derda' i h. Ibn Mes'ud, a najviše se fetva sačuvalo od h. 'Abdullaha b. 'Abasa. I ashabi se međusobno razlikuju u prednosti, te tako i sam Kur'an daje prednost onima koji su ranije primili islam. Najodličniji među njima su prva četvorica halifa el-Hulefair-rašidin, ostali od ašerei mubeššere -desetorice kojima je još za života obećan džennet, zatim oni koji su učestovali u pobjedi na Bedru itd. Neki hadiski učenjaci su ih svrstali u deset kategorija (طبقات) kao što je to učinio Ibn Sa'd, a neki u dvanaest kao što je to učinio Hakim. Posljednji čovjek od ashaba bio je Ebu Tufejl 'Amir b. Vasil el-Lejsi r.a., koji je umro u Meki 100. ili 110. godine po Hidžri. Prije njega posljednji je umro sahabija Enes b. Malik r.a. u Basri 93. godine po Hidžri.

Abdullah b. Mesud, r.a., je rekao: Allah je pogledao u srca ljudi i vidio da je srce Muhammeda, alejhiselam, najbolje, te ga odabrao za sebe i učinio ga prenosiocem svoje upute. Zatim je pogledao u srca ljudi nakon Muhammeda i vidio da su srca njegovih ashaba najbolja, te ih je učinio njegovim pomagačima koji će se žrtvovati na putu njegove vjere. Zato je ono što muslimani vide dobrim i kod Allaha dobro, a ono što oni vide lošim i kod Allaha loše." (Ahmed, Musned, br. 3600)

Prof. Karalić (2010) navodi mišljenja ashaba i učenjaka o tome ko je ashab pa kaže: Enes b. Malik smatra da viđenje Allahova Poslanika, s.a.v.s., nije dovoljno da bi se neko mogao smatrati ashabom. Upitan da li je još iko, osim njega, od ashaba živ, Enes b. Malik je odgovorio: "Ostali su neki beduini koji su ga vidjeli, ali od onih koji su se sa njim družili, nije ostao niko drugi osim mene."

Da bi se neko smatrao ashabom, prema mišljenju Seida b. Musejjeba, morao je uz Vjerovjesnika, s.a.v.s., provesti najmanje godinu ili dvije i sa njim učestvovati u najmanje jednoj ili dvije bitke.

Ibn Salah ističe da učenjaci usuli-fikha smatraju da jezički pojam ashaba označava osobu koja se dugo vremena družila sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., sa njim puno sjedila i od njega znanje uzela. El-Buhari u Sahihu kaže: ''Ashabom se smatra svaki musliman i muslimanka koji su vidjeli Allahova Poslanika, s.a.v.s." Ahmed b. Hanbel kaže: ''Ashabom Allahova Poslanika, s.a.v.s., smatra se svaka osoba koja se, nakon što je primila islam, družila sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., mjesec, dan, sahat, ili ga je bar samo vidjela." U nauci hadisa kod većine učenjaka ashabom se smatra svaka osoba koja je Poslanika za njegovog života bar jednom vidjela ili s njim bar kratko porazgovarala, s tim što je prethodno primila islam i takva ostala do svoje smrti.

lbnu-Salah kaže: "Neko je Ebu Zur'a er-Razija upitao o broju prenosilaca koji su od Vjerovjesnika, s.a.v.s., prenijeli hadise, pa je rekao: 'Ko to može utvrditi?' Sa Vjerovjesnikom, s.a.v.s., je na oproštajnom hadžu bilo prisutno 40.000 ashaba. U pohodu na Tebuk sa njim je bilo 70.000 ashaba." U jednom hadisu stoji sljedeće: "Kad je Allahov Poslanik, s.a.v.s., preselio na Ahiret, ostavio je 114.000 ashaba.'

To je generacija koja je podnijele brojne žrtve i samoodricanja, pomažući Božijem Poslaniku u primjeni i objašnjavanju Allahove objave. U svome radu, u periodu dužem od jednog stoljeća pokazale su veliku aktivnost i principijelnost. Osnovni cilj i preokupacija ashaba bili su prezentovanje i čuvanje izvornog islamskog učenja i njegovo prenošenje mladim naraštajima. Da bi to postigli oni redovno prisustvuju medžlisima Božijeg Poslanika dok je on bio medu njima, a poslije njegove smrti, medžlisima ashaba i učenih tabi'ina. Pošto je Kur'an bio zapisan, oni glavnu poentu bacaju na pamćenje i prenošenje hadisa služeći se, pri tome Resulullahovim metodama. Kod primanja i prenošenja hadisa pokazuju veliku opreznost i kritičnost. Zahvaljujući toj opreznosti, hadis je na takav način očuvan i prenošen potpuno originalan sve dok se nisu oformile prve hadiske škole koje su preuzele tu ulogu.

Ashabi spadaju među najbolje ljude koji su ikada hodili Zemljom, najbolju generaciju ljudi prema riječima Muhammeda, a.s.: Najbolja generacija (muslimana) je moja generacija, pa oni poslije njih, pa oni poslije njih." – Kaže Imran: Ne znam je li Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spomenuo dvije ili tri generacije." (Buharija)

Tabekatus-sahabe (kategorije ashaba po zaslugama):

1. Prvi muslimani koji su primili islam u Mekki, kao što su: Ebu Bekr, Omer, Osman, Alija i drugi.

2. Učesnici prisege u Darun-nedwe. Kad je Omer, r.a., primio islam, odveo je Poslanika, s.a.v.s., do vijećnice (Darun-nedwe) gdje mu je jedna grupa Mekelija dala prisegu na pokornost.

3. Muhadžiri u Habeše (Etiopija).

4. Učesnici na prisegi el-akaba el-ulaa.

5. Učesnici na prisegi el-akaba es-sanija.

6. Prvi muhadžiri koji su stigli Poslanika, s.a.v.s., dok je bio u mjesto Kuba, prije ulaska u Medinu i izgradnje džamije.

7. Učesnici bitke na Bedru.

8. Muhadžiri koji su došli u Medinu između Bedra i Hudejbijje.

9. Učesnici u prisegi er-Ridwan na Hudejbijji.

10. Muhadžiri koji su došli u Medinu između Hudejbijje i Fetha.

11. Muslimani koji su primili islam na dan Osvajanja Mekke (Feth).

12. Djeca koja su vidjela Poslanika, s.a.v.s., na dan osvajanja Mekke i na Oprosnom hadždžu.

Naravno, ova podjela ashaba na tabekat je relativna, jer ima ashaba koji ne spadaju ni u jednu od spomenutih, kao što su naprimjer ashabi koji su učestvovali u bici na Hendeku, Hudejbiji, Hajberu i sl. Također, jedan ashab se može svrstati u više spomenutih tabekata.

2. U hadiskim znanostima: neki učenjaci su se u svojim izučavanjima i istraživanjima ograničili isključivo na generaciju Vjerovjesnikovih, s.a.v.s., ashaba. Upoznati život i povijesne podatke ashaba Allahova Poslanika, s.a.v.s., u hadiskoj nauci veoma je važno. Bez poznavanja ashaba nije moguće razlučiti mursel od musned hadisa. (Mahmut Karalić, Hadis i hadiske znanosti, stranica 293-294.) Oni su svi pouzdani i najpouzdanija su kategorija prenosilaca. To jasno potvrđuju i Kur'an i Hadis. Uzvišeni Allah kaže: Allah je zadovoljan prvim muslimanima, muhadžirima i ensarijama i svima onima koji ih slijede dobra djela čineći a oni su zadovolji Njime; za njih je On pripremio džennetske bašče kroz koje će rijeke teći; i oni će vječno i zauvijek u njima boraviti To je veliki uspjeh. (Mahmut Karalić, Hadis i hadiske znanosti, stranica 327.)

Ovo je najviši stepen prenosioca zbog časti druženja sa Božijim Poslanikom (alejhis-selam). Hadisi koje prenose ashabi se koriste kao argument, jer su svi ashabi pouzdani na osnovu konsenzusa islamskih znanstvenika.