Apostazija

Terminološki apostazija" podrazumijeva odmetanje od islama i vjere nakon što ih je osoba prihvatila. Izraz ar-riddah i al-ittidad podrazumijevaju vrćanje onome što je neko napustio nakon što je prihvatio. Niti jedan ajet koji kazuje o apsostaziji ne spominje eksplicitno zemaljsku kaznu za ovaj prijestup odnosno ne postoji obaveza da se apostat prinudi da se vrati islamu, ili na obavezu da ga se liši života ako to odbije. Sve dok apostaziji nije pridruženo nešto što bi se moglo razumijevati kao kazneno djelo, ono ostaje između Boga i apostate. Nije zabilježeno da je Poslanik, s.a.v.s., reagovao na apostaziju traženjem da se izvrši smrtna kazan, izuzev u slučaju da je ta ista osoba počinila drugi zločin za koji je predviđena smrtna kazna.

Brown objašnjava kako apostazija ima historijski kontekst. Slično, prema Alvaniju (2020b; 35) muslimanski pravnici su zagovarali smrtnu kaznu za apostaziju uglavnom zbog toga što je u vremenu u kojem su živjeli apostazija, u smislu promjene vjere, često bila rezultat sveobuhvatnog otklona od muslimanske zajednice i njenog poretka, zakona i kulture". Drugim riječima, odmetanje od vjere bilo je sinonim za suprotstavljanje svemu na čemu je muslimanska zajednica bila utemeljena.

Alvani (2020b) objašnjava da su i muslimani bili žrtve ideološkog pristupa apostaziji. Biografski rječnici i historiografska djela sadrže biografije velikog broja učenjaka, mistika i pravnika koji su prognani, protjerani ili opuženi za apostaziju, nevjerstvo ili zastranjivanje od vjere. Stvarni razlozi zbog kojih su oni trpili leže u tome što su se usprotivili vladarima ili što su zastupali stavove i učenja koji su bili u suprotnosti sa stavovima i učenjima vladara ili učenjaka sa niskom reputacijom.

IZVORI

El-Alvani, T. Dž. (2020). Apostazija u islamu. Sarajevo: Centar za napredne studije;

Silajdžić A. i Beglerović S. (2016). Akaidska učenja Ebu Hanife. Sarajevo: El-Kalem.