Akika
Klanje kurbana prilikom rođenja djeteta, 7, 14. ili 21. dan nakon rođenja; svečanom nadijevanju imena djetetu. Predislamska tradicija koja se nastavila i nakon objave.
Akika predstavlja prinošenje žrtve radi zahvalnosti Uzvišenom Allahu zbog dobivanja djeteta, bez obzira radilo se to o dječaku ili djevojčici. Od Poslanika, alejhiselam, se prenose riječi: Ko dobije novorođenče i bude za njega htio prinijeti akiku, neka to i učini." (Ebu Davud, Sunen, br. 2842)
U prvo doba islama ashabi su imali običaj da Božijem Poslaniku, a.s., donesu novorođenče koje bi Muhammed, a.s., uzeo u krilo, nadjenuo mu ime i proučio dovu za njega. Imajući to u vidu, islamski učenjaci preporučivali su da obred nadijevanja imena uz učenje ezana i ikameta izvrši dobar i pobožan čovjek ili imam. Kod nas se običaji u vezi s tim razlikuju od mjesta do mjesta, a često i u jednom mjestu ljudi različito postupaju. U pojedinim slučajevima roditelji ne zovu imama, već u krugu porodice otac, djed, amidža i sl., prouči novorođenčetu ezan na desno i ikamet na lijevo uho i blagoslovi ga. U nekim mjestima, poput Bištrana kod Kaknja, nije uobičajeno zvati imama da uči ezan i ikamet novorođenčetu, već to, ako se i obavlja, čini neko od starijih članova porodice.
Ipak, zbog boljeg poznavanja vjerskih propisa, najčešće se pozivaju džematski imami da u krugu porodice oni prouče ezan i ikamet te nadjenu ime djetetu. Obred nadijevanja imena uglavnom se obavlja u stanu ili kući roditelja. Zbog skučenog stambenog prostora roditelji se u posljednjih desetak godina nerijetko odlučuju ovaj obred obaviti u džamiji, što je svakako lijep običaj prepun simbolike, jer su i ashabi svoju djecu donosili Allahovom Poslaniku, a.s., u džamiju. U dogovoreno vrijeme roditelji donesu dijete u džamiju, gdje se uz prisustvo članova porodice izvršava obred. Učenjem ezana i ikameta u džamiji obred inicijacije novorođenčeta u islam dobija na većem značaju jer se novi član uvodi u islam i predstavlja široj društvenoj zajednici u džamiji, temeljnoj vjerskoj ustanovi muslimana. Poruka koja se s ovog skupa odašilje je jasna: ezan, ikamet i džamija trebaju biti vodilje djetetu kroz njegov ovozemaljski život.
IZVORI
Vidjeti više: Sedić, F. (1999). “Akika i drugi propisi o novorođenčetu”. IIN Preporod. br. 22/671, 15. 11. 1999, str. 11;
Strik S. i Bevrnja A. (1992).“Akika – islamski običaj prilikom rođenja djece”. Muallim. Br. 16, Sarajevo, str. 11;
Duranović, E. (2022). Vjerski običaji Bošnjaka. Sarajevo: Institut za islamsku tradiciju Bošnjaka;
Morina, Q. (2010). Glosar i nocioneve fetare (str. 27). Priština: Fakultet islamskih studija Priština;
El-Buhari, Sahih..., tom IV, hadisi br. 5467, 5468, 5469, 5470, str. 67–69; Ebu Davud. Sunen.