Agnosticizam

Učenje da je svako znanje o nečemu namjerno iskrivljeno našim umom, i prema tome, osoba ne može znati prirodu porijekla bilo kojeg fenomena ili stvari. Svaki agnosticizam zastupa nespoznatljivost istinskog bitka. Na taj način agnostici ne priznaju mogućnost spoznaje postojanja Boga i da su argumenti o Njegovom postojanju održivi. Razumijevajući ovo učenje u širem aspektu prema islamu ono je najbliže nevjerovanju (kufru). Najradikalniji oblik agnosticizma je solipsizam. Riječ agnosticizam uveo je godine 1869. u literaturu T. Huxley (Haksli), a on se kao spoznajni skepticizam pojavljuje u toku historije filozofije u različitim varijantama, izražen otvorenije ili prikrivenije u mnogim filozofskim koncepcijama pozitivizma, kriticizma, empiriokriticizma i dr. Već u nekih sofista, posebno Protagore, zatim skeptika Karneada i Pirona vidljive su agnostičke tendencije. U srednjem vijeku umjerene agnostičke nazore brani W. Occam (Okam), a u novijoj filozofiji Imanuel Kant, na specifičan način pozitivista A. Comte i neki logički empiristi.