Šerijatski ustav

Spomenuto pitanje, koje sadrži niz proizvoljnih, površnih i pogrešnih ocjena i preporuka, paradigmatično je i tipično za jednu, kod nas relativno noviju, srećom marginalnu, tendenciju u tumačenju islama, a čiji korijeni sežu do samih početaka islama i perioda nastanka prvih frakcija u islamu (mislimo na radikalnu haridžijsku teološku i vjersko-pravnu misao). O nekim aspektima novih tendencija u tumačenju islama kod nas bilo je više govora na nedavno održanom simpoziju na temu: Islamska tradicija Bošnjaka. Nećemo naširoko elaborirati učenja i stavove sljedbenika ove tendencije, ali ćemo se ukratko osvrnuti na neka pitanja koja inicira sadržaj navedenog pisma/pitanja anonimnog autora, potpisanog kao Mumin, na način primjeren rubrici kojoj je pismo/pitanje namijenjeno.

Pitanje ne/učešća muslimana na demokratskim izborima i rasprave na tu temu okončane su prije više decenija opredjeljenjem izrazite većine savremenih islamskih učenjaka za učešće na izborima i glasanje po savjesti, odnosno u korist onih stranaka i kandidata koji su po mišljenju glasača najbolji i najkorisniji po društvo u cjelini, ili u najmanju ruku koji su manje loši od drugih. Pitanje glasanja na izborima nije akaidsko pitanje, ne predstavlja negaciju tevhida, kako to sugerira pitalac, već je praktično-pravne i političke naravi, tj. spada u domen šerijatske politike (sijase šerijje). Sva šerijatskopravna načela i podnačela o otklanjanju štete, kao i načelo promoviranja dobra i spriječavanja zla mogu se primijeniti i na instituciju demokratskih izbora. Kako onda primjena ovih šerijatskopravnih principa može biti oprečna tevhidu? Naša je građanska i vjerska dužnost pokušati spriječiti putem glasanja na izborima da dođu na vlast stranke i kandidati koji gledaju samo svoje uske, sebične interese i čiji su programi usmjereni na širenje mržnje, ksenofobije, moralne anarhije i sl. Bićemo odgovorni ako to ne pokušamo. To je način borbe za dobro i određene vrijednosti koje su kompatibilne sa islamskim vrijednostima, i oblik suprotstavljanja promotorima onih vrijednosti i ciljeva koji su oprečni vrijednostima i ciljevima islama. To nipošto ne znači podršku širku i sl., kako misli autor pisma. Neki bi jako voljeli da muslimani ne izlaze na izbore i da onda oni po svojoj volji i mjerilima biraju stranke i kandidate. Da li bi tada bilo bolje islamu i muslimanima, ili gore? Na to pitanje autor pisma i njegovi istomišljenici, ukoliko ih ima, trebaju trezveno i odgovorno sami sebi dati odgovor, a ne nepromišljeno i nekritički ponavljati stavove koje su pročitali u kojekavim brošurama i lecima ili čuli od pojedinih tumača islama i zaštitnika tevhida. Autor pisma/pitanja u svom tekstu sugerira da je stav ehl-i sunnetskih učenjaka da djelo (suđenje po neislamskom zakonu) izvodi iz vjere, te da je to poznato svakome ko imalo izučava islam. Naravno, u pitanju je neprecizna interpretacija stava ehl-i sunnetskih učenjaka o navedenom pitanju. Naime, općepoznat je stav (mada ne i autoru pisma) ehl-i sunneta da djelo kao takvo (uzimanje zakona mimo Allahovog, ili suđenje shodno neislamskom zakonu, ili u predmetnom slučaju glasanje na izborima), ne izvodi iz vjere, već poricanje temeljnih islamskih dogmi i učenja. Činjenje velikog grijeha (djela), bez poricanja njegove zabranjenosti (itikad), ne izvodi počinioca iz vjere. Stav da činjenje velikog grijeha izvodi iz vjere zastupali su haridžije. Tvrdnja da oni koji učestvuju na izborima čine širk zbog kojeg će vječno biti u džehennemu je neutemeljena, proizvoljna i krajnje samouvjerena, što je posljedica nepoznavanja osnova islamskog vjerovanja i djelovanja. Naravno, nije nam cilj uvrijediti niti omalovažiti autora pisma, niti, pak, izraziti sumnju u iskrenost njegovih namjera i želja, već ukazati na pojavu nekih novih tendencija u razumijevanju i primjeni islama u vremenu i prostoru kod nas, te na njihove moguće štetne posljedice po islam i muslimane na ovim prostorima. Srećom, u pitanju je ipak samo manji broj pojedinaca ili grupica koje mogu unijeti tu i tamo pometnju i zbrku.