Zikr poslije namaza
Zikr i mujezinluk
Sami početak zikra, nakon salavata na Poslanika, a.s. čime se odvaja namaz od zikra, jer salavati kao i cijeli zikr nisu sastavni dio namaza, zasnovan je i na prelijepom hadisu kojeg bilježi Muslim: “Allahu su najdraže četiri riječi, bez obzira kojom od njih započeo: subhanallah, vel-hamdulillah, ve la ilahe illallah, vallahu ekber”, te hadisu u kojem Poslanik, a.s. preporučuje da se što više izgovaraju riječi: Lā havle vela kuvvete illā billāhil-’alijjil-’azīm, jer je to džennetska riznica. Prema vjerodostojnim hadisima ko prouči Ajetu-l-kursijju poslije namaza samo ga smrt dijeli od Dženneta, a ko poslije svakog namaza prouči 33 puta subhanallāh, 33 puta elhamdulillāh, 33 puta Allāhu ekber, to je 99, a zatim izgovori: ‘Lā ilāhe illallāhu vahdehū lā šerike lehū... bit će mu oprošteni grijesi.
Na kraju zikra se uči dova, skrušeno i u sebi izgovarajući nakon određenih dijelova dove Amin, što znači: Usliši/Primi (Bože)!
Ako se želite upoznati s različitim vrstama zikra pogledatu: Zikr
Zikr poslije namaza kod muslimana u BiH zasniva se na hadisima koji ukazuju na nagradu za onog ko ih izgovara. Zikr počinje salavatom, donošenjem blagoslova na poslanika Muhammeda, a.s., a o samom donošenju salavata Poslanik, sallallahu alejhi ve selem je rekao da će na onog ko na njega, a.s. donese jedan salavat, Allah, dž. š. donijeti deset salavata.
Predanje o tesbihu poslije Ajetul-kursijje veoma je interesantno i poučno. Ebu Hurejre kazuje da su se siromašni muhadžiri požalili Allahovom Poslaniku, a.s., kazavši: 'Bogataši nas pretekoše u visokim deredžama i vječnim uživanjima.' Muhammed, a.s., ih upita: 'Kako to?' Rekoše: 'Klanjaju kao i mi, poste kao i mi, dijele sadaku, a mi je dijelimo i oslobađaju robove, a mi ih ne oslobađamo. Muhammed, a.s., reče: 'Hoćete li da vas podučim nečemu čime ćete stići one koji su vas prestigli, još više prestići one koji su iza vas i niko neće biti bolji od vas, osim onoga ko uradi isto što i vi?' Rekoše: 'Hoćemo, Allahov Poslaniče!' On im reče: 'Poslije svakog namaza proučite 33 puta subhanallāh, 33 puta elhamdulillāh i 33 puta Allāhu ekber.' (Prošlo je određeno vrijeme, pa) Siromašni muhadžiri ponovo dođoše do Božijeg Poslanika, a.s., i rekoše: 'Naša braća bogataši čuli su šta mi radimo, pa su i oni počeli raditi to isto.' Muhammed, a.s., tad reče: „To je Allahova blagodat, daje je onome kome On hoće.“ I, zaista, to je Allahova blagodat, a On je daje onome kome On hoće. Mnogo je onih koji znaju za ovaj hadis, pa ipak, odmah nakon farza izlaze iz džamije, kao što je mnogo i onih koji ne znaju za tekst hadisa, ali poslije svakog namaza ostaju u džamiji i uče ovaj zikr.
Muhammed, a.s., je ponekad riječi ovog tesbiha brojao na prste. Abdullah ibn Amr kaže: „Vidio sam Allahovog Poslanika, a.s., kako riječi tesbiha izgovara brojeći ih na (prste) svoje ruke.“ Ovaj tesbih se u džamijama u Bosni i Hercegovini uči uz pomoć tesbiha – brojanice sa 33 ili 99 zrna ili bobaka napravljenih od raznih materijala. U vrijeme Muhammeda, a.s., pojedini ashabi su koristili neku vrstu tesbiha sačinjenog od košpica hurmi i sl. Vjerovjesnik, a.s., je znao za to, ali nije smatrao da je to pogrešno, pa se može konstatovati kako je korištenje tesbiha tokom zikra poslije namaza u skladu sa Sunnetom Allahovog Poslanika, a.s. Sad ibn ebi Vekas kazuje kako je jednog dana ušao, zajedno s Allahovim Poslanikom, a.s., kod neke žene, a pred njom su bile košpe od hurmi ili kamenčići na koje je učila Subhanallāh. Muhammed, a.s., joj je rekao: „Hoćeš li da ti kažem šta ti je lakše i bolje od toga?“ A zatim je dodao: „Subhānallāhi adede mā haleka fis-semāi, subhānallāhi adede mā haleka fil-erdi, subhānallāhi adede mā bejne zālike subhānallāhi adede mā huve hālikun. Na isti način prouči: Allāhu ekber, Elhamdulillāhi, Lā ilāhe illāllāhu i Ve lā havle ve lā kuvvete illā billāh.“ Dakle, Pejgamber, a.s., nije kritikovao ovu ženu zbog toga što je koristila tesbih, već je nastojao da je pouči jezgrovitijem zikru od onog koji je ona učila.
Poslije zikra mujezin uči i poučava pristune riječima: Lā ilāhe illallāhu vahdehū lā šerike lehū. Lehul-mulku ve lehul-hamdu ve huve 'āla kulli šejin qadīr. I dodaje: Ve mā erselnāke illā rahmeten lil-'ālemīn. To je zbog toga što je Muhammed, a.s., poučavao svoje ashabe da često izgovaraju ove riječi, a u vezi s tesbihom poslije namaza i ovim zikrom Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Poslanik, a.s., rekao: „Ko poslije svakog namaza prouči 33 puta subhanallāh, 33 puta elhamdulillāh, 33 puta Allāhu ekber, to je 99, a zatim izgovori: 'Lā ilāhe illallāhu vahdehū lā šerike lehū. Lehul-mulku ve lehul-hamdu ve huve 'āla kulli šejin qadīr', oprostit će mu se grijesi, pa makar ih bilo koliko je morske pjene.“'
Nakon toga u Bosni i Hercegovini uči se namaska dova. Sadržaj namaske dove i način učenja s podignutim rukama i dlanovima okrenutim prema nebu nije sporan. Omer, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: „Kad bi Allahov Poslanik, a.s., podigao ruke prilikom dove, ne bi ih spuštao dok njima ne bi potrao lice.“ Selman, r.a., prenosi od Vjerovjesnika, a.s., da je rekao: „Allah, dž.š., je Stidljiv i Plemenit. Stidi se Svog roba kad podigne svoje ruke prema Njemu da mu ih vrati prazne.“ Ibn Abas, r.a., prenosi da je Muhammed, a.s., rekao: „Nemojte zastirati zidove! Onaj ko pogleda u knjigu (pismo) svog brata bez njegove dozvole, doista je pogledao u Vatru. Molite Allaha unutrašnjošću svojih šaka, a nemojte Ga moliti njihovom poleđinom, a kada završite, potrite njima svoja lica.“ Uz ove, u zbirkama hadisa može se pronaći tako velik broj hadisa o podizanju ruku prilikom učenja dove da se može govoriti o predanju u koje nema nimalo sumnje.
