Vjenčanje

Mlada i mladoženja, jedno pored drugoga, sjedaju ispred imama. Njihovi šerijatski svjedoci sjede s desne i lijeve strane, a gosti iza njih.

1. Uči se Kur'an,
2. Kratko obraćanje u ozbiljnom ali radosnom tonu o značaju braka,
3. Pristupi se provjeri podataka o zaključivanju braka u općini, identitetu mladenaca i
prisustvu svjedoka,
4. Traži se svjedočenje svjedoka da ne postoje prepreke za sklapanje braka (krvno
srodstvo, srodstvo po mlijeku, tazbinstvu, iddet,...),
5. Pita se za iznos traženog mehri muedžela uz kratko obrazloženje. (Također kratko
objasniti propis mehri muadžela),
6. Izjašnjenje mladoženje o predloženom mehru,
7. Pitati mladence o odabranim prezimenima,
8. Pristupa se glasnom iskazivanju ponude od mladoženje,
9. Pristupa se glasnom iskazivanju prihvatanja ponude od mlade,
10. Svjedoci potvrđuju da su posvjedočili iskazivanju ponudi i prihvatanja braka,
11. Ozvaničava se brak potpisima mladenaca i svjedoka uz učenje tekbira,
12. Uči se Kur'an,
13. Dova sa prijevodom na bosanski jezik za hairli brak, čestit porod, dug život i obilnu
nafaku,
14. Proglašenje šerijatskog braka, mladencima se uručuje vjenčani list i Kur'an sa
prijevodom ili knjiga na poklon,
15. Pozivanje gostiju da čestitaju mladencima.

Prevod

Allah me sačuvao od prokletog šejtana! U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog

Hvala Allahu koji je duše spario s tijelima i koji je dozvolio brak a zabranio blud. Neka je blagoslov i mir našem poslaniku Muhammedu – Tvome vjerovjesniku, koji je objasnio ono što je dozvoljeno i dopušteno. Neka je blagoslov i mir i njegovoj porodici i drugovima, obdarenim ispravnošću i spasom. Uzvišeni Allah kaže: “Udavajte neudate i ženite neoženjene, i čestite robove i robinje svoje; ako su siromašni, Allah će im iz obilja Svoga dati. Allah je neizmjerno dobar i sve zna.” Vjerovjesnik, a.s., je rekao: “Brak spada u moju tradiciju (sunnet) pa ko ne postupa po mojoj tradiciji nije moj!” U ime Allaha i u skladu sa tradicijom Allahovog Poslanika. Allahu, ovo vjenčanje učini sretnim i blagoslovljenim i učini da među ovo dvoje vlada prisnost, ljubav i stabilnost a ne učini da među njima vlada odbojnost, iskušenje i razdor. Allahu, učini da među ovo dvoje bude takva privlačnost i veza kakvu si učinio između Adema i Havve, između Muhammeda, s.a.v.s., i Velike Hatidže, radijallahu anha, i između Alije, radijallahu anhu, i Fatime svijetlog lica, radijallahu anha. Allahu, daj im dobru djecu, dug život i obilnu opskrbu. Gospodaru naš, podari nam u bračnim drugovima našim i djeci našoj radost i učini da budemo vođe bogobojaznima. Gospodaru naš, daj nam dobro i na ovom i na onom svijetu i sačuvaj nas patnje u (džehennemskoj) vatri. Gospodaru, učini da ja i moje potomstvo obavljamo namaz. Gospodaru, uslišaj moju dovu. Gospodaru naš, oprosti meni, mojim roditeljima i vjernicima na Dan polaganja računa. Neka je čist tvoj Uzvišeni Gospodar od onoga što Mu pripisuju (oni koji griješe i ne znaju), neka je mir (Njegovim) poslanicima i hvala Allahu, Gospodaru svjetova. (El-Fātiha)

Kur'anski ajeti kazuju nam da se ženama vjenčani darovi daju draga srca, a da se u slučaju rastave braka ništa ne oduzima od datog poklona. Kur'an ne navodi iznos mehra i koja se vrsta imovine daje na ime mehra, osim u slučaju Šu'ajba, alejhisselam, i Musaa, alejhisselam. Na osnovu sunneta Muhammeda, alejhisselam, saznajemo, da je mehr koji je davao Božiji Poslanik, alejhisselam, svojim ženama bio dvanaest i po oka zlata, što je u to vrijeme bilo pet stotina dirhema, te je savjetovao svoje ashabe da ženama prije nego što s njima stupe u bračnu zajednicu obavezno daju vjenčani dar. Ova se obaveza odnosila i na bogate i na siromašne muslimane.

S obzirom da se u Kur'anu ne navodi najmanji niti maksimalni iznos mehra koji se treba dati, već je to ostavljeno supružnicima da se dogovore uvažavajući opće društvene prilike u kojima žive, prilike mjesta i vremena. Primjeri iz života Božijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u kojima je dozvolio neka vjenčanja uz izrazito mali iznos mehra, bili su izuzeci.

Predmet vjenčanog dara može biti svaka dozvoljena imovina muslimanu koja je u prometu i posjedovanju, pokretna ili nepokretna, kao i imovinska korist.  Mehr treba da bude tačno definisan, određen, odnosno nešto što je poznato, jasno i što ima neku vrijednost, a u suprotnom će se odrediti mehrul-misl. U periodu postojanja šerijatskih sudova u Bosni i Hercegovini, predmet mehra bio je tačno određen i imao je svoju vrijednost, a uglavnom je to bio novac, zlatni i srebreni nakit.

Ukoliko se prilikom sklapanja braka utvrdi tačan iznos mehra, kao i koja je vrsta imovine, te vrijeme i način njegovog davanja onda se to u šerijatskom pravu naziva el-mehrul-musemma, utvrđeni mehr. Međutim, ako se iz nekih razloga u bračnom ugovoru pri sklapanju braka ne odredi mehr, onda se naknadno određuje el-mehrul-misl. Naknadno će se odrediti mehr i u slučaju ako bi se mehr dogovorio u imetku koji je muslimanima zabranjen, te u  pravno nevažećem braku  ili ako je predmet mehra nepoznata stvar.

Mehr bi se u principu trebao dati u času sklapanja braka. Međutim, kroz povijest uveden je običaj da se mehr podijeli na dva dijela: mehri mu'adždžel i mehri muedždžel. Mehri mu'adždžel, žurni mehr, treba isplatiti odmah u času vjenčanja i on se ugovara u znatno manjem iznosu, dok drugi dio, mehri muedždžel daje se u toku braka, odnosno kad dođe do rastave braka ili smrti muža ukoliko nije ranije isplaćen. Ako su se supružnici dogovorili prilikom sklapanja braka o načinu i vremenu plaćanja mehra, onda će se pridržavati dogovora a ne običaja tog mjesta.