Islamski učenjaci definišu brak kao ugovor o dozvoljenom bračnom – seksualnom odnosu između muškarca i žene i njihovo zajedničko življenje, održavanje domaćinstva, podizanje potomstva, stvaranje i čuvanje rodbinskih veza. 

Allah, dž.š. je kazao: "Udavajte neudate i ženite neoženjene i čestite mladiće i djevojke svoje ako su siromašni, Allah će im iz obilja Svoga dati. Allah je neizmjerno dobar i sve zna." (En-Nur, 32)

Osnovna svrha braka
keyboard_arrow_down
Hadisi o braku
keyboard_arrow_down
Islamska bračna savjetovališta
keyboard_arrow_down

Haram je, strogo zabranjena, bračna veza između osoba istog spola. Takve nezakonite veze se i ne smatraju brakom. Određeni vjerski krugovi su dozvolili: mut'a brak, tajni brak (ez-zevadžus-sirri), brak posjetitelja (zevadžul-misjar), i brak s prethodnom namjerom razvoda (en-nikahu binijjeti et-talak), ali svi ovi brakovi ne odražavaju ciljeve islamskog braka stoga su ili zabranjeni ili pokuđeni.

Neki muslimani smatraju da je dozvoljeno vjenčati se vjerski (šerijatski) bez vjenčanja pred općinskim matičarem što se također smatra nepoželjnim. Država svojim zakonom priznaje samo onaj brak koji je sklopljen pred ovlaštenim matičarem. Prema tome, brak sklopljen prema vjerskim propisima nije sankcionisan i priznat zakonom i sve posljedice koje iz takvog braka proisteknu država ih ne priznaje.

Vjeridba nije obavezna u islamu, ali ako se izvrše zaruke to je zajednički dogovor među dvije osobe. Prekidanje zaruke od treće osobe u smislu namjernog ugrožavanja ili prekida već postojećih zaruka je mekruhi-tahrimen, strogo pokuđeno djelo.