Tirmizi
HADIS
Od Ebu Se'ida, r.a., se prenosi:
Allahov Poslanik, s.a.v.s., je tražio utočište od džina i ljudskih očiju sve dok nisu objavljene sure el-Felek i en-Nas. Od tada je učio te dvije sure, a sve drugo je napustio. O ovoj temi je prenijet i hadis od Enesa. Ovaj hadis je hasen-garib.[1] (Tirmizi, Sunen, IV, str. 395, broj hadisa 2058)
ARAPSKI
عَنْ أَبِي سَعِيدٍ قَالَ: كَانَ رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ يَتَعَوَّذُ مِنَ الجَانِّ وَعَيْنِ الإِنْسَانِ حَتَّى نَزَلَتِ المُعَوِّذَتَانِ فَلَمَّا نَزَلَتَا أَخَذَ بِهِمَا وَتَرَكَ مَا سِوَاهُمَا. وَفِي البَابِ عَنْ أَنَسٍ وَهَذَا حَدِيثٌ حَسَنٌ غَرِيبٌ
Tirmizi ga je ocijenio kao dobar-usamljen (hasen-garib). Sunen, IV, str. 395, broj hadisa 2858; Albani ga je ocijenio kao vjerodostojan (sahih). Sahih el-džami' es-sagir ve zijadetuhu, II, str. 882, broj hadisa 4902